UNI Global Union je globalni sindikat, globalna sindikalna središnjica koja okuplja oko tisuću sindikata diljem svijeta i ima preko 20 milijuna sindikalno organiziranih članova. Taj sindikat pokriva radnike zaposlene uslužnim djelatnostima a organizacijski je podijeljen na 12 sektora u među kojima je i Sektor grafičke i ambalažne djelatnosti, u koji sektor je učlanjen i Sindikat grafičke i nakladničke djelatnosti Hrvatske.
UNI Global Union (UNI) je mladi globalni sindikat osnovan 2000. godine, no vrlo se dinamično razvija i snažno raste diljem svijeta, s posebnim naglaskom i ekspanzijom u zemljama u razvoju Africi, Aziji i Južnoj Americi, gdje se članstvo razvija u desecima tisuća novih članova.
Četvrti svjetski kongres UNI-ja održan je od 7. do 10. prosinca 2014. godine u Južnoafričkoj Republici u Cape Townu, gradu gdje je Nelson Mandela proveo 27 godina u zatvoru zbog otpora Apartheidu – rasnoj segregaciji koja je provođena u toj državi u drugoj polovini prošlog stoljeća. Uz to, ove godine slavi se 20 godina pobjede nad ovim nehumanim sustavom i održavanja prvih demokratskih izbora. Poruka više tisuća delegata iz cijeloga svijeta sa ovog četverodnevnog kongresa jest da UNI i drugi globalni sindikati mogu i moraju postati globalni “stvaratelji problema” prema današnjem globalnom poretku u kojem kapital uživa sve povlastice a radnici dobivaju sve manje. Današnji poredak ne valja, te ga na svim razinama i svim kontinentima trebamo preokrenuti iz temelja.
UNI – svjetski “stvaratelj problema”
U uvodnoj riječi Philip Jenings, glavni tajnik UNI-ja, je naglasio da se ne smijemo povinuti današnjim pritiscima kapitala za rušenje prava radnika i građana. Podsjetio je na sve promašaje današnjeg kapitalizma i raspodjele većina vrijednosti na 1% bogatih. Predugo slušamo vijesti o promašajima kapitalizma. Poruka koju moramo širiti i koju UNI širi jest: Dijelite bogatstvo ili ćete izgorjeti! Pomalo to i dolazi u mozgove današnjih političara.
Naglasio je da radnici svijeta trebaju rast plaća i borba se nastavlja u tom smjeru. Ovo nije moguće učiniti, nego preko jakih i organiziranih sindikata i zato je toliko nužno dalje organiziranje radnika. Osnovan je poseban fond iz kojeg svaki novčić ide u organiziranje radnika i rezultati se vide u rastu i širenju na svim kontinentima te se ovaj zamah mora nastaviti.
Podsjetio je i kako su Nelsona Mandelu zvali “stvarateljem problema”, a on je svojom upornošću promijenio cijelu zemlju. Tako je i UNI postao dobar i snažan globalni “stvaratelj problema”. Ponosni smo što smo u Africi, u kojoj se napokon probijaju granice što je također važno za cijeli svijet.
Naglasio je svatko treba voditi život sa smislom. Život sa smislom svakako vode sindikalni aktivisti jer se svakodnevno bore za pravednost i boljitak drugih.
U svojem završnom govoru, na kraju Kongresa, nakon ponovnog izbora za glavnog tajnika UNI, ponovio je Mandeline riječi: Nikada nećete kročiti sami, i preformulirao ih u Svi ćemo kročiti zajedno, što će biti i krilatica na idućem kongresu u Liverpoolu za četiri godine.
Apartheid
Apartheid je naziv za sustav rasne segregacije koji je nakon pobjede burske Nacionalističke stranke na izborima 1948. godine uveden kao službena politika Južnoafričke Republike. Njime je stanovništvo Južne Afrike podijeljeno na bijelce, crnce, Indijce i “obojene” (mulate), s time da su jedino bijelci imali puna politička prava.
Taj sustav, stvoren pod snažnim utjecajem rasizma i protestantskog fundamentalizma, s vremenom je izazivao sve žešći otpor većinskog crnačkog stanovništva, a na JAR navukao antipatije cijele međunarodne javnosti. U vrijeme politike Apartheida stvarana su područja koja nisu bila dostupna crncima, već samo bijelcima, te su odvojeni dijelovi autobusa, parkova, čak i posebne klupe za bijelce i “obojene”. Bantustani su bili teritoriji dodijeljeni crnačkom domorodačkom stanovništvu od strane bijelih vlastodržaca za vrijeme apartheida po nekadašnjoj Južnoafričkoj Uniji i Namibiji. Riječ apartheid se danas često koristi za opis situacija u kojima pripadnici različitih etničkih ili vjerskih skupina zajedno žive na istom području nastojeći ne doći jedni s drugima u bilo kakav kontakt osim onog službenog.
Pod vanjskim i unutrašnjim pritiscima, apartheid se počeo postupno ukidati 1980-ih, da bi u potpunosti bio ukinut nakon godine 1994. godine dolaskom Nelsona Mandele na vlast.
Nelson Mandela
Nelson Rolihlahla Mandela (18. srpnja 1918. − 5. prosinca 2013.), bio je južnoafrički političar i predsjednik. Kao sin Xhosa poglavice i student, godine 1942. priključio se Afričkom nacionalnom kongresu (ANC), organizaciji koja se borila za prava većinskog crnog stanovništva u Južnoj Africi. Kasnije postaje jedan od glavnih organizatora u borbi protiv apartheida. Mandela i njegovi drugovi su uhićeni su više puta, da bi ih devetorica u konačnici bili osuđeni na doživotni zatvor kojeg su služili većinom trajanja na Roben Islandu u blizini Cape Towna. Iako su u zatvoru bili izolirani, ponižavani i marginalizirani, dugogodišnje robijanje Mandele i njegovih suboraca postali su simbol borbe protiv apartheida, a vlada Južne Afrike bila je pod pritiskom da ga pusti na slobodu. Godine 1990. Mandela je oslobođen i s tadašnjim južnoafričkim predsjednikom započeo je pregovore s ciljem mirnog okončanja apartheida i prijenosa vlasti na crnačku većinu. Za te su napore Mandela i De Klerk godine 1993. dobili Nobelovu nagradu za mir. Godine 1994. ANC pobjeđuje na izborima i Mandela postaje prvi crni predsjednik Južne Afrike, koju dužnost je obavljao do 1999. godine. Mnogi ga drže jednim od rijetkih univerzalnih moralnih autoriteta u današnjem svijetu.
Bez ekonomske i socijalne slobode nema prave slobode
Sam Nelson Mandela trebao je biti gost odnosno domaćin govornik na ovom IV. Kongresu UNI-ja, no nažalost preminuo je točno prije godinu dana u 95. godini života. Umjesto njega govorio je njegov suborac i dijelitelj zatvorske kazne Ahmed Kathrada 85 godišnji politički vođa i borac za ljudska prava, koji je sa 34 godine bio najmlađi iz osuđene grupe 9 aktivista ANC-a. Svjedočio je o teškim uvjetima, poniženijma koja su trpili on i njegovi suborci ukljulčujući i Mandelu, ali i o snažnom i nepobijedivom stanju nihovog duha, upornosti i sposobnosti za oprost, što je dovelo do konačne pobjede i slobode.
Ministar gospodarskog razvoja Južnoafričke Republike, Ebrahim Patel govorio je o napretku i stanju u JAR-u, cijeloj Africi i ostatku svijeta danas. Njegova najvažnija poruka jest da i uz političku slobodu, nema prave slobode bez ekonomske i socijalne slobode!
Breaking Through – uključujemo i vas u sindikalni rast
Misija UNI Global Uniona jest jačati moć radnika u sektorima UNI-ja kroz rast sindikata i širenje kolektivnog pregovaranja, kako bismo poboljšali radne i životne uvjete radnika i kako bismo poduprli pravedno širenje bogatstva, dostojna radna mjesta za sve, kao i održiv ekonomski rast. To također uključuje i stvaranje Fonda UNI-ja za organiziranje, koji predstavlja prekretnicu i počeo je djelovati. Zahvaljujući ovim aktivnostima u mnogim zemljama posebice Afrike, Azije i Latinske Amerike ustrojeno je mnogo novih sindikalnih organizacija i organizirano je na desetke i desetke tisuća novih članova.
Prema izviješću MOR-a između 1980. i 2010. godine pokrivenost kolektivnim ugovorima smanjila se u dvije trećine zemalja. I tamo gdje su radnici već pokriveni kolektivnim ugovorima sindikalno članstvo nalazi se u proteklih nekoliko desetljeća pod golemim pritiskom, što je posljedica političke, medijske i poslodavačke ofenzive potkrijepljene obilatim uloženim resursima kako bi se osujetio utjecaj sindikata. Sve više vlada okreće se protiv sindikata, kako u privatnom, tako i u javnom sektoru, budući da sindikate smatraju preprekom konkurentnosti.
