Šesti kongres Sindikata grafičke i nakladničke djelatnosti Hrvatske održan je u Primoštenu 12. i 13. lipnja 2015. godine. Šezdeset osam zastupnika iz gotovo svih podružnica u Republici Hrvatskoj u kojima djeluje naš Sindikat u dva je dana analiziralo njegov rad u protekle četiri godine te odredilo najvažnije strateške ciljeve kojima će se baviti u sljedećem četverogodišnjem mandatnom razdoblju. Nakon vrlo zanimljive rasprave o budućnosti radnih mjesta u našem sektoru, potvrđen je novi smjer i težnja prema stvaranju većeg i snažnijeg sindikata radnika svih medijskih djelatnosti. Izabrani su novi organi Sindikata koji će voditi njegov rad iduće četiri godine.
RADNA TIJELA KONGRESA
Nakon što su delegati i gosti Kongresa odslušali instrumentalnu izvedbu Lijepe naše te nakon što su minutom šutnje odali počast svim kolegicama i kolegama umrlima između dva kongresa, izabrano je
Radno predsjedništvo
Kongresa u sastavu
Aleksandar Žaja (predsjednik), Jasenka Brigljević, Denis Brajnović, Siniša Đikandić i Stjepan Kolarić.
Prihvaćen je dnevni red Kongresa, Poslovnik o radu i ostali dokumenti nužni za uspješan rad. U
Verifikacijsku komisiju
izabrani su
Valent Kovač (predsjednik), Željka Sambolek Mikota i Slobodan Brumnić
, u
Kandidacijsku komisiju
izabrani su
Ana-Marija Presečan (predsjednica), Nada Poldrugač i Siniša Đikandić
, dok su u
Izbornu komisiju
izabrani
Davorin Šaramo (predsjednik), Katarina Kišićek, Bernarda Grabić, Danko Tresić Pavičić i Mira Tenčić.
Verifikacijska komisija je odmah počela s radom, provjerila je i prebrojala prijavnice te je na početku drugoga dana rada, predsjednik Verifikacijske komisije,
Valent Kovač
izvijestio sve nazočne kako je na 6. kongresu, od 81 pozvanog zastupnika, nazočno 68 zastupnika s pravom glasa, te da Kongres može donositi punovažne odluke.
Uvodnim se izlaganjem obratio zastupnicima dosadašnji predsjednik Sindikata
Stjepan Kolarić
osvrnuvši se na aktualni gospodarski i politički trenutak stanje u sindikalnom pokretu te projekcije njegove budućnosti Najavio je kako će ovaj Kongres imati tri osnovne točke rada. Prva je panel rasprava o budućem stanju i potrebnim vještinama u grafičkoj djelatnosti. Drugo je rasprava i donošenje odluke o jačanju Sindikata grafičara i njegovom otvaranju prema sindikatima na području medijskih i komunikacijskih djelatnosti, jer samo sindikalnom sinergijom možemo zaustaviti negativne trendove koji se javljaju već dugi niz godina. Treće područje su izbori novih organa putem kojih će se izabrati novo rukovodstvo Sindikata.
Naglasio je promjene unutar sektora koje su promijenile bit industrije, što je dovelo do promjena u sektoru i načinu rada, a što uz dodatnu fleksibilizaciju dovodi do pritisaka na radnika i radna prava. Temeljne sindikalne aktivnosti i solidarnost, kao osnovni princip rada jedini su odgovor na pritiske kapitala. U ovakvim opće teškim vremenima, kada su pritisci na radnika sve veći, potrebno je jačanje a ne slabljenje sindikata. Treba zbiti i jačati sindikalne redove. Sindikati su ipak kroz posljednje dvije godine uspjeli se oduprijeti i dovesti do toga da novi Zakon o radu ne bude postane grobarom radnika i njihovih prava, te je nakon mnogih protesta sindikata i teških pregovora ipak donesen relativno izbalansiran zakon. Doneseni su i drugi zakoni iz područja radnog zakonodavstva u kojima su sindikati ipak uspjeli anulirati namjeravana smanjenja razine prava radnika. U nastavku, istaknuo je problem propasti mnogih poslodavaca i različitih situacija u regijama, čime dolazi u pitanje sustav regionalnih povjerenika. Borba za realne plaće, zdravi rad i pravo na mirovinu ostaju standardi rada našeg sindiakta.
Naglasio je kako VI. kongres održavamo u vrijeme kada je Hrvatska u krizi, u vrijeme kada je visoka nezaposlenost, kada se smanjuju sindikalna prava i ugrožava sindikate, u vrijeme promjena i izazova za sindikalni pokret. Stoga u idućem razdoblju valja nastaviti udruživanje sindikata u području medija jačanje i po principu nordijskih zemalja, te se mora nastaviti integriranje i međusobno otvaranje sindikata. Regrutiranje novih članova sindikata i i pomlađivanje sindikalnih kadrova, od velike je važnosti, a ohrabruju istraživanja prema kojima se mladi izjašnjavaju da bi se rado učlanili u sindikat. Pritom je važna edukacija sindikalnih povjerenika, kako bi oni svoje znanje i aktivnosti prenosili dalje do svakog radnika.
Prema njegovoj viziji sindikati pa i ovaj moraju potpuno racionalizirati trošenje članarine, a moguće je da će u budućnosti članovi plaćati fiksne članarine putem trajnih naloga. Ustroj sindikata treba biti prilagođen stvarnim potrebama članova, a rješavanje problema treba bazirati u podružnici. Valja naglasak stavljati na pravodobno informiranje uz korištenje i novih sredstva informiranja koja su u trendu. Treba educirati ne samo povjerenike nego i članove sindikata. Realizirali smo dobar dio navedenog a nastaviti ćemo s time u interesu naših članova. U budućnosti svakako imamo svoje mjesto na sindikalnoj sceni uz primjenu našeg slogana Složni biti ćemo možni.
PANEL-RASPRAVA: BUDUĆE VJEŠTINE U GRAFIČKOJ INDUSTRIJI
Grafička tehnologija već dugi niz godina prolazi kroz brze promjene, usavršavanje i napredak. Iz perspektive nas radnika, ponekad bi se moglo reći i “punim gasom”, što nam neminovno nameće pitanja što nam donosi budućnost i koje sve još vještine moramo otkriti i savladati? S obzirom na to da smo svi mi koji radimo u ovoj tehnologiji nekako sami sebi već postavljali ovakva ili slična pitanja, došlo se do spoznaje kako bi bilo korisno, u sklopu kongresa, organizirati panel-raspravu na temu “Buduće vještine u grafičkoj industriji”.
