Svjetski dan slobode medija obilježava se svake godine 3. svibnja, od 1993. godine kada ga je proglasila Glavna skupština Ujedinjenih naroda. Cilj obilježavanja tog dana je okupljanje medijskih profesionalaca kako bi zajedno u raspravi procijenili stanje slobode medija u određenoj državi te razmotrili mogućnosti kojima se mogu riješiti brojni izazovi u djelatnosti medija i podići razina svijesti o važnosti medijskih sloboda i njezinih temeljnih načela. Svjetski dan slobode medija obilježava se na dan donošenja Windhoeške deklaracije, Izjave o principima slobodnih medija, koju je sastavila skupina afričkih novinara 1991. godine u Windhoeku, u Namibiji, sa zajedničkim ciljem – zaštititi temeljna prava slobodnog tiska. Cilj, koji se na Dan slobode medija obilježava u svim zemljama članicama UN-a je stalno i sustavno neposredno podsjećanje političara, posebno onih koji obnašaju vlast, o njihovoj dužnosti poštivanja i promicanja slobode izražavanja. Pravo na slobodu izražavanja garantirano je Univerzalnom deklaracijom ljudskih prava usvojenom od Ujedinjenih naroda 1948. godine, Europskom poveljom o ljudskim pravima iz 1950. g. kao i Lisabonskim ugovorom iz 2009. godine. Iz navedenih dokumenata donesenih na najvišim razinama, proizlazi da bez slobodnog i neovisnog komunikacijskog ozračja nije moguće izgraditi i održati niti jedno demokratsko društvo. Stoga mnogi borci za ljudska prava u svijetu s pravom medije smatraju četvrtom vlasti u svakoj državi, koju obnašaju predstavnici slobodnih građana, jer se tako uspostavlja ravnoteža temeljnih ljudskih prava sa zakonodavnom, sudskom i izvršnom vlasti u pojedinoj zemlji.
Broj ubijenih novinara u porastu
Ni ove godine, nažalost, ne može se raspravljati o slobodi medija u svijetu, a da se ne spomenu najveće žrtve koje su podnijeli novinari, „promotori“ medijskih sloboda, koji su obavljajući časne poslove smrtno stradali. Samo tijekom 2015. godine u svijetu je ubijeno više od 110 novinara. To se uglavnom događa u zemljama u kojima živi više od 1/3 svjetske populacije, ali je sloboda medija u njima još uvijek vrlo mala, a najčešće uopće ne postoji. Promjene i ratovi, koji mijenjaju granice pojedinih zemalja, ali i svjetski poredak, sve više su obilježene nasiljem nad novinarima i pritiscima na njih samo zbog toga što se usuđuju o neslobodama medija javno pisati ili govoriti. Prema objavi izvješća Reportera bez granica (RFS), čija se mišljenja najviše cijene među medijskim profesionalcima i istraživačima, u povodu Svjetskog dana slobode medija, u svijetu postoji 38 najvećih „neprijatelja“ medijskih sloboda. U posljednjih deset godina broj ubijenih novinara je u porastu (više od 788), a najviše ih je ubijeno u Iraku, na Filipinima i u Kolumbiji. Međutim, novi trend ograničavanja slobode medija u Europi povećan je iz posve drugih, do prošle godine nepoznatih razloga, poduzimanja sigurnosnih mjera, jer su mete terorističkih napada postale i europske prijestolnice. Tako se treba podsjetiti da je upravo početkom 2015. ubijeno osam novinara Charli Hebdoa u Parizu, što predstavlja i svojevrsnu manifestaciju suvremenog trenda koji se očituje u pojačanom nasilju nad novinarima i pritiscima na njih. Nakon ubojstva novinara u Parizu, pod izgovorom o potrebi veće zaštite građana, vlasti su pojačale nadzor nad javnim medijima, a u nekim slučajevima pojačan je nadzor i nad privatnim medijima. To nije specifično samo za Francusku, gdje je došlo do ubojstva novinara, nego su mnoge zemlje članice EU zloupotrijebile kontra-obavještajne mjere kojima je bitno narušen europski model slobodnih medija. Politički konzervatizam, koji se promovira u nekim državama EU, zatvaranje granica, nastoji ovladati javnim medijima kako bi im oni postali sredstvo za jačanje konzervativnih ideologija. Konzervatizam se sve više suprotstavlja slobodi medija, smatrajući na neki način da je „zatvaranje“ u vlastite granice i ovladavanje medijskim slobodama trenutno rješenje protiv svakog oblika terorizma. Tako se i Europa, koja je nosila značajke uzornih sloboda medija, polako pretvara u taoca medijskih sloboda. U mnogim zemljama donose se zakoni kojima se dozvoljava masovni nadzor, narušava se privatnost građana, ograničava se sloboda govora. Usporedno s time, u EU sve više jačaju desne i ekstremno desne konzervativne političke stranke, što također ima utjecaj na slobodu medija.
