Nažalost došlo je do toga da radnici tiskare A.G. Matoš svaku drugu plaću moraju ostvarivati štrajkom. Ovo je šesta industrijska akcija u posljednjih godinu dana, a već četvrta u pola godine. Stoga je nažalost došlo do prijelomnih trenutaka. Odlučnost i hrabrost radnika da izbore svoja prava za svaku je pohvalu, no u današnjem sustavu ako poslodavac i vlasnik nije zainteresiran za poslovanje i budućnost poduzeća, to nažalost ne mora biti dovoljno.
Ovaj štrajk je najavljen za dugovane plaće iz siječnja i veljače 2013. godine. Na mirenju, koje je zakonska obveza kod organizacije štrajka, pokazalo se da će teško doći do dogovora. Direktor Mladen Boban, izrazio je spremnost za brzu isplatu plaće za siječanj, ali ne i veljaču 2013. godine. Kako mirenje nije uspjelo, štrajk radnika je počeo prema najavi, 14. svibnja 2013. godine u 6,00 sati. Drugog dana štrajka, 15. svibnja, održan je sastanak s radnicima i predstavnikom poslodavca, koji je najavio pokretanje postupka predstečajne nagodbe, ali i uz prijedlog da se radnici ustvari odreknu dvije plaće (za veljaču i ožujak 2013.?), kako bi se uhvatio redovan tempo isplate i ponukalo ostale vjerovnike na sklapanje nagodbe. Inače društvo je gotovo mjesec dana u blokadi računa, a najveći vjerovnici su prema riječima poslodavca: Republika Hrvatska s oko 700 tisuća kuna; Samoborska banka s oko 1,25 milijuna kuna; te Inženjerski biro s oko 7 milijuna kuna. Radnicima nije do danas rasvijetljeno kako je ovaj posljednji postao vjerovnik u tolikom iznosu, te upisao založna prava odnosno fiducijarno vlasništvo na nekretninama poslodavca, jer se ustvari radi o jednom od najvažnijih klijenata. Iz neprovjerenih informacija se spominje da je to u stvari i pravi vlasnik tiskare A. G. Matoš. Poslodavac je na sastanku najavio da razliku plaće za siječanj može platiti u roku par dana, plaću za veljaču 2013. do kraja svibnja, a plaću za ožujak tek do kraja lipnja 2013. Radnici nisu prihvatili ovakav prijedlog, jer bi se tako isplata plaće i dugovanja ustvari pomaknula za još jedan mjesec. Radnici nisu prihvatili niti prijedlog da se unaprijed odriču svoje dvije plaće, tim više što se predstečajna nagodba vodi prvenstveno s ostalim vjerovnicima, a ne s radnicima. Ako bi se u samom postupku pokazalo da je to jedini preostali uvjet nagodbi, tada bi se moglo razmatrati takav prijedlog, ali ne da se odriču već unaprijed. Nakon konzultacija radnici su izvijestili poslodavca da ostaju pri zahtjevima za isplatom plaće za siječanj i veljaču 2013. godine, te da se neće unaprijed odricati svojih plaća. Na to je poslodavac izvijestio da obustavlja proizvodnju i daje poslove na druga mjesta. To nažalost ne čudi, jer radnici govore da već duže vrijeme svjedoče poslovanju tiskare na paralelan način; radnici i posao na teret tiskare, prihodi na drugi račun. Uz to već se duže vrijeme nameće dvojba da li je Tiskara A. G. Matoš, od onog tko ju je kupio, kupljena radi svoje djelatnosti, ili radi vrijednog zemljišta u centru Samobora tik uz nedavno izmješteni stari autobusni kolodvor, odnosno da li je kupljena zbog tiskarske ili građevinske djelatnosti. Ovaj scenarij “poslovanja” viđen je već mnogo puta, a ako vlasnik ima takav odnos prema poduzeću, tu nema pomoći. No razlog za propast onda poslodavac ne treba tražiti u krizi ili drugim objektivnim okolnostima.
Radnici su nastavili svoj štrajk, a s obzirom na višemjesečnu borbu i okolnosti koje upućuju da vlasnici neće oporaviti ovo opustošeno poduzeće, proveden je i referendum među radnicima o mogućnosti otvaranja stečaja, pri čemu su se većinom izjasnili za tu opciju.
Kad se ne zna je li tiskara ili gradilište, iduće pitanje je štrajk ili stečaj