A.G. Matoš, Samobor – Najvjerojatnije stečaj

Kao što smo izvještavali, šesta industrijska akcija u godinu dana, štrajk radnika A. G. Matoš iz Samobora započeo je 14. svibnja 2013. godine u 6,00 sati. Ovaj puta za isplatu plaća iz siječnja i veljače 2013.

Poslodavac je potom najavio da razliku plaće za siječanj može platiti u roku par dana, plaću za veljaču 2013. do kraja svibnja, a plaću za ožujak tek do kraja lipnja 2013., pa je štrajk radnika nastavljen, jer bi se tako isplata plaće i dugovanja ustvari pomaknula za još jedan mjesec.

Iako se to već nekoliko godina naslućuje, ovaj puta je poslodavac nedvojbeno dao do znanja da nema neku namjeru nastaviti s poslovanjem, barem ne putem A. G. Matoša d.d. Sam je spominjao predstečajnu nagodbu i stečaj. Postalo je sasvim izgledno da vlasnici neće oporaviti opustošeno poduzeće, za koje se godinama nagađa da je više kupljeno zbog zemljišta u centru Samobora, a manje zbog proizvodnje. U takvim nedefiniranim odnosima poduzeće s godinama nije jačalo, već je i tehnološki i kadrovski slabljeno, pa razlozi sadašnje situacije ustvari nisu u “krizi”, kao što poslodavci često vole skretati pažnju.

U takvoj situaciji, dugotrajni štrajk nema velikog smisla, a agonija radnika bi se samo produživala. Proveden je referendum među radnicima o mogućnosti otvaranja stečaja, pri čemu su se oni izjasnili za tu opciju. U ime radnika je na Trgovačkom sudu u Zagrebu, 24. svibnja 2013. godine, podnesen prijedlog za otvaranje stečajnog postupka nad poslodavcem, uz prijedlog za donošenje privremenih mjera osiguranja. Nakon toga je štrajk radnika stavljen u mirovanje, i to od dana 29. svibnja 2013.g. u 9,30 sati, kada su radnici iskazali spremnost za daljnji rad.

Izgleda da nema daljnjeg posla, radnici će vjerojatno biti upućeni na godišnji odmor, a u idućih nekoliko tjedana sud bi trebao odlučiti o otvaranju stečaja nad poslodavcem.

Odlučnost radnika da izbore svoja prava nije nedostajala niti ovaj puta. Oni su svojim akcijama proteklih godinu dana postigli mnogo i znatno su umanjili zaostatke plaća koje bi imali da nisu poduzeli ništa. No, u današnjem sustavu radnici teško mogu spriječiti propast njihovog poslodavca, ne može se spasiti ono što se više ne da spasiti. Rad bez plaće nije radni odnos i ne dopuštamo ga dugoročno, pa u takvim situacijama kao opcija ostaje stečaj koji, ako ništa drugo, nudi kraj.