Hrvatska na 63. mjestu slobode medija
Svake godine, uoči obilježavanja Svjetskog dana slobode medija, značajniji istraživački instituti i medijske organizacije analiziraju stanje medija i objave kakav je globalni stupanj medijskih sloboda u svijetu i ponaosob po zemljama, te koje su potencijalne opasnosti za slobodu medija uočene. Tako su, Reporteri bez granica, analizirajući događaje u 2015. godini, koji su utjecali na slobodu medija u svijetu, rangirali FINSKU kao prvu po slobodi medija u svijetu i to šestu godinu za redom, a odmah iza nje Nizozemsku, Norvešku i Dansku. Od ukupno 180 analiziranih zemalja po slobodi izražavanja na ljestvici slobode medija koja se objavljuje od 2002. g. Republika Hrvatska je zauzela 63. mjesto, što predstavlja pogoršanje za pet mjesta u odnosu na ranije objavljene analize kada je bio prisutan trend stalnog poboljšanja. To je u jednoj rečenici sažeo i Christophe Deloire, glavni tajnik RSF-a: „Svi indikatori ljestvice govore o pogoršanju.“ Iako se ovaj pad medijskih sloboda ne treba smatrati drastičnim, ipak bi trebalo poraditi da se on zaustavi kako medijske slobode u Hrvatskoj ne bi krenule putanjom daljnjeg pada. Prema istoj analizi, po slobodi medija u našem susjedstvu najbolja je Slovenija, koja zauzima 40. mjesto na ljestvici, zatim, prema istoj je analizi na 59. mjestu Srbija, a nešto gore na ljestvici stoji Bosna i Hercegovina, koja zauzima 68. mjesto. Crna Gora je daleko po slobodi medija i na ljestvici zauzima 106. mjesto, Italija 77., Mađarska 67. Zanimljivo je da je zapadna Europa kao cjelina i dalje prva po slobodi medija, a odmah iza nje je Afrika, koja je prvi put pretekla obje Amerike u kojima je nasilje nad novinarima u porastu. Zatim slijedi Azija i istočna Europa, dok su sjeverna Afrika i Bliski istok još uvijek područja u kojima su novinari izloženi ograničenjima svih vrsta, ponekad i s najgorim ishodom. Na dnu ljestvice RSF-a kao i prethodne godine, nalaze se Kina, Sirija, Sjeverna Koreja i Eritreja.
Gledajući daljnja istraživanja koja su objavljena o slobodi medija, valja se osvrnuti i na istraživanje koje je proveo Freedom House (FH), koji u svojem izvješću klasificira Republiku Hrvatsku kao zemlju „djelomično slobodnih medija“. Uzimajući u obzir navedenu instituciju koja je provela istraživanje, uočljivo je da se prema FH-u većina europskih zemalja nalazi u kategoriji zemalja sa slobodnim medijima, osim zemalja Balkana (bez Makedonije) i Italije, koje su kategorizirane u grupu zemalja s djelomičnom slobodom medija, te Makedonije i Turske na 158. mjestu i Rusije koja je 148., koje su u kategoriji zemalja gdje mediji nisu slobodni. Iz analize je vidljivo da sloboda medija stagnira u cijelom svijetu, ali je pad slobode medija najveći u Latinskoj Americi gdje je bilo najviše ubijenih novinara. U tom dijelu svijeta organizirani kriminal, korupcija i koncentracija medija predstavljaju glavne prepreke slobodi medija. Na kraju, razloge za ovakvo stanje najbolje je opisao Deloire, glavni tajnik RSF-a, u sljedećim rečenicama: „Na nesreću, jasno je da mnogi svjetski vođe razvijaju neku vrstu paranoje prema novinarima. Klima straha rezultira rastućom averzijom prema debati i pluralizmu, obračunima sve autoritarnijih vlada s medijima te izvješćima o medijima u privatnom vlasništvu kojima sve više upravljaju privatni interesi. Garancija prava javnosti na neovisne i vjerodostojne vijesti i informacije ključna je ako se žele riješiti problemi na lokalnom i na globalnom planu.“
Kriteriji za rangiranje medijskih sloboda u različitim zemljama