Potreba za sindikatima nikad nije bila očitija. Sve je više ekonomskih stavova po kojima je upravo opadanje sindikalne gustoće odgovorno za dramatično povećanje dohodovne nejednakosti diljem svijeta. Svijet u kojem živimo pretvorio se u svijet bogatstva i životnih prilika samo za najpovlaštenijih 1% ekonomske ljestvice.
Djelovanje UNI-ja usredotočeno je na poboljšanje uvjeta za organiziranje kroz globalne sporazume s multinacionalnim kompanijama. Cilj UNI-ja jest da pojedine kampanje organiziranja po sektorima UNI-ja koje uključuju multinacionalne kompanije posluže kao katalizator za druge organizacijske napore u konkretnom sektoru ili pod vodstvom konkretnog uključenog sindikata.
Rad UNI-ja na organiziranju mora i u budućnosti nastaviti biti važan dio sveukupne kampanje zaustavljanja trenda opadanja moći sindikata. Strategija Breaking Through predstavljat će ključni fokus rada UNI Global Uniona u razdoblju od 2014. do 2018. godine. Trebamo poboljšati sposobnost sklapanja globalnih sporazuma i pretvoriti te sporazume u još djelotvornije alate organiziranja. Moramo ujedno i produbiti i proširiti rad s organizacijama članicama kako bi kapacitet organiziranja rastao diljem svijeta.
Ova strategija sastoji se od velikog broja konkretnih planiranih aktivnosti s ciljevima smještenim u četiri grupe:
• organiziranje u globalnim kompanijama;
• osiguranje odgovornosti korporacija;
• podrška za kampanje organiziranja i razvoj kapaciteta;
• razvoj dinamične uključive i usklađene strukture UNI-ja.
Poruka je jasna, organiziranje i podizanje razine prava radnika na razini cijelog svijeta, kako i se spriječio socijalni damping provodi današnja globalizacija.
Članarine UNI 2015.-2018. godine
UNI provodi bezbroj aktivnosti u različitim područjima sindikalnog djelovanja diljem svijeta. Sve to je ostvareno unatoč ograničenjima koja su proizašla iz opadanja prihoda UNI-ja, činjenici da tijekom protekle četiri godine nije bilo povećanja broja osoblja, sve nižim sektorskim proračunima i činjenici da se sredstva za pokrivanje regionalnih troškova nisu povećala od 2010. godine.
Za sve aktivnosti potrebna su i konkretna sredstva. Stoga će članarine UNI po članu sindikata u idućem razdoblju biti fiksno utvrđene na 2,20 CHF godišnje od 1. siječnja 2015. godine, na 2,25 CHF od 1. siječnja 2016. godine, na 2,30 CHF od 2017. godine te na 2,35 CHF od 1. siječnja 2018. godine. Organizacijama članicama preporučuje se da u Fond za organiziranje uplaćuju 0,25 CHF po članu godišnje.
Skromno povećanje članarina omogućuje rast prihoda UNI-ja, kako bismo održali postojeće usluge, ostvarili manja povećanja za regije i sektore, i ujedno osigurali manji iznos za programska poboljšanja. U kombinaciji s povećanjem broja organizacija članica i preraspodjelom resursa unutar UNI-ja, bit ćemo u mogućnosti na značajan način proširiti kapacitete i suočiti se s izazovima današnje globalne ekonomije.
Uzimajući u obzir razvoj situacije u vezi s članstvom, raznoliku financijsku moć pridruženih organizacija (na svjetskoj razini), sustave tečajnih stopa, kao i radne i troškovne prioritete organizacije, Svjetski izvršni odbor u iduće će dvije godini razraditi dodatni model u vezi s prikladnim određivanjem članarina.
Kontinuirano smo zastupljeni u Izvršnom odboru UNI
Za novu predsjednicu UNI izabrana je Ann Selin predsjednica PAM najvećeg sindikata u Finskoj. Za Glavnog tajnika UNI izabran je ponovno Philip Jenings karizmatični sindikalni aktivista koji ovu funkciju obavlja uspješno još od 2000. godine i nastanka UNI.
Izvršni odbor UNI-ja je njegovo najviše tijelo između dva kongresa, a sačinjava ga 83 predstavnika iz različitih sektora djelatnosti i zemljopisnih regija u kojima djeluje UNI. Od prvog kongresa održanog 2000. godine u Berlinu do danas jedan od predstavnika ispred UNI Graphical odnosno grafičkih sindikata bio je i predsjednik našeg sindikata, Stjepan Kolarić.
Na ovom kongresu, kao jedan od četrnaest predstavnika grafičkih sindikata UNI-ja, u Izvršni odbor UNI-ja izabran je Darije Hanzalek, voditelj radno-pravne zaštite našeg sindikata.
Iz Hrvatske je u Izvršni odbor UNI-ja izabran još i Marko Palada iz Hrvatskog sindikata telekomunikacija.
Uključimo sve da vratimo gospodarstva koja nam pripadaju
Živimo u nejednakom i isključivom svijetu, a situacija se pritom pogoršava.
Godine 2010. najbogatijih 0,5% svjetskog stanovništva imalo je udio u globalnom bogatstvu od 36%, a 70% onih na donjem dijelu skale globalne populacije imalo je udio u tom bogatstvu od 4,2%.
Radnici diljem svijeta pod pritiskom su da prihvate sve manje i manje: pritišću ih poslodavci, vlade, kao i globalni ekonomski sustav sazdan na profitu i očuvanju privilegija nekolicine. Ujedno živimo i u prekomjerno naoružanom svijetu, ugroženom ratom i sukobima. Svake godine na naoružanje se troši 1,7 trilijuna dolara. U prošlosti su ljudi radili da bi živjeli, a danas rade da bi preživjeli.
Kako bi izgledala globalna ekonomija koja uključuje sve nas? Bio bi to ekonomski sustav zasnovan na blagostanju mnogih, a ne tek nekolicine, u kojemu cilj više nije osigurati profit za onih jedan posto na vrhu piramide, već sigurnost, dostojanstvo, pravednost, obiteljski i osobni život mnogih. Riječ je o ekonomiji u kojoj se prepoznaje pravo na stalno i sigurno radno mjesto na puno radno vrijeme, s dostojnim i sigurnim uvjetima rada, uz zajamčenu plaću koja osigurava egzistenciju.
Globalna ekonomija temeljila bi se na plaćama; plaće se pritom povećavaju u skladu s produktivnošću, a inflacija stvara stimulans za održivi gospodarski rast povećavanjem kupovne moći kućanstava. Svjetska utrka prema dnu kad je riječ o udjelu plaća dovodi do smanjenja globalnog BDP-a. Mjere štednje i stroge politike plaća, koje se provode u nizu zemalja, a naročito u Europi, ne vode rastu i samo će prouzročiti daljnju stagnaciju.
Jedino izgradnjom održive globalne ekonomije zasnovane na rastu plaća, ravnopravnosti i uključivanju možemo izvući globalnu ekonomiju iz stagnacije.
Uključivanje svih u ekonomiju podrazumijeva to da sve uključujemo u rast koji ta ekonomija ostvaruje. Distributivna pravda mora se pretvoriti u kamen temeljac naše nove ekonomije, kako bismo poboljšali živote radnih ljudi diljem svijeta. Mi imamo odgovore, a sad ih valja provesti u praksi. Sindikalni pokret ima jedinstvenu priliku da preuzme političku inicijativu i zagovara novi ekonomski poredak koji uključuje radnike, uključuje siromašne, uključuje mlade, uključuje žene te uključuje i sve nas.
Sve veće nejednakosti
Svjedočili smo impresivnim koracima usmjerenim na iskorjenjivanje siromaštva u mnogim dijelovima svijeta, no nejednakost se ipak povećava. Ujedinjeni narodi definiraju društvenu sigurnost u okviru sedam područja: to su gospodarstvo, prehrana, zdravstvo, okoliš, razina pojedinca, razina zajednice i politička razina. Postojeći ekonomski sustav uskraćuje mnogim radnicima osnovna prava nužna za ostvarivanje te sigurnosti. UNI Global Union i globalni sindikalni pokret u cjelini moraju reagirati na neuspjehe međunarodne zajednice, zaštititi radnike i njihove obitelji diljem svijeta te graditi novu ekonomiju koja uključuje i sve nas.
Financijska kriza
Moramo imati na umu da se globalna financijska kriza rasplamsava zbog te globalne nejednakosti, stvorene zbog smanjenja i deprecijacije dohodaka radnika, od kojih se očekuje da svoj životni standard održe zaduživanjem. To je dovelo do neodržive razine zajmova i globalnog financijskog mjehura od sapunice. Kad se taj mjehur rasprsnuo, potražnja potrošača rapidno je pala, poduzeća se više nisu mogla oslanjati na pristupačne kredite banaka, a globalna ekonomija spiralno je potonula u recesiju.