Zapošljavanje ovisi o pravovremenom osposobljavanju za buduće vještine
Moderator rasprave bio je
Vitomir Begović
, ravnatelj Zavoda za unapređenje zaštite na radu pri Ministarstvu rada i mirovinskog sustava. U svojem uvodnom izlaganju napomenuo je da je tema vezana za buduće vještine jedna od temeljnih pretpostavki sadašnje i buduće zaposlenosti i konkurentnosti poduzeća, ali i svakog pojedinca u ovom sektoru. Istaknuo je i činjenicu da se uz tehnološke promjene Hrvatska također nalazi i u vrlo lošoj situaciji, naročito zbog lošeg demografskog stanja, niske stope radno aktivnog stanovništva i visoke stope nezaposlenosti, posebice mladih. Najvažniji cilj je povećati radnu aktivnost radno sposobnog stanovništva. Uz tehnološke promjene u grafičkoj industriji velikom brzinom se razvijaju novi mediji i digitalna industrija, što pred radnike, poslodavce, a i obrazovni sustav u cjelini, donosi nove zadatke za obrazovanje i usavršavanje budućih prijeko potrebnih vještina.
Dakle, više nije dovoljno čekati što će se dogoditi, već je potrebno učinkovito djelovati i planirati buduća događanja kako u hrvatskim tako i u europskim okvirima. Od panela se očekivao odgovor kakvo je danas stanje u sektoru, koje se vještine od zaposlenih očekuju u budućnosti kako bi bili konkurentni, ne samo kratkoročno, već i dugoročno. Sudionici rasprave su redom iznosili svoja saznanja i stajališta.
Stanje i trendovi u našem sektoru
Rajko Naprta
, dugogodišnji djelatnik Hrvatske gospodarske komore odnedavno u mirovini, uvodno je prezentirao cijeli niz podataka koji se odnose na statističko praćenje grafičke i nakladničke industrije.
Indeks obujma industrijske proizvodnje i prerađivačke industrije je pao i pada već godinama pa postoje ozbiljne naznake da smo dosegli dno te da počinje gospodarski oporavak. Treba imati u vidu da kod nas proizvodnja pada od 1987. godine. Grafička branša je između 1991. – 1995. godine u potpunosti informatizirala jednu proizvodnu granu, pripremu za tisak, i bila prva među svim djelatnostima te se značajno počela razvijati sve do 2008. godine, od kada djelatnost implodira. Ambalaža se okrenula izvozu i taj segment se snašao i u određenoj mjeri i dalje se širi. Revije i časopisi su od 2008. godine do danas padale u broju naklada, a sada su se donekle uspjele stabilizirati. Novine i dalje bilježe pad. Od kada su novinski nakladnici od 2003. godine ušli u područje izdavanja knjiga, ovaj segment bilježi rast te se više ne može niti mjeriti kakvo je stanje u “izvornom nakladništvu”. Letci i ostali reklamni materijali su porasli. U odnosu na prošlu godinu, nažalost, klasični tisak i dalje zadržava trendove pada.
Velika hipoteka je to što su svi strojevi, repromaterijali i sirovine uvezeni. Sve osim našeg rada i znanja. Od 2001. do 2013. godine investirano je u strojni park više od 1,5 milijardi dolara. Te investicije, učinjene na neki oblik zaduživanja, i dalje opterećuju tiskare koje ih moraju plaćati, a posla je sve manje, cijene padaju i pritisak na cijenu rada je sve snažniji. Investicije u ambalažu bile su oko 235 milijuna dolara, a kad je detektirana stagnacija proizvodnje, pravovremeno su smanjena ulaganja, za razliku od tiskara koji su ulagali preko svake mjere. No, budućnost ovih industrija je najslikovitije prikazana u rečenici “Simpatije i lijepe želje možemo pretvoriti u ‘pdf’, no i najmanji parfem moramo u nešto spremiti”.
Od 2008. godine smanjuje se i broj zaposlenih u branši tako da je broj radnika sa 20.000 smanjen na 15.000. Obrazovanje je naša prednost, ono u što možemo ulagati.
No, kako ulagati u sebe i od sebe napraviti brend? Treba biti svjestan sebe, obrazovati se, raditi na svojoj promociji, postati stručnjak, biti iznimno dobar u onome što se radi, graditi odnose, poboljšati svoju komunikaciju. Prema Hansenu, pet glavnih smjernica za napredak su: stekni iskustvo i bilježi svoja ostvarenja; obrazuj se; promoviraj se, jer ako sam nešto znaš, a drugi to ne znaju, to je tvoja intima; postani stručnjak; čovjek je živo biće, gradi odnose, druži se, poveži se.
Prema tim smjernicama proizlazi da smo za naš napredak važni mi sami. Gdje smo mi u ovim procesima i je li Hrvatska i njen obrazovni sustav spremna za ove promjene? Prema istraživanjima 47% radnih mjesta će nestati u idućim desetljećima te ćemo se morati prilagođavati i prijeći u neka druga zaposlenja. Izlaganje je zaključio da je bit svega daljnje obrazovanje i ulaganje u sebe.
Tehnologije se ubrzano razvijaju – moramo gledati daleko unaprijed!
Nikola Mrvac
, prodekan Grafičkog fakulteta u Zagrebu, pokazao je piramidu efikasnosti učenja. U Hrvatskoj je gotovo sva nastava temeljena na principu predavanja, a takvom se nastavom najmanje postiže. Kada se učenju pridodaju vizualni i audio elementi, uči se više, demonstriranjem i raspravljanjem materije uči se još više, doda li se tome dužnost da se poduči nekog drugoga, uči se najviše. Stoga se kaže da se sva suvremena tehnologija temelji na činjenici – ako želiš naučiti, nađi si učenika. Nažalost, kod nas se i u grafičkoj djelatnosti vrlo malo uči kroz rad. I dalje se traži učenje napamet, a nema naglaska na praksi i obučavanju za rad. Stvari trebamo sintetizirati i otvoriti prostore za nova znanja. Oni koji imaju ambicije moraju krenuti u nove programe, moraju se preorijentirati. Naglasio je kako se moramo mijenjati i stalno prilagođavati. Tu potrebu najbolje oslikava činjenica da se ukupna tehnička znanja u svijetu udvostručuju svake dvije godine, a za desetak godina će se udvostručivati svakih par mjeseci. Važno je napomenuti da se taj porast znanja ne događa tako da svako područje raste samo za sebe, već tako da se područja sukobljavaju, odnosno preklapaju. Pritom dio znanja i zanimanja postaje suvišan i, grubo rečeno, treba ga micati. Treba stjecati sasvim nova znanja i razvijati sasvim nove studijske programe.
Važno je pronaći način kako pretvoriti neformalno u formalno. Tek tada ćemo moći efikasno transformirati naš obrazovni sustav. Ukazao nam je da su mnoge stvari oko nas grafički proizvod, iako ih tako ne percipiramo. Recimo, informatika u školi je zapravo grafička komunikacija, a Google, Facebook i sl. su grafički proizvodi.
Na kraju naglašava da se danas sve više informacija razmjenjuje preko interneta i drugih modernih oblika komunikacije, što će negativno utjecati na budućnost klasičnih papirnatih grafičkih proizvoda i djelatnosti te se potrebno pravovremeno pripremiti i prilagoditi prijelazu grafičke djelatnosti na druge medije osim papira, iz čega, kao i u prethodnom izlaganju proizlazi opet da se moramo otvoriti, sami raditi na sebi, biti spremni na cjeloživotno učenje i usvajanje novih vještina i znanja.