Glavni kriterij, koji u vrednovanju slobode medija uzimaju Reporteri bez granica (RSF) su medijski pluralizam, neovisnost, medijsko okruženje i postojanje autocenzure. Osim navedenog, važan je zakonodavni okvir, transparentnost i kvaliteta infrastrukture na kojoj se zasniva proizvodnja vijesti i informacija. Za razliku od kriterija koje u vrednovanju slobode medija koriste Reporteri bez granica, FH uzima u obzir samo tri elementa: političko, ekonomsko i pravno okruženje. No, unutar ova tri glavna elementa, sadržani su gotovo svi kriteriji koji za vrednovanje slobode medija koriste Reporteri bez granica. Za postizanje veće slobode medija u jednoj zemlji nije dovoljno samo usvojiti zakonski okvir. Mnogo je važnija primjena, razumijevanje i društveno prihvaćanje zakonskih odredaba. Zbog toga je najčešći problem, koji danas imaju novinari, da dođu do pravih informacija od političara koji obnašaju vlast. U tome se obično vlasti ne razlikuju, iako ne vole da se o tome govori. U Hrvatskoj je u posljednje vrijeme došlo do pozitivnih promjena u zakonodavstvu, jer kleveta više nije razlog za kaznu zatvora, ali je za nju zapriječena novčana kazna. No, važno je da u okviru medijskih sloboda postoji sloboda govora. Da bi sloboda govora mogla biti bolja, govori statistički podatak da je svake godine broj tužbi protiv novinara drastično velik, a ni novčane kazne nisu zanemarive.
Ekonomski aspekti slobode medija
Ekonomski aspekti slobode medija vezani su uz medijski biznis i vrlo su važni kada se procjenjuje sloboda medija neke zemlje. Zbog uplitanja biznisa i osobnih interesa u strukturu medijskog vlasništva, ugroženo je kritičko izvještavanje. Nadalje, financijska kriza, loša ekonomska situacija, smanjena naklada dnevnih listova i prihod od reklama, dovode do međusobne borbe oglašivača za zaštitu svojih interesa. Novinari i urednici namjerno izbjegavaju kritiziranje političkih ili komercijalnih interesa koje zastupaju njihovi vlasnici. Osim navedenog, postoji zabrinjavajuća koncentracija medijskog tržišta. U Republici Hrvatskoj je tržište najvećeg dijela hrvatskog tiska pod kontrolom Europa press holdinga i austrijske Styrije. Ovakva koncentracija ne omogućuje dovoljni medijski pluralizam, a što je bitan uvjet za slobodu i neovisnost medija. Iako je fizičko nasilje nad novinarima manje nego prije, uvrede i prijetnje su vrlo česte, a najvidljivije su na internetu. Političari nerijetko vrše razne pritiske na novinare kako bi ih spriječili u objektivnom informiranju, a ako u tome ne uspiju, tada ih nastoje diskreditirati. Nerijetko vlasnici medija popuste pritiscima političara, pa su i otpuštanja s posla zbog objektivnog novinarstva česta pojava. Tako proizlazi da su pravna nesigurnost novinara, prikriveno oglašavanje te nerijetka sprega urednika i vlasnika medija i klijentelizam glavna prepreka slobodnog novinarstva. Tako se događa da pred javnosti govorimo o slobodnim medijima, a da u njima rade neslobodni novinari, jer je zbog gole egzistencije novinar danas suočen s činjenicom da mora birati između lojalnosti firmi i lojalnosti profesionalnim standardima. Zbog toga je, nažalost, još uvijek mnogo neotvorenih novinarskih tema. Stvara se dojam o moćnim medijima i nemoćnim novinarima, a sve je to dio pritiska na medijske slobode. Kriza u društvu često se koristi kao primjer i razlog da se iz medija izguraju nepodobni novinari i tako ušutkaju ostali .
Poruka povjerenika Vijeća Europe
Uoči Svjetskog dana slobode medija, Republiku Hrvatsku je posjetio povjerenik za ljudska prava Vijeća Europe, Nils Muiznieks. Na kraju svojeg petodnevnog boravka u Hrvatskoj, poslao je snažnu poruku Vladi RH, koja se odnosi na slobodu medija: „Javni diskurs koji opravdava napade na novinare je opasan i štetan za medijske slobode i demokraciju“, a ujedno je izrazio posebnu zabrinutost zbog „neadekvatnog odgovora vlasti na napade, prijetnje smrću i zastrašivanje novinara“. Ova poruka glasno odzvanja u svijesti svakog čovjeka, svakog člana sindikata i svakog novinara. Potrebno je ujediniti sve snage u društvu za obranu stečenih ljudskih prava. U protivnom, slobodne javne riječi više neće biti.