Globalna nejednakost, jedan od ključnih uzroka krize, nastavila se povećavati. Umjesto da ubace novac u posrnulu globalnu ekonomiju, mnoge zemlje provele su “programe mjera štednje” i rezove u državnoj potrošnji. Dok se radnike guši tim mjerama štednje, izbjegavanje poreza i dalje je uobičajeno, a šefovi banaka spašenih javnim sredstvima i dalje primaju bonuse. Svijet će se oporaviti od ove krize jedino ako se osigura održivija, ravnopravnija i inkluzivnija globalna ekonomija, i ako vlade diljem svijeta budu djelovale kako bi zaštitile radnike koji neproporcionalno moraju trpjeti posljedice.
Izazov radnih mjesta
Demografski i okolišni izazovi unose preobrazbu u naše globalno društvo, no naš postojeći ekonomski sustav nije u stanju osigurati egzistenciju čak ni postojećoj populaciji. Prema procjenama MOR-a, tijekom idućeg desetljeća bit će nužno 600 milijuna radnih mjesta kako bi se nezaposlenost snizila do razine koja je postojala prije krize i kako bi se pokrile potrebe onih koji ulaze na tržište rada. Nadalje, MOR procjenjuje da će u idućih četrdeset godina 150 do 200 milijuna ljudi biti trajno raseljeno zbog porasta razine mora, teških poplava i intenzivnih suša. Bez sustavnih promjena, naša ekonomija i ekologija neće biti u stanju suočavati se sa sve većim zahtjevima stanovništva.
Pomak moći
Globalnu ekonomiju u ozračju financijske krize danas karakteriziraju tri ekonomska trenda.
Prvi predstavlja prekretnicu: riječ je o pomaku i preraspodjeli ekonomske moći na globalni jug. Prema procjenama Programa UN-a za razvoj, kombinirani ekonomski rezultat triju vodećih zemalja u razvoju – Brazila, Kine i Indije – premašit će agregiranu proizvodnju Kanade, Francuske, Njemačke, Italije, Ujedinjenog Kraljevstva i Sjedinjenih Država do 2020. godine. Era u kojoj su Europa i Sjeverna Amerika diktirale ekonomske norme i politike globalnom jugu danas dolazi svome kraju.
Drugi trend može se uočiti u prilikama, blagostanju i sigurnosti radnih ljudi diljem svijeta: radi se o sve sporijem rastu ili stagnaciji ekonomija i industrija na svim kontinentima. Radnici diljem svijeta gube zaposlenje i uskraćuje im se pravda i dostojanstvo koje zaslužuju. UNI Global Union i njegove organizacije članice odbijaju povratak na ekonomiju ciklusa uzleta i padova. Moramo preuzeti ekonomiju natrag u vlastite ruke i prekinuti taj ciklus nepravde.
Treći trend predstavlja možda i najveći razlog za zabrinutost u kontekstu sve sporijeg rasta: riječ je o rapidnom porastu globalne nejednakosti i sve većem jazu između bogatih i siromašnih. Bogata elita iskoristila je krizu kao priliku da globalnu ekonomiju i tržište rada preusmjeri u vlastitu korist. Sve privremeniji karakter rada, nesigurnost radnih mjesta, rast neformalne ekonomije i podugovaranje od strane poduzeća pretvaraju se u nove ekonomske norme.
Žene predstavljaju neproporcionalno velik udio u gubitku zaposlenja na puno radno vrijeme u razdoblju od 2007. do 2010. godine, a otad je nezaposlenost među ženama na tvrdoglavo visokoj razini. Zatočene na slabo plaćenim radnim mjestima, suočene s neprestanom diskriminacijom kad je riječ o plaćama, žene spadaju u najranjivije radnike svijeta.
Slično tome, globalna “izgubljena” generacija mladih potencijalno će se suočiti s cijelo-životnim prekarnim radom, nezaposlenošću i nesigurnošću, ukoliko međunarodni radnički pokret ne reagira na probleme. Uslužni sektor je sektor koji bi mogao najbolje obuhvatiti tu dinamičnu generaciju koja se suočava s teškoćama, a UNI Global Union i njegove organizacije članice imaju dužnost osigurati da ljudi koji ulaze u sektor budu nagrađeni dostojnim i stabilnim zaposlenjem. Žene i mlade moramo uključiti u ekonomski oporavak i borbu protiv povratka na status quo.
Rat i naoružanje
Resursi koji su očajnički potrebni za razvoj i uključiv rast preusmjeravaju se u vojne svrhe i troškove za naoružanje. Profit od trgovine oružjem i dalje raste.
Svakog dana ratovi i sukobi uništavaju ljudske živote, produbljuju siromaštvo i uzrokuju neizmjerne patnje milijuna ljudi. Nemjerljive ljudske i materijalne vrijednosti uništavaju se i usmjeravaju u naoružanje. Ne treba zaboraviti ni Damoklov mač koji visi nad našim svijetom u vidu nuklearnog oružja: čovječanstvo je u stanju uništiti samo sebe u trenu.
Globalno stanje
Dohodovna nejednakost predstavlja ključnu prijetnju životima radnika diljem svijeta. Opadanje ili izostanak moći u kolektivnom pregovaranju uočava se u praktički svakom izvješću na temu ekonomske nejednakosti kao ključni uzrok tog problema.
U Bangladešu je UNI Global Union stvorio okvir pod liderstvom sindikata usmjeren na reformu neuspjelog sustava izgrađenog na temelju izvoza jeftinih roba nauštrb sigurnosti i blagostanja radnika. I dalje postoji štošta što valja učiniti, no Sporazum je počeo zaustavljati utrku prema dnu, stvarajući novi sustav koji poboljšava sigurnost na radnom mjestu i uključuje radnike u rast i dobit od kojih su dosad korist imali jedino proizvođači i strani maloprodajni igrači.
Trgovinski sporazumi
Regije u poteškoćama suočavaju se s konkurencijom zbog niza globalnih, međuregionalnih i bilateralnih trgovinskih i investicijskih sporazuma. Osmišljeni kako bi smanjili regulativu, financijske prepreke i zaštitu radnika, ti sporazumi gotovo se isključivo fokusiraju na akumulaciju kapitala od strane uključenih elita. Odredbe u vezi s investicijama pogotovo niječu suverenost nacija da reguliraju vlastita gospodarstva, a sve kako bi se zaštitili profiti multinacionalnih kompanija.
* * * * *
Globalna pravda za globalnu radnu snagu – UNI Global Union i njegove organizacije članice promicat će neovisni sindikalizam, pravdu i jednakost u tržišnim gospodarstvima u nastajanju. Globalni sindikalni pokret ima jedinstvenu priliku da osigura utjecaj i da oblikuje ekonomsku, društvenu i političku budućnost sve važnijih ekonomija u nastajanju.
Dostojanstvo, pravednost, obitelj, pravda, prilike i sigurnost za sve – UNI Global Union i njegove organizacije članice suprotstavljaju se “novoj normi” koju je osmislila politička desnica. Nejednakost i nesigurnost uspostavljeni su kao “nova norma” globalne ekonomije. Treba dovesti pod pitanje načela desnice koja se naširoko populariziraju, kao što su “individualizam” i “sloboda”. Treba promicati demokraciju i ideju “mnogih protiv nekolicine” kao temeljnu protutežu globalizaciji kapitala. Treba promicati temeljne vrijednosti: dostojanstvo, pravednost, obitelj, pravdu, život, životnih prilika i sigurnosti.
Suzbijanje nezaposlenosti stvaranjem dostojnog zapošljavanja – Prema procjenama MOR-a, tijekom idućeg desetljeća bit će nužno osigurati 600 milijuna radnih mjesta kako bi se nezaposlenost smanjila na razinu prije krize i kako bi se pokrile potrebe onih koji ulaze na tržište rada. Stoga treba pomicati vrijednost rada kroz povećanje plaća u skladu s produktivnošću, kako bi se spriječilo daljnje zaduživanje radnika. Jednaka naknada za rad jednake vrijednosti mora biti dominantno načelo u svim vrstama zaposlenja. Treba poticati rast putem stvaranja radnih mjesta i punog zaposlenja; ulagati u javne programe zapošljavanja i njihovu inovativnost, promicati socijalna i radnička prava, uključujući načela MOR-a za dostojan rad u sporazumima o slobodnoj trgovini, te dati podršku aktivnostima MOR-a u borbi protiv nezaposlenosti.