Vještine i praksa ispred teorije
Dubravko Deželić
, ravnatelj Grafičke škole u Zagrebu, govorio je s pozicije srednjoškolskog obrazovanja, naglasivši kako sve ove promjene najviše pogađaju radnike sa srednjoškolskim obrazovanjem. Naglašava važnost vještina koje radnik ima i činjenicu da bi obrazovne ustanove morale izdavati potvrdu o tim vještinama. U središtu, dakle, treba biti ono što radnik zna raditi, a ne teorija koja se neće koristiti u praksi.
Nažalost, sustav obrazovanja je vrlo trom, i njegova prilagodba stvarnim potrebama kasni godinama te se korekcije programa u obrazovnom sustavu ne mogu unijeti bez Agencije za strukovno obrazovanje i osposobljavanje odraslih. U našoj djelatnosti nikako da se oformi sektorsko vijeće koje bi trebalo pravovremeno verificirati programe. Da se program izmijeni potrebna je suglasnost svih škola, a grafičkih škola sada ima čak osam u Hrvatskoj (dok su u bivšoj državi, daleko većoj, bile dovoljne samo dvije). Tromost sustava i nedostatak brze promjene i prilagodbe pokušavaju se nadoknaditi kroz tečajeve koji nisu toliko kruti, a koriste se i europski projekti kojima se pokušava dopuniti obrazovanje i pomoći grafičarima.
U raspravi je bilo riječi o suradnji poslodavca i obrazovnih ustanova. Od poslodavca često dolazi do prigovora da ne mogu dobiti dovoljno dobar obrazovni kadar. Napomenuo je da suradnja postoji, ali na pojedinačnim primjerima, te da treba razviti bolji model i način da poslodavac participira u obrazovanju. Predloženo je da se fokusira na usavršavanje specifičnih vještina i znanja potrebnih za budući rad.
U srednjem obrazovanju posvetili su se popularizaciji novih zanimanja kao što su web dizajner i medijski tehničar. U Sloveniji postoje samo dva smjera – grafički tehničar (klasična grafička zanimanja) i medijski tehničar.
Hrvatska ima potencijal biti “logistička zemlja”
Mirko Jurić
, direktor Varaždinskih vijesti, govorio je o logistici s obzirom na to da je godinama radio u distribuciji. Naglasio je da je Hrvatska prema poziciji logistička zemlja, prometno se nalazi između zapada i istoka, odnosno juga Europe na putu prema Aziji, mnogo pravaca prolazi kroz Hrvatsku. No tranzit po našim autocestama i željeznicama je loš, imamo autoceste, no nije dovoljno ulagano pa one nisu adekvatno povezane s ostalom logističkom infrastrukturom i sadržajima. Povezanost mora biti potpuna da bi se logistika i tranzit omogućili u cijelosti. Mi jesmo logistička zemlja po položaju, ali to još uopće nismo iskoristili. Nedostaje nam i ljudski potencijal, koji treba pravovremeno i pravilno obrazovati da bi se to ostvarilo. Distribucija će se i dalje razvijati, posebice ona vezana s e-trgovinom.
Novine će, prema njegovom mišljenju, imati lagani pad, manji broj stranica, ali njihov sadržaj će se mijenjati i imati presudan značaj, no novine u tiskanom obliku imaju budućnost.
Cjeloživotnim učenjem ostati što duže u sferi rada
U raspravi je istaknuto da su ranjivi mladi radnici kojima je zaposlenje teško dostupno. Stariji radnici pak teško prate promjene, no prednost takvih starijih radnika jest da oni imaju odanosti prema svojem zanimanju i poslodavcu.
Radni vijek se produžuje i moramo što dulje u radnom vijeku održati starije radnike, jer ćemo, prema procjenama, ubrzo morati uvoziti radnu snagu. Stoga starije radnike treba zadržati u sferi rada pomoću cjeloživotnog obrazovanja ne samo da bi ostali kod poslodavca, već i da budu u mogućnosti na tržištu rada naći neki drugi posao.
Mogućnosti treba tražiti i kroz kombinaciju obrazovanja i skraćenja radnog vremena te da se u tom preostalom vremenu radnici obrazuju. U situacijama viškova radnika trebalo bi skraćivati radno vrijeme, a ne isključivo koristiti otkaze i otpremnine jer se time radnike opet gura među nezaposlene i troše se državna sredstva. Obrazovanje i razvijanje vještina za buduća zaposlenja vrijedi daleko više od otpremnine jer takvi će radnici u slučaju otkaza ili propadanja firmi na tržištu rada puno brže naći drugo radno mjesto.
Nove metode i strategije
Na Grafičkom fakultetu i Grafičkoj školi već se primjenjuju nove metode i načini učenja, razvijaju se online programi kako bi se osigurala fleksibilnost, veći broj polaznika, manji troškovi, ravnoteža radnog i obiteljskog života. Na Grafičkom fakultetu već sada postoji 20-ak kolegija koji imaju svoju online inačicu, predavanja nisu obavezna, obavezni su zadaci i projekti, a student mora znati te projekte obraniti i dokazati da su njegovo djelo. Europski parlament planira uvođenje novih medija u nastavu pa ukorak s time, Grafička škola je u jednom razredu već uvela projekt rada i predavanja na tabletima.
Neminovno se nameće pitanje što vrijedi strategija obrazovanja kad država nema strategiju u kojem smjeru želi ići jer tada sve pada na inicijativu pojedinca, a ne sustava. Mi smo zemlja u tranziciji i moramo je proći, ali strategija je nužna da bismo ublažili posljedice i probleme.
Pogrešno se smatra da je obrazovanje trošak. Isto tako radnik nije najveći trošak, on je najveći prihod poslodavcu! Iako naši poslodavci to često zaboravljaju.
Prema radnicima treba nastupiti na primjeren način, a ne na silu pa će se od radnika dobiti puno. Dobar operativni menadžment može spojiti i mlade i starije radnike, cijenit će iskustvo starijih i dodatni elan mlađih. Ne treba se odricati niti jedne dobne strukture radnika i treba razvijati kadrove.
Ubuduće će dolaziti od ispreplitanja klasičnih grafičkih zanimanja s budućim tehnikama i tehnologijama te treba u većoj mjeri obrazovati nove kadrove za ta nova buduća zanimanja. Mnogo se može učiniti uz interni trening unutar same kompanije, no treba inzistirati i na dodatnom obrazovanju radnika, naročito zato što Hrvatski zavod za zapošljavanje ima financijska sredstva i mjere namijenjene za usavršavanje i obrazovanje radnika. U raspravi se, dakle, došlo do zaključka da mogućnosti postoje, samo ih treba iskoristiti, ali bi edukacije svakako trebale provoditi škole jer su one osposobljene za to.
Naglašena je specifičnost područja grafičke industrije koju u 95-97% čine mala poduzeća s manjim brojem zaposlenih (do 50 zaposlenika). Kroz pretvorbu i privatizaciju dobili smo sloj poslodavaca koji su do suvlasništva i vlasništva došli pod određenim okolnostima, odnosno najvećim dijelom su vlasnici postali oni sposobniji. Posljedica je da nemamo većinom visokoobrazovani menadžment koji bi bio spreman i dalje ulagati u obrazovanje i prihvatiti nova znanja i vještine. Stoga nam je sada potrebno educirati cijelu jednu generaciju da bismo dosegli razinu visokoobrazovanog menadžmenta. Najveći broj tvrtki samo želi preživjeti, ali bez ulaganja u kadar, to ne može biti dugog vijeka. Problem postoji i kod malog broja tvrtki kod kojih postoji suradnja s fakultetima i školama. Praksa je, nažalost, pokazala da na taj način obrazovani kadar ipak odlazi iz tvrtki koje su ih stipendirale.
