28. travnja – Svjetski dan sigurnosti i zaštite zdravlja na radu

Međunarodna organizacija rada (ILO) proglasila je 28. travnja za Svjetski dan sigurnosti i zaštite zdravlja na radu. Na ovaj datum svake godine sindikalni pokreti u cijelom svijetu tradicionalno organiziraju prisjećanje i komemoracije za žrtve nesreća na radu i oboljele od profesionalnih bolesti. U Republici Hrvatskoj se prema Zakonu o zaštiti na radu 28. travnja obilježava kao Nacionalni dan zaštite na radu.

Međunarodna organizacija rada i Svjetska zdravstvena organizacija procjenjuju da svake godine na radu smrtno strada oko 2 milijuna radnika, pored 260 milijuna ozlijeđenih na radu te velikog broja slučajeva profesionalne bolesti.

Tako Europska agencija za sigurnost i zdravlje na radu EU-OSHA ove godine započinje kampanju pod naslovom „Zdrava radna mjesta za sve uzraste“. Glavna poruka kampanje je da su sigurni i zdravi radni uvjeti tijekom cijelog radnog vijeka dobri za radnika, tvrtke i za društvo u cjelini. Treba znati da je radna snaga u Europi sve starija, a dob za odlazak u mirovinu sve je viša, a izgledniji je i duži radni vijek.

Osvrnemo li se samo 70 godina unatrag, na području bivše države u kojoj je bila i Hrvatska, prema Pravilniku o higijenskim i tehničkim zaštitnim mjerama pri radu u grafičkim poduzećima (Službeni list FNR Jugoslavija, br. 056/1947.), propisano je da će „poduzeće u radionicama postaviti dovoljan broj pljuvaonica. Broj pljuvaonica treba biti toliki da na svakih 10 radnika, a u ručnoj slagačnici na svaka 2 radnika otpada po jedna pljuvaonica. Pljuvaonice treba čistiti svakog dana.“

Dakle u počecima zaštite na radu poslije II. svjetskog rata, borilo se s održavanjem higijene na radnom mjestu. Stanovništvo i radna populacija bili su higijenski slabo obrazovani, što potiče dr. Andriju Štampara da osnuje Školu narodnog zdravlja.

Grafičari su u načelu bili pušači, pijenje alkohola im nije bilo strano, u tijelo su unosili nedovoljno odgovarajuće hrane, a i stambeni uvjeti su bili loši. Tadašnji grafički strojevi nisu u principu imali neke značajnije zaštite (zupčanici, prijenosni sklop…), a radilo se i s olovom i štetnim kemikalijama.

U međuvremenu je tehnologija napredovala, strojevi su bivali sve zaštićeniji, nestalo je olovo, radnici su postali sve obrazovaniji iz zaštite na radu. Pored sigurnosti, jačao je značaj zaštite zdravlja na radu. Donosili su se novi zakoni, provedbeni pravilnici, da bi 2014. stupio na snagu novi, moderniji Zakon o zaštiti na radu. Nakon dubokog tiska prešlo se na tehnologiju offset (plošnog) tiska, bez opasnih kemikalija.

Stasanjem neovisne RH značajno djeluje Sindikat grafičara, a tu su i visokoobrazovani stručnjaci zaštite na radu. Ipak, nije sve idealno. Bitna je provedba u praksi; poslodavci još ponegdje zaštitu na radu smatraju „troškom“, ali tu je i ponekad nedovoljno ažurna država (inspekcija, sudovi…).

Ali, u usporedbi s uvjetima prije 70 godina, to nije za usporediti s današnjim stanjem, o, Bože, sjetite se samo „pljuvačnica“.