Svatko zaslužuje formalno i sigurno radno mjesto – UNI Global Union i njegove organizacije članice nastojat će preokrenuti trend deregulacije tržišta rada i sve snažnijeg neformalnog rada. Ekonomski razvoj prirodno bi trebao voditi nestanku neformalnog rada. UNI Global Union djelovat će kako bi se uspostavilo produktivno zapošljavanje visoke kvalitete i osigurali redovni i sigurni poslovi dostupni svima.
Borba protiv privatizacije i liberalizacije, uz jaču podršku države – Zahtijevati će se aktivnija uloga države i prikladno korištenje aktivnih politika tržišta rada kako bi se stvorila pravednija i inkluzivnija globalna ekonomija. UNI Global Union djelovat će kako bi se: povećala javna potrošnja za promicanje rasta sve uz napuštanje mjera štednje i rezova u javnoj potrošnji, poticati će se domaća potrošnja, ulaganje u infrastrukturu i projekte javnih radova; boriti će se protiv trenda liberalizacije naročito kroz ukidanje izvoznih prerađivačkih zona i zona slobodne trgovine; poticati će se jačanje moći vlada u odnosu na strana ulaganja, promicati će se zakonodavstvo u vezi s minimalnom plaćom i kolektivnim pregovaranjem.
Rast plaća je uvjet za održiv rast – UNI Global Union i njegove organizacije članice borit će se za povećanje plaća u skladu s produktivnošću i inflacijom te za globalni oporavak zasnovan na plaćama. Održivi rast zasniva se na povećanju kupovne moći kućanstava. Ekonomski rast bez realnog rasta plaća dovest će do dodatnog zaduženja radnika i globalne ekonomije te do ekonomske nestabilnosti koja je i prouzročila sadašnju financijsku krizu. Plaće moraju biti tema pregovora s poslodavcima, i ne smiju ih diktirati konkurentne tržišne snage koje potkopavaju rast.
Dajmo radnicima diljem svijeta sigurnost i slobodu da svoje snove ostvaruju bez straha – UNI Global Union i njegove organizacije članice promicat će socijalnu zaštitu za radnike kako bi se osigurao dostojan životni standard i kako bi se štitila prava radnika. Doprinos ljudi i radnika društvu treba prepoznati kroz poboljšanu socijalnu zaštitu, a vlade pritom imaju dužnost pomoći radnicima da se prilagode globalnim ekonomskim promjenama.
Financijski propisi – Zaustavimo nemoral, podijelimo bogatstvo – UNI Global Union i njegove organizacije članice djelovat će na uspostavi kvalitetno vođenog i održivog bankarskog sustava. Postojeća financijska kriza jasno je pokazala da je funkcija “realnog bankarstva” kao financijskog posredovanja između ekonomskih aktera gurnuta u stranu zbog špekulativnog investicijskog bankarstva, nauštrb društva, ekonomije, potrošača i zaposlenika. UNI Global Union borit će se da se banke klasificiraju sukladno načelima “realnog bankarstva” te da se spriječi njihova ovisnost o špekulativnom investicijskom bankarstvu, da se nadziru agencije za kreditni rejting i osigura njihova neovisnost, da se smanji mogućnost poreznih evazija, te na drugi način osigura bankarskog sustava u korist građana.
Svaki radnik treba imati pravo na učlanjenje u sindikat, njegovu zaštitu te na kolektivni ugovor – UNI Global Union i njegove organizacije članice nastavit će širiti i jačati kolektivno pregovaranje i radnička prava. Kolektivno pregovaranje predstavlja ključni instrument stabiliziranja ekonomije i društva te uključuje radnike u upravljanje i regulaciju ekonomije. To osigurava da rast bude održiv, pri čemu je ekonomski uspjeh popraćen pravednošću u distribuciji bogatstva.
Bogatstvo treba preraspodijeliti kako bismo globalnoj ekonomiji pružili stabilnost koja joj je potrebna – UNI Global Union i njegove organizacije članice podržavaju politike raspodjele koje dovode do ravnopravnijih nacionalnih i globalnih ekonomija, osiguravajući pritom da ljudi i radnici imaju osobnu korist od oporavka od financijske krize.
Rast se pretvara u gospodarski uspjeh samo kad je održiv – UNI Global Union i njegove organizacije članice pružaju podršku održivom razvoju država i ekonomija kako bi se stvorila stabilna i pravedna društva.
Razoružanje za razvoj – Podržimo globalnu kampanju za mir – Pravedno društvo zahtijeva mir. Ratove je nužno zaustaviti, nuklearno oružje mora se ukinuti, a sveobuhvatni proces razoružanja mora biti pokrenut. UNI Global Union će stoga podržati kampanju razoružanja za razvoj, kao i plan razoružanja i konverzije, počevši s petogodišnjim planom godišnjeg smanjenja globalne potrošnje na naoružanje za 10%.
Razvoj strateških saveza s potrošačima, medijima i drugim ključnim dionicima – Strateške kampanje trebaju uključiti sve sudionike i pojedince koji mogu utjecati na promjene. Savezi se moraju stvarati na temelju ključnih pitanja, kompanija i ciljeva te moraju biti djelotvorno koordinirani. UNI Global Union će stoga nastaviti s provedbom koherentne, moderne i moćne medijske strategije koja uključuje potrošače i njihov utjecaj, poslovne aktere i ljude diljem svijeta.
Radnim ljudima potreban je rast plaća i kupovne moći – diljem svijeta!
Tijekom proteklih desetljeća došlo je do značajnog povećanja nejednakosti kad je riječ o dohotku i bogatstvu. Udio rada u nacionalnom dohotku smanjio se u većini zemalja svijeta, dok je udio profita značajno porastao. Bogatstvo jedan posto stanovništva na vrhu piramide dramatično se povećalo. Danas svima postaje jasno: rast profita dovodi do još većeg bogatstva koje se u najvećoj mjeri ne ulaže, nego se umjesto toga kanalizira u financijski biznis.
Široke mase radnika u međuvremenu nemaju dovoljnu kupovnu moć. Čak i šefovi globalnih organizacija poput Međunarodnog monetarnog fonda (MMF) i Svjetske banke govore kako nejednakost dovodi do mnogih opasnosti. I Međunarodna organizacija rada (MOR) ističe da redovita povećanja minimalne plaće imaju pozitivan utjecaj na svjetske ekonomske trendove.
Imajući u vidu tu situaciju, 4. svjetski kongres UNI Global Uniona poručuje: Radnim ljudima potreban je rast plaća i kupovne moći – diljem svijeta!
Priliku za značajno povećanje plaća mora se iskoristiti:
• gubici plaća do kojih je došlo tijekom financijske krize moraju se u osnovi nadoknaditi;
• plaće je nužno povećavati godinu za godinom, u skladu s rastom produktivnosti i inflacijom;
• rast plaća za one na dnu skale zarada mora biti natprosječno visok, npr. kroz osnovne ili minimalne stope plaća;
• moraju se uvesti ili prilagoditi obvezujuće minimalne plaće.
Kad je riječ o prikladnoj minimalnoj plaći, sindikati trebaju početi raspravljati o zajedničkom cilju na svjetskoj razini.
Održive financijske usluge
UNI Global Union vjeruje u održiv bankarski sustav kojim se kvalitetno upravlja i koji podupire realnu ekonomiju, uključujući njegovu socijalnu dimenziju, te omogućuje stvaranje radnih mjesta i pruža sigurnost unutar i izvan bankarskog sektora. Banke imaju presudnu ulogu u tome, pružajući usluge društvu – a ne obrnuto.
Sudionici uključeni u sektor trebaju surađivati kako bi stvorili Socijalni pakt za održivo bankarstvo koji poziva banke da se usredotoče na svoju primarnu ulogu: služenje realnoj ekonomiji i zajednicama u kojima djeluju.
Pakt će uključivati sljedeće:
Održivost: potrebno je izgraditi održiv okvir kako bismo izbjegli sistemske rizike i osigurali da financijska industrija može poduprijeti realnu ekonomiju u dugoročnom smislu.
Financijske savjete: pružajući kvalitetnu izobrazbu zaposlenicima i kvalitetne savjete klijentima, kompanije poboljšavaju razinu povjerenja u financijski sektor i stvaraju pozitivnu vrijednost za društvo. Ujedno je sastavni dio njihovog društveno odgovornog poslovanja da pružaju financijske savjete i podršku ljudima i organizacijama koje pate zbog krize.
Bolja radna mjesta: zaposlenici trebaju biti u stanju raditi svoj posao bez straha i pritiska na plaće. Kompanije trebaju preuzeti vodeću ulogu i stvarati kvalitetna radna mjesta za financijski sektor i društvo u cjelini.