Budućnost tiskarstva
U raspravi se otvorilo i pitanje budućnosti tiskarstva, točnije u kojem obliku će oni dolaziti do svojih čitatelja? Postavilo se pitanje hoće li i u kojoj mjeri novi mediji kao što je internet preuzeti u potpunosti ulogu tiskane riječi, pri čemu se iznijelo mnogo zanimljivih argumenata te se može zaključiti da su stajališta sudionika o budućnosti novina, časopisa i knjiga, podijeljena. Neki smatraju da će biti zamijenjeni u potpunosti, neki da neće izgubiti sadašnju poziciju, a neki imaju mišljenje između ova dva oprečna stava.
Svi sudionici svjesni su da će nužno doći do nekih promjena, da će se tiskani mediji promijeniti u jednoj izvjesnoj mjeri, ali neće posve nestati, također je neminovno da elektronički mediji paralelno uz njih jačaju i privlače pažnju sve većeg broja korisnika.
Dubravko Deželić raspravu je završio s tezom da treba optimistički gledati na budućnost, jer tiskarstvo neće umrijeti, neki oblik print medija uvijek će postojati. Međutim, moramo biti spremni na to da su mlade generacije već prihvatile nove medije te se konstantno otvaraju i nova područja (npr. 3D print) koja će biti dio grafičke industrije.
Nikola Mrvac je stajališta da je sve u čovjeku. Znanost dokazuje da su misli povezane s materijom, ono što misliš to i postaješ, što znači da ima rješenja za budućnost, samo treba imati vjere i pokrenuti se.
Vitomir Begović na kraju je zaključio da s optimizmom treba gledati u budućnost, ni kriza ne može vječno trajati i njoj će doći kraj, a za grafički sektor sasvim sigurno postoje nova radna mjesta u budućnosti.
IZVJEŠTAJ O RADU
Kongres je drugog dana nastavljen uvodnim izlaganjem člana Predsjedništva
Tonćija Buljanovića
, s Izvješćem o radu Sindikata u prošle četiri godine. Cjelovito Izvješće tiskano je u posebnoj knjizi, s više od 150 stranica formata A4, i prije početka Kongresa je pravovremeno odaslano elektroničkom poštom, a na Kongresu i podijeljeno svim sudionicima kao kongresni materijal. On je ukratko obrazložio Izvješće koje je koncipirano u devet odnosno deset zasebnih dijelova i obuhvaća sva područja rada i djelovanja Sindikata, a to su: Uvod, Kolektivno ugovaranje i politika plaća, Radno-pravna zaštita, Tabelarni prikaz parničnih postupaka, Financijsko-materijalno poslovanje, Izvještaj o stanju sredstava solidarnosti, Međusindikalna suradnja, Sjednice organa sindikata, Aktivnosti podružnica te Sport, kultura druženja.
U nastavku je slijedio detaljniji izvještaj o radu Sindikata prema ključnim područjima, o čemu su izvijestili članovi stručnih službi Sindikata.
68% članstva pokriveno kolektivnim ugovorima
Boris Šifter
, voditelj plaća i kolektivnog pregovaranja, naglasio je kako su jedno od najvažnijih područja rada i djelovanja Sindikata kolektivni ugovori. Vrlo su važni za ostvarivanje prava radnika, a u proteklom razdoblju pritisak na smanjenje postojećih prava je bio ogroman. Najčešći pritisci poslodavaca bili su na smanjenje plaća, ali i ostalih materijalnih prava koja proizlaze iz radnog odnosa, kroz anekse postojećih ugovora. Bilo je i otkaza ugovora te reguliranja prava i obveza kroz pravilnike o radu, koje poslodavci koriste na preporuku svoje udruge.
U dijelu izlaganja kolega Šifter je dao pregled stanja kolektivnih ugovora po svim društvima u kojima imamo ili smo imali kolektivni ugovor u posljednje četiri godine. Ovdje je izdvojio Lanu – Karlovačku tiskaru gdje se i ovih kriznih godina plaća povećavala, te Slobodnu Dalmaciju Print iz Splita gdje smo do kolektivnog ugovora došli štrajkom, ali još uvijek imamo ozbiljnih problema u primjeni.
Pokrivenost članstva kolektivnim ugovorima, nažalost, je pala – 2011. g. pokrivenost je bila 82%, 2012. g. 72%, 2013. g. 69%, a 2014. g. je 68%. Uočljivo je da posljednjih godina pokrivenost opada, a oscilacije u pojedinim regijama ili na razini Hrvatske, rezultat su prestanka ili početka rada sindikalne podružnice, otkaz ugovora ili sklapanje novoga.
Na pitanje što dalje, kolega Šifter odgovara:
Sklapati ili obnoviti kolektivne ugovore te zadržati dosadašnju razinu prava.
Treba ne samo zadržati ovaj postotak članstva pokrivenog odredbama kolektivnih ugovora, nego ga povećati, ali istovremeno i raditi na tome da se sve odredbe poštuju i primjenjuju u društvima.
Ne dozvoliti podjele od poslodavaca na „naš“ i “vaš“ sindikat jer svi smo mi jedan jedinstveni sindikat s istim ciljevima i zahtjevima.
Treba koristiti podatke koje sindikat ili radničko vijeće dobije od poslodavca, a koji će nam koristiti za pregovore te za dobivanje slike stanja i situacije u društvu.
Posebno je naglasio obrazovanje sudionika u pregovorima, a zbog važnosti i složenosti materije, seminare bi trebalo održavati najmanje jednom godišnje s time da se uz sadašnje članove pregovaračkih timova angažiraju i obrazuju novi pregovarači.
Uz alternativne mogućnosti smanjen broj radnih sporova
Darije Hanzalek
, voditelj radno-pravne zaštite, izvijestio je da se radno-pravna zaštita i u proteklom razdoblju članovima besplatno pružala prema principu postupnosti: od davanja informacija, savjeta i posredovanja kod poslodavca, preko zastupanja na sudu, otvaranja stečaja, prijava Državnom inspektoratu, do pripreme i organiziranja industrijskih akcija.
Sindikat je vodio 139 sporova, što je znatno smanjenje u odnosu na prethodna razdoblja. Ovo nije posljedica manje aktivnosti, već toga što je u protekle četiri godine nastavljeno korištenje svih alternativnih i što efikasnijih oblika zaštite prava radnika, od pojačanog i opetovanog posredovanja kod poslodavca do industrijskih akcija i stečajnih postupaka, čime se često uspješnije zamjenjuju brojni sudski sporovi, njih doslovce stotine.