Borba za globalni porezni pakt
Tijekom protekla dva desetljeća, transnacionalne kompanije i bogate elite prisvojile su goleme tokove prihoda i bogatstva, lišavajući golemu većinu populacije resursa koji bi inače mogli biti dostupni za ispunjavanje potreba te populacije. Udio plaća u nacionalnom dohotku značajno je opao u gotovo svim zemljama. Na to se ujedno nadovezuje pad udjela ulaganja u realnu ekonomiju.
Međunarodno orkestrirani rezovi poreza na profit, visoke dohotke i bogatstvo odigrali su značajnu ulogu u redistribuciji dohotka i bogatstva. Samo zemlje Europske unije prema procjenama godišnje gube 1.000 milijardi eura zbog poreznog dampinga i bijega u porezna utočišta. Slijedom toga, preokret postojećeg toka novca i redistribucija značajnog dijela financijskog bogatstva većini populacije nije samo pitanje pravde. To je ujedno postalo nužno kako bi se osiguralo da društva nastave funkcionirati. Time bi se osiguralo da značajni iznosi novca iz financijskih tržišta budu usmjereni u socijalno korisna područja.
UNI i njegove organizacije članice će zagovarati globalni porezni pakt koji uključuje sljedeće ključne teme:
Osnovu za oporezivanje poduzeća. Osnova za oporezivanje poduzeća treba biti uniformno definirana, kako bi se minimalizirao prostor za izbjegavanje poreza.
Porez na bogatstvo, porez na nasljedstvo, jednokratni namet na bogatstvo. Poreze sa snažnim učinkom redistribucije – poput poreza na visoke profite, veliku imovinu ili bogatstvo i nasljedstvo te poreza na nezarađeni prihod od kapitala i vrlo visoke osobne dohotke – potrebno je značajno povećati.
Minimalne porezne stope. Profite je potrebno oporezivati po stopi od najmanje 30 posto. U slučaju poreza na nasljedstvo i poreza na bogatstvo, potrebno je definirati minimalne stope i maksimalne granične vrijednosti te uspostaviti progresivne stope poreza.
Utaja poreza. Prostor dostupan za utaju i izbjegavanje poreza treba eliminirati. Automatska razmjena informacija treba se uspostaviti između poreznih tijela i upravitelja imovinom, kako za pojedince, tako i za poduzeća.
Porez na financijske transakcije. Porez na financijske transakcije u iznosu od najmanje 0,1 posto potrebno je nametnuti na sve financijske transakcije, uključujući trgovanje stranim valutama, dionicama i obveznicama, kao i povezane transakcije koje uključuju derivate.
Borba za globalnu trgovinu koja koristi zajednicama, a ne korporacijama
Mnoge vodeće ekonomije svijeta iskoristile su svoj dominantni ekonomski položaj kako bi partnerskim zemljama nametnule bilateralne trgovinske sporazume koji ni najmanje ne potiču dostojan rad ili održivi razvoj. Svi ti predloženi sporazumi i dalje odražavaju propalu neoliberalnu ekonomsku ideologiju zasnovanu na deregulaciji, liberalizaciji i privatizaciji. UNI u potpunosti odbacuje taj pristup i zahtijeva novu globalnu debatu o pravednom trgovinskom okviru koji štiti demokratske standarde, javni interes i prostor za socijalnu politiku u kojoj su ljudi na prvom mjestu.
UNI će:
• aktivno provoditi kampanje protiv svih sporazuma o slobodnoj trgovini koji ne uključuju obvezu radničkih, sindikalnih i socijalnih prava i koji potiču damping u području socijalnih prava i plaća;
• suprotstavljati se svakom sporazumu o slobodnoj trgovini kojim se ne jamči sukladnost ugovornih partnera s temeljnim radnim standardima MOR-a i, koji ne štiti pravo pojedine zemlje da javne usluge, socijalnu politiku i radno pravo;
• odbaciti uključivanje bilo kojeg oblika mehanizama rješavanja sporova s investitorima na državnoj razini u sporazume o slobodnoj trgovini na način da se interese korporacija pretpostavlja interesima radnika i opće javnosti;
• predvoditi debatu u širem društvu kako bi se razvila naša vizija okvira za pravednu globalnu trgovinu od koje koristi imaju svi, a ne samo najbogatijih 1% stanovništva.
Vraćanje ravnoteže između trgovine i prava ljudi
Podržava se ekonomska i društvena razmjena između nacija, pod pretpostavkom da ta razmjena dovodi do bolje raspodjele globalnog bogatstva između i unutar zemalja te do makroekonomske i financijske stabilnosti. No hiperglobalizacija kojoj svjedočimo proteklih nekoliko desetljeća postigla upravo suprotno. Europski i međunarodni sindikalni pokret već dugo tvrdi da na takvo stanje treba reagirati izradom globalnih socijalnih i okolišnih standarda. No ni to nije dovoljno.
Treba pokrenuti debatu u vezi s ponovnim reguliranjem globalizacije koje bi bilo djelotvorno, a ne tek simboličko. Pritom je ključno da trebamo proučiti koje instrumente treba ostaviti u rukama država kako bi se njihova nacionalna tržišta zaštitila od previranja što ih stvara globalizacija. Mora se uspostaviti ravnoteža između globalizacije i legitimnog prava država i nacionalnih sindikata da štite svoje nacionalne ekonomije od onoga što se pretvorilo u razuzdanu globalnu konkurenciju.
Mir
Globalna potrošnja u vojne svrhe povećala se za 50% u proteklih deset godina, premašivši vrijednost od 1.747 milijardi dolara 2013. godine, (prema Stockholmskom međunarodnom institutu za istraživanje mira (SIPRI)). Štoviše, 23 zemlje udvostručile su svoju realnu vojnu potrošnju između 2004. i 2013. godine. Te resurse nužno je preusmjeriti s pripreme za rat prema održivom razvoju i promoviranju mira.
UNI stoga poziva sve vlade da značajno smanje vojnu potrošnju i preusmjere te resurse u ispunjavanje hitnih socijalnih potreba te da promiču uključiv rast i razvoj. Da podrže djelotvorno međunarodno reguliranje proizvodnje i trgovanja oružjem uključujući apsolutnu zabranu kopnenih mina i kazetnih bombi, neširenje cjelokupnog naoružanja uključujući nuklearno naoružanje, a naročito eliminaciju svih oružja za masovno uništenje. UNI poziva vlade da osude kršenje prava žena u oružanim sukobima, osiguraju da se agresori privedu pravdi i posvete resurse pomoći i zaštiti za žene i djecu koje se zloupotrebljava kao oružje rata.
Klimatske promjene predstavljaju najveću pojedinačnu prijetnju miru, budući da posljedične prirodne katastrofe vode masovnim migracijama, nedostatku resursa i drugim teškim uvjetima koji provociraju ratove i sukobe.
Mir i razoružanje moraju postati UN-ovi ciljevi održivog razvoja nakon 2015. godine.
Bliski istok
UNI konstatira duboku želju za demokratskijim režimima koji su se pojavili u nizu zemalja Bliskog istoka tijekom Arapskog proljeća, što nije samo pružilo nadu onima na koje je to izravno utjecalo, nego i pobudilo duboke simpatije diljem svijeta. Ti pokreti naglasili su potencijal da se čuje glas običnih građana u njihovim zemljama, ali i da ti građani ujedno ostvare bolju i sigurniju kvalitetu života u ekonomskom, socijalnom i političkom smislu.
No unatoč određenom napretku u tom pogledu postoje i realne prepreke. Sirija je očit primjer zemlje koja svakodnevno masakrira svoje građane. Do danas je Assadov režim sa svojim počiniteljima i njihovim militantnim rivalima masakrirao stotine tisuća ljudi (uključujući tisuće Palestinaca). Konstatira se da novi režim u Iranu, poput niza drugih režima na Bliskom istoku, nastavlja sa zlonamjernim ponašanjem koje uključuje represiju nad ljudskim i sindikalnim pravima te sve snažnije opterećuje svoje građane.
Kongres snažno podupire borbu za osnovna radnička prava protiv represivnih režima te oštro osuđuje proganjanje iranskih radnika koje se otpušta, pritvara kao kriminalce, muči, zatvara i pogubljuje u njihovoj borbi da se suprotstave bijedi i represiji organizirajući se na radnim mjestima u kolektivnoj akciji.
Palestina i Izrael
UNI se posvećuje podršci sveobuhvatnom miru između Izraela i Palestine, na temelju suživota i u uvjetima sigurnosti za dvije suverene, neovisne i održive države. Snažno podupirući obnovu pregovora između izraelske vlade i palestinske uprave kao jedinih predstavnika izraelskog i palestinskog naroda, Kongres potvrđuje da stalni teroristički i raketni napadi na nevine izraelske civile te odbijanje sporazuma iz Osla i prava Izraela na postojanje od strane terorističke organizacije Hamas predstavljaju ključne prijetnje i prepreke cilju ostvarenja mira na Bliskom istoku. Kongres snažno osuđuje terorističku Hamasovu vladu u Gazi koja brutalno krši ljudska i sindikalna prava u Pojasu Gaze, vršeći represiju nad manjinama i ženama, proganjajući sindikate i političke rivale, braneći distribuciju humanitarne pomoći koju Izrael i međunarodna zajednica rutinski upućuju preko granice Izraela i Gaze.
Kongres konstatira da svaka zemlja ima pravo na obranu priznatih granica te života i dobrobiti vlastitog stanovništva. Kongres potiče izraelske i palestinske vlasti da bez odlaganja postignu pravedan i trajan mir na temelju Rezolucija Vijeća sigurnosti UN-a br. 242 (1967.) i 338. (1973.).
Suzbijanje represije u svim oblicima – Solidarnost s narodom Palestine
Ovaj Svjetski kongres UNI-ja 2014. godine održava se u Južnoafričkoj Republici, zemlji koja je pretrpjela zlo apartheida. Kongres je duboko zabrinut zbog činjenice da svjedočimo uspostavi novog apartheida u Izraelu i na okupiranim područjima Palestine. UN je 2014. godinu proglasio Godinom međunarodne solidarnosti s palestinskim narodom, a Odbor UN-a za uklanjanje rasne diskriminacije izvješćuje kako je “iznimno zabrinut” zbog izraelskih politika i praksi koje se svode na de facto segregaciju. U slučaju Južnoafričke Republike, UN je sustav aparthejda proglasio zločinom protiv čovječnosti, a taj se zločin ne može promatrati drukčije ovisno o tome gdje se provodi.
Kongres uzima na znanje upućivanje posebnog izvjestitelja UN-a na nasilje Izraela u pogledu prava na rad, obrazovanje, slobodu kretanja i boravka, kao i slobodu izražavanja i okupljanja.
Moramo se pripremiti za novi svijet rada
Ne postoji druga mogućnost nego da se radnike i sindikate pripremi za izazove i mogućnosti novog svijeta rada.
Globalizacija, inovacije temeljene na tehnologiji i demografske promjene brzo i značajno mijenjaju prirodu radnih mjesta i tržište rada. I kao pojedini sindikati, i kao globalni sindikalni pokret sa zajedničkim ciljevima, moramo biti spremni za novi svijet rada. Moramo biti spremni na inovacije i biti mudri na način da se izborimo za pošteni udio radnika. Ujedno moramo biti spremni na način da se pretvorimo u one koji oblikuju svijet, osiguravajući održivo gospodarstvo i bolju budućnost za društvo.
Novi svijet rada zahtijevat će inovacije u otvaranju radnih mjesta i snažne sindikate koji će biti u stanju suprotstaviti se fragmentiranju i slabljenju snage radnika.
Sindikati trebaju preuzeti vodstvo u oblikovanju nove ekonomije koja priznaje potrebu za sustavnim promjenama i stvaranjem realnog bogatstva koje obuhvaća materijalnu i nematerijalnu dimenziju života. Na taj način moći ćemo isporučiti kolektivnu dobrobit stanovništvu u skladu s mogućnostima planete.
Izgledi za budući svijet rada
Predviđanje budućnosti neprecizna je znanstvena disciplina, no svejedno valja pokušati identificirati važne i prevladavajuće faktore koji već oblikuju tržište rada. Jasno je da se odvijaju veliki pomaci u: zemljopisnoj raspodjeli ekonomske moći; opskrbi radnom snagom i demografiji; u ravnoteži raznih djelatnosti i poslovnih modela; u zaštiti prava radnika; u tempu i prirodi globalizacije. Općenito govoreći, predviđanja ukazuju na nastavak mnogih trendova kojima već svjedočimo, a koji vode složenijem i međusobno povezanijem tržištu rada.
Možemo identificirati deset trendova koji utječu na budući svijet rada. Neki trendovi čine se paradoksalnima: na primjer, sve je veći broj stanovništva u radno sposobnoj životnoj dobi diljem svijeta, ali je primjetna nestašica onih s potrebnim vještinama. S druge strane, potencijal i potreba za zelenim investicijama i poslovima u suprotnosti je s pretpostavkom da će se gospodarstvo budućnosti temeljiti na povećanoj potrošnji.
1. Financijska neizvjesnost: Postojeća krhkost financijskih tržišta i globalni ekonomski uvjeti čine naša gospodarstva i tržišta rada neizvjesnijima i nesigurnijima. Kratkoća rokova, “borba za opstanak”, nerealni profiti i očekivana dobit nastavljaju i dalje upravljati ponašanjem u poslovanju.
2. Stanovništvo: Postoje značajne razlike u demografskim trendovima između i unutar kontinenata i zemalja. Sve veći broj ljudi u radno aktivnim godinama u zemljama s niskim i srednjim dohotkom zahtijevat će otvaranje 600 milijuna novih radnih mjesta do 2020. godine kako bi se odnos zaposlene populacije i populacije u radno aktivnoj dobi doveo na razinu od prije recesije. Gotovo dvije trećine tih radnih mjesta bit će potrebno u južnoj i istočnoj Aziji te u pacifičkoj regiji. Ostatak se odnosi na subsaharsku Afriku (otprilike 120 milijuna radnih mjesta), Latinsku Ameriku i Karibe (otprilike 55 milijuna), kao i na Bliski istok i sjevernu Afriku (otprilike 40 milijuna). Istovremeno s tim pomakom, doći će i do opadanja radno sposobnog stanovništva u zemljama s visokom razinom dohotka, kao i u istočnoj Europi i središnjoj Aziji. To smanjenje dovest će do manjka radne snage, zahtijevat će više njegovatelja, a uzrokovat će i pritisak na sustave socijalne zaštite.
3. Urbanizacija: Do 2050. godine 70 posto svjetskog stanovništva živjet će u urbanim područjima, zbog čega će nastati 100 mega gradova diljem svijeta, što će dovesti do veće koncentracije ekonomske aktivnosti. Sve će to u prvi plan staviti troškove života i nedostatne plaće. Ruralnim područjima prijeti rizik dodatnog zaostajanja u tom procesu.
4. Okoliš: Sve veći utjecaj klimatskih promjena i potreba ostvarenja zacrtanih ciljeva smanjenja emisija ugljičnog dioksida dovest će do stvaranja većeg broja visokostručnih “zelenih radnih mjesta” u području energetske učinkovitosti i čiste energije.
5. Poslovanje: Međunarodne institucije kao što su Svjetska banka i OECD, kao i mnoge zemlje, prioritet daju porastu broja radnih mjesta u privatnom sektoru. U tom procesu nastavit će se porast zapošljavanja u mikro poduzećima, malim i srednjim poduzećima (tzv. MSME sektor). Istovremeno, transnacionalne korporacije i dalje će razvijati globalne vrijednosne lance i predvoditi globalnu trgovinu.
6. Potrošnja: Sve veća svjetska potrošnja ključ je za teorije i planove budućeg ekonomskog rasta. To podrazumijeva potrebu za više interpersonalnih uslužnih poslova poput onih u maloprodaji, ugostiteljskim i turističkim uslugama te osobnoj njezi.
7. Fleksibilnost: Nestalnost poslova i kratki ugovori mogli bi se pretvoriti u veće prilike za raznolikost rada, potaknuti osobnu autonomiju i dovesti do usklađenja rada i drugih odgovornosti, ali to također može značiti više kratkoročnih ugovora i ugovora bez radnog vremena koji dovode do ranjivosti radnika i izlažu ih riziku manje zarade i veće nesigurnosti. Svijet je postao bolje međusobno povezan, no to po svemu sudeći nije dovelo do konvergencije globalnih plaća i standarda, nego naprotiv do srozavanja jednog i drugog.
8. Polarizacija: U zemljama s visokim dohotkom porast broja radnih mjesta uglavnom se ograničava na dva kraja stručne i platežne skale, što pridonosi pogoršanju ekonomske nejednakosti. Dohodovna nejednakost ujedno je porasla u većini zemalja s niskim i srednjim dohotkom, budući da su oni sa najvišim zaradama prilično odskočili. Dok pojedine djelatnosti nastavljaju izvještavati o nedostatku visokokvalificiranih radnika, gospodarstvo će se i dalje boriti s načinima kako da pronađe odgovarajuću razinu pristojnih poslova za ljude bez diploma.
9. Ranjivost: Sve veći broj malih gospodarskih subjekata i samozapošljavanje dovest će do velikog broja nezaštićenih radnika koji žive na rubu sigurnosti. Na lokalno gospodarstvo utjecat će i prirodne katastrofe izazvane klimatskim promjenama.