U strukturi radnih sporova 47% je vođeno zbog neisplate plaće ili njezinog dijela, a 21% zbog otkaza, što znači da su i dalje ugrožena temeljna radna prava. Slijede sporovi oko otpremnina, troškova prijevoza, naknada šteta i dr.
Nažalost, znatan dio članova nije uredno vraćao individualne pozajmice koje je dobio od Sindikata te nije bilo drugog izbora nego u predmetnom razdoblju voditi čak 63 postupka za njihov povrat. Ove radnje moraju se provesti jer se ne-vraćanjem pozajmica dovodi u pitanje čitav sustav sindikalnih pozajmica.
U pravomoćno okončanim postupcima u 78% predmeta presuđeno je u korist naših članova odnosno Sindikata, 17% predmeta okončano je nagodbom, a izgubljeno je samo 5% postupaka. Ovo upućuje ne samo na uspješnost rada, već i na činjenicu da su u konkretnim situacijama prava stranke koju zastupamo bila povrijeđena. Vrijednost glavnica u sudskim postupcima je oko 3,5 milijuna kuna.
U predmetnom razdoblju Sindikat je zastupao radnike u četiri stečaja, nad Strojem d.o.o., Tiskarom Varteks d.o.o. i A. G. Matošem d.d., gdje je radnicima priznato gotovo pet milijuna kuna. Početkom 2015. godine otvoren je i stečaj nad Glasom Istre Trgovina d.o.o. gdje su upravo radnicima priznata milijunska potraživanja. Nažalost, konkretna naplata potraživanja radnika ovisi od stečaja do stečaja.
Sindikat je organizirao 16 industrijskih akcija s ciljem sklapanja kolektivnih ugovora, zaštite radnih mjesta i isplata plaća.
Novčana vrijednost radno-pravne zaštite bez kamata prelazi 10 milijuna kuna, ali njezin značaj za naše članstvo ima daleko veću dimenziju – zaključio je kolega Hanzalek.
Rad sukladno Statutu
Lidija Milašinčić
, predsjednica Statutarne komisije je podsjetila da to tijelo ima pet članova, koji ne smiju unutar Sindikata imati nikakvih drugih funkcija. A zadaće komisije su: tumačiti odredbe Statuta i drugih statutarnih akata; ocjenjivati i donositi odluke o usklađenosti odluka podružnice i organa Sindikata, kao i dokumenata statutarnog karaktera, koje donosi Predsjedništvo, u skladu sa Statutom; razmatrati i rješavati prigovore i žalbe statutarnog karaktera, koje Sindikatu upućuju njegovi članovi i organi; te analizirati i nadzirati primjenu Statuta i predlagati njegove izmjene i dopune. Rad Sindikata u proteklom razdoblju bio je sukladan Statutu te nije bio potreban veći angažman Statutarne komisije.
No, jedna od posebnih ovlasti Statutarne komisije jest i odlučivanje u postupku isključenja iz članstva našeg Sindikata, koji se provodi u slučaju povrede članskih obveza, kada te povrede štete interesima Sindikata, kad se član ogriješi o odredbe Statuta, ili kada ne provodi i ne poštuje odluke organa Sindikata. Nažalost, pred kraj ovog mandatnog razdoblja Statutarna komisija se morala sastati kako bi odlučivala u dva ovakva neželjena postupka, vezano za isključenje iz članstva dotadašnjih povjerenika u sindikalnim podružnicama Radin, te Agenciji za komercijalnu djelatnost, o čemu je izviješteno u osnovnim crtama. Nadajmo se da u budućem razdoblju Statutarna komisija neće imati ovakvih neželjenih zadaća.
Transparentno materijalno-financijsko poslovanje
Agneza Novački Somek
, voditeljica materijalno-financijskog poslovanja, izvijestila je o materijalno-financijskom poslovanju za protekle četiri godine.
Materijalnu podlogu za financiranje ukupne djelatnosti Sindikata čini u prvom redu prihod od članarine i to 60% u odnosu na ostale prihode. Podaci o prihodima od članarine pokazuju da se i u ovom izvještajnom razdoblju nastavlja pad broja članova sindikata, a time i prihod od članarine.
Sindikat donosi godišnji proračun prihoda i rashoda te osigurava kvartalno praćenje njegova izvršenja. Budući da se raspodjelom ukupne članarine i drugih prihoda za izvršenje programa rada i aktivnosti u sindikalnim podružnicama i na razini zajedničkih funkcija Sindikata nisu u potpunosti mogla osigurati sredstva, razlika se pokrivala iz viška prihoda prethodnih godina. Pored izdvajanja dijela članarine, u fondove solidarnosti raspoređuju se kamate na oročene depozite i plasmane. Najveći dio sredstava Fonda solidarnosti, odnosno 1,8 milijuna kuna je u funkciji odobravanja kratkoročnih pozajmica članovima Sindikata. Sredstva Štrajkačkog fonda su u cijelosti u pričuvi. Najveći dio je oročen kod nekoliko banaka, a manji dio plasiran u obveznice Republike Hrvatske. Sredstva za obrazovanje i informiranje bilanciraju se u godišnjem proračunu prihoda i rashoda kao namjenska sredstva iz kojih se financira list „Grafičar“, obrazovanje članova sindikata i izdavačka djelatnost.
Između ostalog, kolegica Novački Somek je spomenula da je od 1. siječnja 2015. godine stupio na snagu Zakon o financijskom poslovanju i računovodstvu neprofitnih organizacija te je time prestala važiti Uredba o računovodstvu neprofitnih organizacija, koja je prije bila na snazi. Budući da je materijalno i financijsko poslovanje našeg Sindikata i do sada vođeno transparentno i poštivani su svi zakonski okviri, za nas nema velikih promjena osim što propisuje obvezu revizije, odnosno revizijskog uvida, te prekršajne odredbe, što prije nije bio slučaj.
Na kraju je konstatirala kako dosadašnje razumno i savjesno materijalno i financijsko poslovanje ulijeva optimizam da će naš Sindikat na postavljenim temeljima uspješno nastaviti svoj rad.
Tatjana Dretar
, predsjednica nadzornog odbora izvijestila je da se svake godine kontroliralo financijsko-materijalno poslovanje te je o rezultatima nalaza odbor sastavljao pisana izvješća i dostavljao ih Predsjedništvu na razmatranje i usvajanje.
Nadzorom i kontrolom obuhvaćeno je ostvarivanje financijske politike Sindikata, namjensko korištenje sredstava, obračun i raspodjela članarine, prihodi i rashodi fondova solidarnosti, prihodi i rashodi sindikalnih podružnica te primjena Pravilnika, uredbe o računovodstvu neprofitnih organizacija i drugih pozitivnih propisa uz dostupnost cjelokupne dokumentacije.
Nadzorni odbor savjetuje namjensko trošenje novca s naglaskom na funkcionalne rashode i jačanje akcijske sposobnosti organizacije, te smanjenje trošenja u socijalne svrhe, koje je pojačano posljednjih godina.
Kolegica Dretar je spomenula i stečaj Centar banke d.d. koja je više od 20 godina bila poslovna banka Sindikata grafičara. Od ukupno 4,3 milijuna kuna, što u depozitima, što na računu banke, uspjeli smo vratiti 2,48 milijuna kuna, a iz stečajne mase se potražuje još 1,82 milijuna kn u četvrtom višem isplatnom redu.