10. Mogućnosti: Izrazita neravnoteža u području kvalifikacija, demografije i zemljopisne raspodjele ukazuje na podbačaj mehanizama koji su trebali uskladiti ponudu i potražnju na našim tržištima rada. Napredne tehnologije i zahtjevi za zelenijim gospodarstvom istovremeno stvaraju nove mogućnosti i praznine u politici, što ukazuju na potrebu za većim angažmanom i utjecajem sindikalnog pokreta. Postoji potencijal za porast broja radnih mjesta diljem sektora. Očekuje se da će rasti zapošljavanje u sektorima njege, trgovine, financija, informacijsko komunikacijskih tehnologija te medija i zabave, paralelno s porastom broja žena i mladih radnika koji će biti spremni za rad, pri čemu će se povećavati potražnja za profesionalcima i menadžerima.
Demografske promjene
Diljem regija svijeta broj ljudi u primarnoj radnoj dobi – onih u dobi između 25 i 59 godina –na najvišoj je dosadašnjoj razini. U zemljama visokog dohotka radno sposobno stanovništvo trenutno broji 608 milijuna ljudi. Vrhunac se očekuje 2013. godine, nakon čega će prema projekcijama uslijediti pad na 533 milijuna ljudi 2050. godine, te 504 milijuna 2100. godine. U zemljama nižeg dohotka trenutno ima 2,6 milijardi ljudi u radno sposobnoj dobi s izgledima daljnjeg nastavka rasta, tako da bi 2050. godine taj broj mogao dosegnuti 3,7 milijardi, a 2100. godine 4,1 milijardu ljudi.
Ti populacijski trendovi ukazuju na nužnost podrške stvaranju radnih mjesta u zemljama u razvoju. Prema sadašnjim trendovima Europa će se suočiti sa nedostatkom radne snage od 8,3 milijuna ljudi do 2030. godine, a druga velika gospodarstva poput Rusije, Kanade, Južne Koreje i Kine također će imati više ljudi u dobi za umirovljenje nego onih koji ulaze na tržište rada. To će vjerojatno potaknuti migracijske trendove u određenim sektorima kao što su poslovi njege. Nasuprot tome, Brazil, Meksiko i Indonezija su zemlje koje bi mogle imati koristi od demografskih trendova kroz porast produktivnosti i gospodarski rast, budući da će se više radnika pridružiti ukupnom broju radne snage (premda to uvelike ovisi o povećanju broja radnih mjesta).
Ključna područja za porast broja radnih mjesta predviđaju se u zdravstvenoj i socijalnoj skrbi, zelenim investicijama, digitalnoj ekonomiji, medijima i zabavi te poslovnim uslugama. Međutim, neusklađenost zemljopisne raspodjele i vještina otežavaju mogućnost “povezivanja” raspoloživih radnika s raspoloživim poslovima.
Globalni vrijednosni lanci koji uključuju razne etape proizvodnje postali su dominantni obrazac u svjetskoj ekonomiji i uključuju zemlje na svim razinama razvoja, od najsiromašnijih do najnaprednijih. Ukupni prihodi od trgovinskih tokova unutar tih globalnih vrijednosnih lanaca udvostručili su se u razdoblju od 1995. do 2009. godine. Kina je zabilježila šesterostruki porast, Indija peterostruki, a Brazil trostruki porast. To je povezano s porastom broja radnih mjesta. Na primjer, u Njemačkoj se broj radnih mjesta povezanih s tim opskrbnim lancima udvostručio na 10 milijuna u razdoblju od 1995. do 2012. godine.
Proizvodnja roba i usluga sve se više odvija tamo gdje su potrebne vještine i materijali dostupni uz povoljnu cijenu i kvalitetu. Ta sve veća fragmentacija proizvodnje koja prelazi granice ima važan utjecaj na trgovinske i investicijske obrasce i politike. Ona otvara nove izglede za rast, razvoj i stvaranje radnih mjesta. Međutim, postoje i potencijalne opasnosti povezane s tim obrascem vođenja poslova koji se ne obazire na doba dana, kao i pritisak na plaće.
UNI Global Union nazočan je u rastućim uslužnim sektorima i sektorima koji zahtijevaju visoku razinu stručnosti, u kojima se stvaraju poslovi budućnosti. Time UNI i njegove organizacije-članice mogu računati na to da će se naći u središtu budućeg svijeta rada, s mogućnošću da ostvare ozbiljan utjecaj na tržište rada.
Novo “zlatno doba” za sindikate
UNI Global Union smatra da ulazimo u novu sindikalnu eru. Daleko od toga da su sindikati postali manje važni – zahtjevi 21. stoljeća, istaknuti u gore navedenim temama, pozivaju nas na oživljavanje sindikalnih vrijednosti, naše energije, iskustava i organizacijskih sposobnosti, zajedno s inovativnim pristupom izgradnji platformi za zajedničke ciljeve. Umjesto da se ponaša kao da se sindikati trebaju prilagoditi stavu da svijet rada oblikuju sile kojima se nemoguće oduprijeti, UNI vjeruje da njegovi članovi mogu – i moraju – biti predvodnica u oblikovanju agende, kao važni “stvaraoci” svijeta. Tu se ne radi ni o čemu drugome nego o mijenjanju pravila igre na tržištu rada.
Potreba i mogućnosti za to sve su važnije, jer nakon financijskog sloma ostaje duboka kriza povjerenja u postojeće ekonomske modele. Nedostatak povjerenja i vjerodostojnih odgovora od strane glavnih aktera stvaraju prostor za nove vrijednosne sisteme, a time i za oživljavanje sindikalnog pokreta. Sindikati moraju iskoristiti prostor da postanu važni akteri u argumentiranju potrebe za ekonomskom efikasnošću, a ne samo potrebe za pravičnim odnosima. To zahtijeva snažno uvjeravanje da je zaposlenje srž stvaranja bogatstva – i u usko ekonomskom smislu, i u širem društvenom smislu koji uravnotežuje materijalne i nematerijalne dimenzije u svrhu osiguranja kvalitetnog života i održive budućnosti.
Kako bi se promijenila pravila igre, novi svijet rada zahtijeva novi model gospodarstva koje nas oslobađa od utrke za čistim profitom i posljedica te utrke. Unutar toga novoga modela trebamo jaku institucionalnu arhitekturu rada. To mora uključivati zakonodavstvo i regulatorne okvire kako bi se zaštitilo i osnažilo radnike te prostor za demokraciju na radnom mjestu i kolektivno pregovaranje diljem organizacija, industrija i sektora kao zaštitu od sve veće fragmentacije na tržištu rada i kao put ka pozitivnoj ravnoteži moći i pravednom ishodu u odnosima između rada i kapitala.
Sindikati stoga trebaju kombinirati stalnu aktivnost u vezi s temeljnim sindikalnim poslovima sa hrabrijom sistemskom ulogom. Sve to zajedno zahtijevat će korake u četiri područja:
• Osiguravanje većih plaća i boljih radnih uvjeta. Treba se snažno odupirati trendovima disperzije plaća u kompanijama koji dovode do toga da dohodak, bogatstvo i moć budu koncentrirani u rukama nekolicine.
• Suradnja s poslodavcima kako bi se preinačile poslovne strukture i pravila. Postoji opipljiv raskorak između vrijednosti biznisa i “stvarnih” vrijednosti, što je i dovelo do ovakvog socijalnog, ekonomskog i ekološkog stanja. Kad govorimo o “stvarnim” vrijednostima, za njih je presudno stvaranje kvalitetnih radnih mjesta; drugim riječima, radnih mjesta na kojima se isplaćuju plaće dostatne za život i na kojima se poštuje demokracija na radnom mjestu.
• Izgradnja stava da je ono što je dobro za sindikate ujedno dobro i za društvo. Potrebno je uvažiti makroekonomske argumente za tezu da su pristojne plaće istinski pokretač zdrave ekonomske situacije.
• Postati dio pokreta koje promovira sistemske promjene. Potrebno je poraditi na osiguranju vjerodostojnosti zahtjeva da sindikati moraju biti za stolom kad se bude razrađivao alternativni ekonomski sustav kojim valja zamijeniti ovaj postojeći, kako bismo osigurali dugoročnu korist za planetu i njegove stanovnike.
Poboljšavanje standarda u pozivnim centrima
Oko dvije trećine svih današnjih interakcija između poduzeća i njihovih klijenata odvija se u pozivnim centrima, u kojima skupina educiranih radnika pruža taj nužni kontakt između dvije osobe. Ti radnici opslužuju tehnološku i financijsku industriju, maloprodaju, sektor putničkih agencija, telekomunikacije i svaki drugi sektor u kojem je korisnicima potreban savjet.
Radnici u pozivnim centrima predstavljaju tri posto radne snage u Sjedinjenim Državama, jedan do dva posto u Europi, a udio im rapidno raste u Aziji, Latinskoj Americi i Africi. Najpopularnije destinacije za pozivne centre u outsourcingu danas su Indija s 439.000 radnika i Filipini s 876.000 radnika.