Na kraju je konstatirala da nije bilo nepravilnosti u trošenju sredstava i raspolaganju imovinom. Prihodi od članarine i drugi prihodi kao sredstva solidarnosti korišteni su racionalno i namjenski u funkciji izvršenja programa rada i aktivnosti kao i ostvarivanja prava na materijalnu potporu članovima Sindikata.
Solidarnost – temeljni princip našeg rada
Članica Upravnog odbora sredstava solidarnosti
Jasenka Brigljević
, podnoseći izvještaj o stanju sredstava solidarnosti naglasila je važnost tih sredstava koja Sindikat grafičara ima organizirana kroz tri fonda.
Štrajkaški fond kumulira sredstva posebne namjene, a koja su ovaj put isplaćena članovima sindikalne podružnice A. G. Matoš. Sredstva solidarnosti se u prvom redu koriste kroz kratkoročne pozajmice članstvu. Naime 1,800.000,00 kuna služi za pozajmice koje se svaki mjesec odobravaju na osnovi zahtjeva člana. U ovom četverogodišnjem razdoblju odobreno je 2089 pozajmica u ukupnom iznosu od 11,833.000,00 kuna. Ostala sredstva iz ovog fonda se oplemenjuju. Treći fond je Fond za posmrtnine i iz njega se isplaćuju pomoći porodici umrlog člana ili za jednokratne pomoći teško bolesnim članovima ili članovima na dugotrajnom bolovanju. Iz ovog fonda isplaćene su 34 posmrtnine u ukupnom iznosu od 116.750,00 kuna te 245 jednokratnih pomoći (dakle, nepovratnih), u ukupnom iznosu od 453.000,00 kuna.
U izlaganju Jasenka Brigljević istakla je problem sa stečajem Centar banke i prijenosom obrade kratkoročnih pozajmica u stručnim službama Sindikata grafičara te problem sa nevraćanjem dobivenih pozajmica od nekih članova. Naime, nakon podsjećanja i upozorenja (pisanih i usmenih) člana na obvezu vraćanja pozajmice, ide se na tužbe preko suda. Do sada smo dobili većinu sporova s ovrhom i time će se vratiti dio sredstava. Jedan dio je otpisan, a još jedan dio se mora utužiti.
Delegati su nakon rasprave prihvatili Izvješće o radu Sindikata između dva kongresa, a odmah nakon toga glasovanjem su razriješena dosadašnja tijela sindikata – Predsjedništvo, Nadzorni odbor, Statutarna komisija i Predsjednik.
KANDIDACIJSKI POSTUPAK I IZBORI
Ana Marija Presečan
je kao predsjednica Kandidacijske komisije detaljno obrazložila kandidacijski postupak te naglasila da je za Predsjedništvo kandidirano 15, a bira se 12 kandidata. Za Nadzorni odbor predloženo je 8, a bira se 5 članova. Za Statutarnu komisiju bira se 8 od predloženih 5 kandidata, a za predsjednika je predložen jedan kandidat. Informirala je delegate o načinu provođenja tajnog glasovanja i pročitala imena svih predloženih kandidata. Pritom je posebno napomenula da dosadašnje Predsjedništvo predlaže da se u novo Predsjedništvo direktnom odlukom Kongresa izabere predstavnik Sindikalne podružnice Odašiljači i veze, s obzirom na nedavni sporazum o pristupanju, te dva predstavnika podružnice Tisak, s obzirom da se radi o najvećoj podružnici s više od 1000 članova, što je Kongres potvrdio posebnom odlukom.
Potom su provedeni izbori tajnim glasovanjem na četiri zasebna glasačka listića, za svaki organ Sindikata.
OTVARANJE PROCESA STVARANJA SINDIKATA RADNIKA SVIH MEDIJSKIH I KOMUNIKACIJSKIH DJELATNOSTI
Dok je Izborna komisija prebrojavala glasove i pripremala izvješće, delegati su poveli raspravu o jačanju i otvaranju Sindikata grafičara prema sindikatima medijskih i komunikacijskih djelatnosti s ciljem okrupnjavanja i stvaranja jednog jedinstvenog sindikata.
Uvodno je o toj temi govorio
Darije Hanzalek
, naglasivši da je naš sindikat stabilna organizacija, ali djeluje u iznimno promjenjivom okruženju. Grafičko-nakladnička djelatnost prolazi kroz strelovitu tehničku transformaciju koja često udara baš na radnika, a modernizacijom proizvodnje ukinuta su mnoga klasična radna mjesta. List papira i otisak na njemu već godinama nije jedini medij na kojem se prenose informacije. Telefon, radio, televizija, mobilne tehnologije, a posebice internet, sve su to nosioci koji preuzimaju dio naše uloge. Crna umjetnost neće nestati, ali će se nastaviti mijenjati i biti sve više u dodiru s drugim medijima i uslugama.
Naglasio je da smo kao organizacija prije svega sindikat, okupljamo radnike i zastupamo njihove interese, te da nećemo zaboraviti svoje porijeklo, ali se moramo prilagođavati i jačati sindikalnu organiziranost radnika u povezanim djelatnostima, a ujedno to činiti baš da bismo mogli nastaviti kvalitetno zastupati i interese radnika grafičke djelatnosti.
Prvi korak u ovom procesu već je učinjen pristupanjem Sindikata radnika Odašiljača i veza, a vode se razgovori i sa Sindikatom radnika HRT-a i drugima. No, svrha ovog procesa nije samo u pristupanju i međusobnom spajanju, već u sinergiji i daljnjem rastu, stvaranju većeg i jačeg sindikata, koji će tako otvoriti i druga područja u kojima možemo stjecati članove i okupljati radnike koji zasad uopće nisu sindikalno organizirani.
Treba razgovarati otvoreno i bez skrivenih namjera. Ne smije se ući u zamku da se samo ponavljaju velike ideje i dobre želje, a ne čini ništa. Treba raspravljati o konkretnim i najtežim pitanjima; kao što su organizacija, rukovodstvo, kadrovi, financije i donositi potrebne odluke u primjereno vrijeme.
Budimo otvoreni i pokušajmo potaknuti ubrzanu evoluciju s ciljem da stvorimo veći i snažniji sindikat koji će spremnije odgovarati na izazove novog vremena za sve radnike medijskih djelatnosti, pa tako, naravno, i za radnike grafičke i nakladničke djelatnosti, zaključio je kolega Hanzalek.
Bruno Margitić
, koji je pristupanjem Sindikata Odašiljača i veza iz funkcije predsjednika nastavio vršiti zadaću glavnog sindikalnog povjerenika, kratko je predstavio svoju tvrtku i podružnicu s više od 200 članova i vrlo visokim stupnjem sindikalne organiziranosti.
Istaknuo je probleme s kojima su se kao kućni sindikat donedavno borili; od nemogućnosti pružanja radno-pravne zaštite, nedostatka podrške pri kolektivnom pregovaranju do nemogućnosti poštivanja propisa pri materijalno-financijskom poslovanju i drugo. I proteklih godina Sindikat grafičara je bio od velike pomoći i davao podršku, a pristupanjem, krajem veljače ove godine, i formalno su postali dijelom naše obitelji te se već sada osjećaju lakši uvjeti za rad u okviru veće i čvršće organizacije.
Na temelju vlastitih iskustava kolega Margitić je pozdravio procese okrupnjavanja i stvaranja zajedničkog sindikata radnika svih medijskih djelatnosti. Ove procese pozdravio je i
Željko Lazić
, predsjednik Samostalnog sindikata radnika HRT-a,potvrdivši konkretne korake koji se poduzimaju u jačanju suradnje i daljnjem približavanju naših sindikata. Prije nekoliko mjeseci potpisan je sporazum o jačanju međusobne suradnje kojim se konkretiziraju i jačaju dosadašnje veze te se nastavlja postupak razgovora usmjeren prema stvaranju zajedničke udruge.
Važnost ovih procesa naglasio je i
Stjepan Kolarić
, zaključivši da se moramo prilagođavati novim vremenima u kojima nastavljamo svoj rad, prikazavši prisutnima kratak film o budućnosti rada.
Nakon ovih izlaganja i kraće rasprave, Kongres je prihvatio Deklaraciju kojom se izjavljuje spremnost jačanju Sindikata grafičara i otvaranju prema ostalim sindikatima, posebice na području medijskih i komunikacijskih djelatnosti.
NOVI ORGANI SINDIKATA
Sat vremena nakon tajnog glasovanja prebrojani su rezultati i predsjednik Izborne komisije Davorin Šaramo izvijestio je zastupnike o rezultatima izbora.
U
Predsjedništvo
Sindikata tajnim glasovanjem izabrani su:
Dragutin Črljenec
(Školska knjiga)
Tonći Buljanović
(Narodne novine)
Siniša Đikandić
(Grafički zavod Hrvatske)
Davor Filipčić
(Tiskara Vjesnik)
Zoran Kveder
(Agencija za komercijalnu djelatnost)
Miroslav Horvat
(Zrinski)
Suzana Bošnjak
(Glas Slavonije)
Vesna Marasović
(Slobodna Dalmacija)
Slobodan Brumnić
(Istragrafika)
Bruno Margitić
(Odašiljači i veze)
Nada Poldrugač
(Tisak)
Jolanda Vainkov Štimac
(Tisak).
U
Nadzorni odbor
Sindikata izabrani su:
Tatjana Dretar
(Tisak)
Eva Majstorović
(Odašiljači i veze)
Blaženka Vuk
(Školska knjiga)
Dubravko Keresteš
(Zrinski)
Dragoslav Radetić
(Istragrafika).
Statutarna komisija
Sindikata u narednom četverogodišnjem razdoblju radit će u sljedećem sastavu:
Jelena Krajačić
(Tisak)
Alen Dedić
(Odašiljači i veze)
Jelica Horvat
(Lana Karlovačka Tiskara)
Suzana Galić
(Glas Slavonije)
Marinko Babić
(Slobodna Dalmacija).
Za
Predsjednika
Sindikata u idućem mandatnom razdoblju izabran je
Darije Hanzalek
.
NASTAVLJAMO SE BORITI ZA DOBROBIT RADNIKA!
Nakon izvješća o rezultatima izbora novoizabrani Predsjednik Sindikata,
Darije Hanzalek
je u svojem govoru zahvalio na ukazanom povjerenju obvezavši se da svojim svakodnevnim radom, zalaganjem i dostupnošću prema svima opravda taj izbor.
Istaknuo je važnost očuvanja sustava kolektivnih ugovora, dostupnosti radno-pravne zaštite, te nastavak transparentnog materijalnog poslovanja, ali i dodatnih aktivnosti na promociji sindikata.
Naglasio je značaj sindikalnih povjerenika za svaku podružnicu i sindikat, zbog čega sindikat mora biti na raspolaganju povjerenicima; dati im svu podršku, zaleđe i osjećaj sigurnosti.
Ukazao je da smo stabilna organizacija, ali da djelujemo u vrlo nestabilnom okruženju, te nažalost svoja postignuća danas možemo procjenjivati samo s obzirom na konkretne okolnosti. Opet s druge strane mi moramo imati zajedničke ciljeve i standarde, koje ćemo pokušati u što većoj mjeri provesti i osigurati za sve naše članove i radnike u djelatnosti.
Broj članova sindikata pada u gotovo cijeloj Europi. S obzirom na negativne trendove u zemlji i djelatnosti, niti mi nismo pošteđeni. Upravo zbog negativnih trendova moramo pojačano raditi na učlanjenju što većeg broja radnika u sindikat, u koju svrhu trebamo razvijati dodatne programe i aktivnosti.
Kolega Hanzalek je iskazao predanost otvaranju našeg sindikata i njegovog povezivanja s bliskim sindikatima u težnji stvaranja većeg i jačeg sindikata za sve radnike medijskih djelatnosti. Naglasio je da uz prilagodbu, moramo pokušati i aktivno utjecati na okruženje oko nas. Moramo okupljati druge subjekte – poslodavce, obrazovne ustanove, predstavnike vlasti – i razgovarati sa njima, jer su rezultati svih nas međusobno uvjetovani.
Okrupnjavanje sindikalne scene važan je proces i trebamo ozbiljno razmotriti svoje sudjelovanje u tome, a na međunarodnoj razini svaki ozbiljniji sindikat treba biti aktivan. I mi trebamo dati svoj malen doprinos, biti dio kretanja i univerzalne sindikalne borbe za bolje sutra radnika Hrvatskoj, Europi i cijelome svijetu. Time opet djelujemo u vlastitom interesu.
Spomenuo se današnje pozicije i umanjenog ugleda sindikata u društvu, naglasivši kako je danas sustav vrijednosti u potpunosti izokrenut, te da sindikati nisu uveli nehumane odnose u kojima danas živimo, niti su uzrokovali krizu, nejednakost, politike štednje, ni društvo u kojem se jedni razbacuju a drugi kopaju po smeću. Sindikati se upravo bore protiv ovih zla. Vrijednost našeg rada jest u tome što smo, iako znamo da je to daleko teže, mi i dalje odabrali da se borimo na pravoj strani. Na strani radnika, na strani jednakosti, pravde i solidarnosti.
Naglasio je kako je temelj čovjekovog zajedništvo usmjereno prema ostvarenju nekog cilja. A što je sindikat nego – udruga radnika! Dok je god radnika s jedne strane i poslodavca s druge, dotle će postojati potreba za zajedništvom radnika u ostvarenju njihovih ciljeva. Najbolji dokaz potrebe našeg sindikata jest naša povijest. Kao najstariji sindikat na ovim područjima idućeg mjeseca slavimo 24. srpnja 1870. godine – 145 godina našeg postojanja i kontinuiranog rada. Našu budućnost najbolje dokazuje kontinuitet iz naše prošlosti.