U tipičnom pozivnom centru rad je repetitivan i odvija se pod velikim pritiskom. Od zaposlenika se traži da slijede skriptirani dijalog, a pritom imaju malo kontrole nad rasporedom posla i pauza. Menadžeri udaljeno prate pojedinačne zaposlenike i neprestano im šalju podatke o tome kako njihova vremena poziva i prodajni rezultati stoje u usporedbi s drugim kolegama. Ako zaposlenici ne uspiju ispuniti ciljeve, često im se prijeti otkazom ili rezanjem plaće.
Ti uvjeti pridonose visokoj razini stresa među zaposlenicima, tjeskobi i izgaranju na poslu u pozivnim centrima. Štoviše, posao agenta u pozivnom centru smatra se jednim od deset najstresnijih radnih mjesta u globalnoj ekonomiji. Većina radnika u pozivnim centrima dobro je obrazovana, a gotovo četvrtina pozivnih centara primarno zapošljava radnike sa sveučilišnim diplomama. No, plaće su u pravilu ispod nacionalnog prosjeka, a mogućnosti napredovanja na radnom mjestu često su loše.
Sindikati igraju važnu ulogu u poboljšanju standarda i radnih uvjeta u pozivnim centrima na nacionalnoj i međunarodnoj razini. Prosječna plaća u sindikalno organiziranim pozivnim centrima često je veća nego u nesindikaliziranim centrima. No, sindikalizacija pruža i niz drugih važnih koristi, budući da sindikalizirani pozivni centri često više ulažu u usavršavanje, ograničavaju praćenje učinka, imaju pregovorima definirana pravila za prodajne kvote i poticaje kroz plaće, a ujedno im je i stopa odljeva radnika niža. Organiziranje i zastupanje radnika u pozivnim centrima od iznimne je važnosti i UNI će provesti niz aktivnosti u tom cilju.
Dostojan rad za mlade
Izvješće Međunarodne organizacije rada o globalnim trendovima u zapošljavanju iz 2014. godine pokazuje da se nezaposlenost mladih i dalje povećava. Godine 2013. bez posla je bilo 74,5 milijuna ljudi u dobi od 15 do 24 godine – što je gotovo milijun više nego prethodne godine. To predstavlja stopu nezaposlenosti mladih od 13,1%, čime je ta stopa i više nego dvostruko veća od opće stope nezaposlenosti koja iznosi 6%.
Stoga je nužno, a ujedno za UNI i njegove organizacije članice strateški važno, da vode neprestanu bitku za promicanje dostojnog rada za mlade ljude. Na lokalnoj i međunarodnoj razini potrebno je izgraditi širok pokret mladih radnika koji je u stanju razvijati politike koje će omogućiti tim radnicima da pristupe tržištu rada i sudjeluju u sindikalnom pokretu, kroz debate i borbu za javne politike kojima se suzbija nesigurni rad među mladima diljem svijeta.
Globalni savez hitno je potreban kako bismo se borili protiv niskih plaća koje se nude mladim radnicima, kao i protiv neformalnog rada, kućanskog rada i dugog radnog vremena, zbog čega je mladim radnicima teško pohađati obrazovne tečajeve i steći profesionalne kvalifikacije.
Sindikalni pokret za suzbijanje klimatskih promjena
Znanost je nedvosmislena. Prema najnovijem izvješću IPCC-a, planeta se zagrijava tempom bez presedana. Zagrijavaju se atmosfera i oceani, sužava se pokrov snijega i leda, raste razina mora, a ujedno se povećava i učestalost ekstremnih vremenskih pojava. Ukoliko na to ne reagiramo, tijekom ovog stoljeća suočit ćemo se s povećanjem temperature od četiri i više stupnja.
Oni koji su najmanje odgovorni za klimatske promjene – najsiromašniji – ujedno su i najranjiviji na učinke klimatskih promjena. Klimatske katastrofe poput ciklona, tsunamija, poplava i suša škode radnicima i uništavaju lokalne zajednice i radna mjesta.
Vrijeme istječe. Još nam je otvorena mala prilika za djelovanje. Svijet mora smanjiti globalne emisije za 50% u usporedbi s razinom iz 1990. godine kako bismo imali šansu ograničiti povećanje temperature za maksimalno dva stupnja. Do 2050. godine trebamo postići društva s nultim udjelom ugljika.
UNI Global Union i njegove organizacije članice stoga:
• Pozivaju sve vlade da potpišu novi pravno obvezujući klimatski sporazum do 2015. godine na samitu UNFCCC-a u Parizu. Taj sporazum treba smanjiti globalne emisije za 50%, smanjiti emisije razvijenih zemalja za 80-95% do 2050. godine sve u usporedbi s razinom iz 1990. godine.
• Pozivaju sve sudionike, uključujući poslodavce, vlade i nas same, na smanjenje emisija ugljika na našim radnim mjestima i u sektorima, uz ulaganje u preobrazbu industrije, zelenu infrastrukturu, javni prijevoz, energetsku obnovu zgrada, ekološku proizvodnju, održivu poljoprivredu, obnovljive izvore energije, energetske uštede i učinkovitost.
• Trebaju mobilizirati sindikate i organizirati radnike na “zelenim” radnim mjestima kako bi se osigurao dostojan rad i sindikalni rast.
Rješenja za financijsku i klimatsku krizu jednaka su – riječ je o novom ekonomskom modelu koji uvažava istinsku vrijednost prava ljudi i prirode. U kontekstu sve veće nejednakosti, nezaposlenosti i socijalnih nemira diljem svijeta, nikad nam u većoj mjeri nije bilo potrebno liderstvo kako bismo pokazali da alternativni ekonomski model može pružiti dostojanstvo svima nama, u skladu s kapacitetima planete na kojoj živimo.
Javni radijsko-televizijski servisi – kamen temeljac uključivih i demokratskih globalnih medija
UNI prepoznaje vrijednost javnih radijsko-televizijskih servisa u demokratskom društvu. Kako bi ispunili svoju ulogu, javni elektronski mediji trebaju biti prikladno financirani te neovisni od vlade i osobnih interesa. Programi koji se izrađuju u javnim elektronskim medijima trebaju biti emitirani na televiziji, radiju i internetu te biti dostupni svim građanima na svim platformama. Od presudne je važnosti da svi javni elektronski mediji i dalje imaju kapacitet za izradu vlastitih programa, koristeći vlastita sredstva rada, te da ujedno izravno zapošljavaju radnike na visokokvalitetnim radnim mjestima kako bi proizvodili te programe.
U sklopu funkcije informiranja građana, javni elektronski mediji trebaju proizvoditi neovisne i nepristrane vijesti. To igra ključnu ulogu u educiranju građana. No, ti mediji ujedno imaju nezamjenjivu ulogu u proizvodnji visokokvalitetne zabave, sportskih i kulturnih programa, koji odražavaju jezik i aspiracije društva za to isto društvo. Javni elektronski medij mora biti u stanju natjecati se za publiku s komercijalnim elektronskim medijima.
Vrijednosti javnih elektronskih medija su pod udarom su diljem svijeta. Unatoč tome, promjena je ipak moguća. Na primjer, organizacije članice UNI-ja u Argentini odigrale su presudnu ulogu što je dovelo do izrade Zakona o audiovizualnim medijima kojim se jačaju javni elektronski mediji. Sindikati medija i sektora zabave u UNI-ju zajednički se zalažu za priznanje javnih elektronskih medija kao kamena temeljca demokratskih globalnih medija.
Suzbijanje skandaloznih uvjeta u pozadini igara
Pripreme za Svjetsko prvenstvo u nogometu 2022. godine otkrilo je kako blještavi svijet Katara grade muškarci i žene prisiljeni na rad i život u nehumanim uvjetima. Građevinska industrija Katara ovisi o sustavu unajmljivanja radnika migranata, naročito iz Nepala i Indije. Radni uvjeti te migrantske radne snage su užasni. Izvješća sa gradilišta govore o tome kako se radnike često drži u uvjetima prisilnog rada. Zbog sramotnih radnih uvjeta mnogi radnici migranti čak i pogibaju na gradilištima. Prema procjeni ITUC-a, među radnicima angažiranim povodom svjetskog prvenstva bilo je 4.000 smrtnih slučajeva.
Ti skandalozni uvjeti nisu problem isključivo tog konkretnog događanja u Kataru, nego su karakteristični za mnoga druga velika sportska događanja u zemljama diljem svijeta, poput Olimpijskih igara i Svjetskog prvenstva u nogometu. Žalbe u vezi s temeljnim pravima, kao i radničkim pravima i radnim uvjetima, i prečesto se pojavljuju u kontekstu održavanja velikih sportskih događanja.
UNI će se:
• suprotstaviti svakom sportskom događanju