Zaključio je da su vremena u kojima živimo i radimo teška, a uvjeti i okruženje za rad sindikata u idućem mandatom razdoblju biti će nepovoljni za većinu nas, ponegdje i neprijateljski. No, živjelo se i radilo u težim vremenima, s daleko nižim standardom. Najveća opasnost je što su mnogi ljudi danas izgubili nadu i vjeru da išta više mogu promijeniti. A baš to je ono najopasnije. Jer nada i vjera da ćemo uspjeti u našim ciljevima, osnovni su pokretač svih nas. Bez njih ne možemo naprijed.
Stoga mi sami i naši kolege članovi, moramo imati snage zadržati nadu i vjeru u naše ciljeve i njihovo ostvarenje. Nastavljamo i dalje raditi i boriti se za dobrobit radnika, ne samo zbog nas samih, nego zbog naše djece i njihovih unuka!
PLAKETE ZA DUGOGODIŠNJI DOPRINOS
Darije Hanzalek je uručio Plakete zaslužnim pojedincima za poseban doprinos u razvoju sindikalne ideje i unapređenje rada Sindikata grafičara.
Valent Kovač
je u Zrinskom radio više od četiri desetljeća i bio član Sindikata grafičara, a od 1996. godine je aktivan u sindikalnoj podružnici u mandatima sindikalnog povjerenika i predstavnika radnika u nadzornom odboru te je u posljednja dva mandata bio i član Predsjedništva našeg Sindikata.
Dušan Krepčić
je kao sindikalni povjerenik Glasa Istre Trgovina tu podružnicu podigao sa 20-ak članova na gotovo 100, ali ga je u daljnjem napretku spriječio stečaj poslodavca. Bio je član nadzornog odbora Sindikata 2003. – 2007. godine, obavljao je funkciju regionalnog povjerenika Goransko-primorske i Istarske regije te je bio i član Upravnog odbora sredstava solidarnosti (zbog zdravstvenih problema nije bio prisutan).
Boris Horvat
, također iz Zrinskoga, kao dugogodišnji član bio je aktivan u radu sindikalne podružnice, te je bio i član radničkog vijeća Zrinski. U našem Sindikatu obavljao je funkciju člana nadzornog odbora u čak tri mandata.
Siniša Didić
je višegodišnji radnik Slobodne Dalmacije, gdje je bio i koordinator sindikalnih povjerenika. Kao sindikalni povjerenik u Slobodnoj Dalmaciji Print prošao je u zadnje četiri godine sva moguća iskušenja i teške zadatke. Bio je i član Upravnog odbora sredstava solidarnosti, a u posljednjem mandatu i član Predsjedništva sindikata.
Aleksandar Žaja
je svoj radni vijek od četiri desetljeća proveo u Tiskari Vjesnik. Posljednja dva desetljeća bio je glavni sindikalni povjerenik. Obavljao je i funkciju predstavnika radnika u nadzornom odboru. Prošao je sve, od odličnih kolektivnih ugovora, do štrajkova za plaću i opstanak poduzeća. Bio je član Glavnog odbora Sindikata od 1995. u dva mandata, a kasnije Predsjedništva sindikata od 2003. u posljednja tri mandata, te je uz to u zadnja tri mandata bio i dopredsjednik Predsjedništva.
Na ovom Kongresu oprostili smo se i od našeg dugogodišnjeg predsjednika
Stjepana Kolarića
.
Član je Sindikata grafičara četiri desetljeća, a više od tri desetljeća aktivno je sudjelovao u vođenju našeg Sindikata. U naš Sindikat je došao iz Grafičkog zavoda Hrvatske, te je od 1983. godine bio glavni tajnik, a posljednja dva desetljeća od 1995. g. u pet mandata on je predsjednik našeg Sindikata.
U tako dugom nizu vodio nas je kroz mnoge teške situacije, a njegove zadaće i zasluge ne možemo pobrojati. Možda više od ikoga u 145-godišnjoj povijesti, a svakako novijoj, on je obilježio rad našeg Sindikata.
Bio je godinama aktivan ne samo na razini našeg sindikata, već i na razini sindikalnih središnjica kao predsjednik Sindikata usluga UNI-Cro, koji je djelovao u prošlom desetljeću. Bio je član GSV-a i njegov potpredsjednik te član Saborskog vijeća za borbu protiv korupcije u dva mandata. Dvije godine bio je i član Socijalnog savjeta predsjednika Republike. Pokrovitelj je i grafičko- glazbenog društva Sloga, čiji je predsjednik od 2003. godine.
U proteklih 20 godina Stjepan nije imao krivih političkih odluka, ali je zato morao preuređivati i sačuvati i članstvo i jedinstvo grafičara u sve većoj sindikalnoj konkurenciji. Sada Sindikat grafičke i nakladničke djelatnosti Hrvatske sjaji dotjeran i uređen kao malo koji sindikat. Najutjecajnijim podružnicama Sindikata, značajnim hrvatskim kompanijama u području grafičko-prerađivačke i novinsko-nakladničke djelatnosti ne pada na pamet da takvo što uopće stave na dnevni red. Kolarić je tijekom godina često ustrajavao na svojim procjenama gospodarskih kretanja, političkim odnosima i vješto ekvilibrirao na nesređenoj sindikalnoj sceni, ne odviše agresivno, ali ipak dovoljno argumentirano i glasno da bi priskrbio poštovanje onih koji su ga slijedili, pa čak i onih koji su mu bili oponenti.
Odjekuju njegove akcije od početka devedesetih godina, kad je poveo, prvi put, u tijeku Domovinskog rata, štrajkove u Slobodnoj Dalmaciji, Mladosti, a krajem devedesetih (1999.) rušenjem kutleraja štrajkom u Tisku, kad je Hrvatska dva dana ostala bez dnevnih novina. Tadašnja vlast sa strepnjom je reagirala prema njegovim inicijativama. Može se reći da je tada Sindikat grafičara priskrbio svojoj organizaciji vjerodostojnost, stabilnost i dugoročnost, a Stjepan Kolarić je rado viđen gost u utjecajnim krugovima.
Njegov rejting je dobar i u međunarodnim sindikalnim krugovima, gdje je od 1997. godine potpredsjednik i član Izvršnog odbora Međunarodne federacije grafičara, a od 2000. godine je i član izvršnog odbora UNI-ja, gdje nas je predstavljao u najboljem svijetlu. On je sustavno gradio karijeru u međunarodnom sindikalnom pokretu. U svakom novom mandatu najavljivao je nove projekte, nove odnose i višu razinu prava s većim standardom radništva.
Kolarić je uvijek ostajao u Sindikatu, a za njegovim odlaskom i sada žale mnogi. Važne su njegove veze unutar hrvatskog i međunarodnog sindikalnog pokreta, kao i među političkim i poslodavačkim faktorima u Hrvatskoj, a Stjepan se, dojam je, još nije istrošio.
Ukratko, on je zaista svoj život posvetio našem Sindikatu. Svojom čvrstinom i postojanošću održao nas je na okupu i osigurao nam kontinuitet u vremenima kada je to bilo iznimno teško. Preko ratnih godina, privatizacije, udara liberalnog kapitalizma i gospodarske krize, doveo nas je ovdje gdje sada stojimo. Uvelike zahvaljujući njemu, mi imamo mogućnost prenositi dalje našu 145-godišnju tradiciju.
