Prošla je godina dana od prvih naznaka da se „nešto događa“ u perjanici hrvatskog gospodarstva, Agrokoru. Iako je u političkim krugovima, pa čak i u stranim veleposlanstvima slučaj Agrokor već neko vrijeme bio na visokom mjestu prioriteta, obični građani, pa ni radnici samog Agrokora nisu tada mogli ni slutiti o kakvim razmjerima krize se radi. Tko bi u to vrijeme mogao i razmišljati o tome da je tom poslovnom divu, snažnom kao kula od karata, njegova organizacija samodestruktivna i da jedan problem otvara niz novih problema, slikovito, reklo bi se, s lančanom reakcijom do eksplozije i samouništenja. Tek danas, s odmakom od godine dana, iz perspektive običnog puka, može se utvrditi posebnost koja je Agrokor učinila jedinstvenim u Hrvatskoj, uzdigla ga do neslućenih visina, ali i najavila kraj takvog diva koji je stvaran prema modelu crony kapitalizma, da bude vječan.
Što je crony kapitalizam i kada je nastao u Hrvatskoj?
Ortački kapitalizam (također klijentelistički ili kumovski kapitalizam, prema engl. verziji crony capitalism) je oblik kapitalizma u kojemu poslovni uspjeh ovisi o bliskim, ortačkim odnosima vlasnika kompanije i političara na vlasti. U manjem obujmu može se razviti na lokalnoj razini, a u većem kao gospodarski div, na nacionalnoj razini. U svom osnovnom obliku ti se odnosi razvijaju kao vrlo bliski (tajni za javnost), a u praksi se održavaju kroz međusobno davanje posebnih povlastica i pogodnosti. Kompanije u ortačkom odnosu uobičajeno na razne načine pogoduju političarima (najčešće financiraju kampanju), a oni zauzvrat, kada osvoje vlast, njima daju povlastice koje druge kompanije ne mogu ni sanjati (građevinske dozvole, zemljišta, odgodu plaćanja obveza, cesije za proizvode i usluge, zapošljavanje i dr.). Za zemlje bivšeg socijalističkog bloka tipično je da su upravo vlasti podobni tajkuni dobili i preuzeli cijele, do tada državne kompanije ispod realne cijene. Očito, naznaka crony kapitalizma počela je davno prije slučaja Agrokor, u vrijeme nastanka države RH i spominjanja 200 odabranih bogatih obitelji. Pojam crony kapitalizma je poznat od 1824. godine, kada je prvi put u Vrhovni sud SAD-a poništio monopol države New York na odabir tvrtke za izradu parobroda u to vrijeme revolucionarnom tehnologijom. Nakon toga je Kongres osnovao državno povjerenstvo koje je imalo premoć nad trgovinom. Svake godine ugledni časopis Economist objavljuje listu zemalja s najviše ortačkog kapitalizma. Hong Kong je bio prvi na listi za 2014. godinu.
Ekonomska politika u crony kapitalizmu
Ekonomska politika tipična za crony kapitalizam je takva da se stvara ozračje nesigurnosti, besperspektivnosti za građane, uglavnom je dominantna štednja, stezanje remena, rezanje povlastica ili stagnacija plaća, prodaja državne imovine, visoka nezaposlenost, dužničko ropstvo, otpuštanja, zatvaranje tvrtki, blokada računa.
Ukratko, interesne skupine dogovorno razvijaju ortački biznis, a ceh plaćaju najslabiji dijelovi društva. Slučaj Agrokor, to je vidljivo danas, nakon uvida u sve izvještaje i ekonomske analize, tipični je i najveći predstavnik crony kapitalizma ne samo u Hrvatskoj, nego na ovim prostorima. Dok je koncern rastao i širio se na nove djelatnosti i na nove zemlje, zaposleni radnici u Agrokorovim tvrtkama bili su na minimalnoj plaći (jer gazda ulaže za „našu“ budućnost), osim ako nisu došli po klijentelističkom ključu.
Nije poznato trgovačko društvo ili koncern sličan Agrokoru kroz koji su kao radnici prošli: guverner HNB-a, ministar financija, ministar javne uprave, šef policije, zamjenik ministra financija, zamjenica ministra gospodarstva, predsjednik jednog sindikata, direktor javne televizije, suprug šefice Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja, supruga potpredsjednika Vlade i dr. Očito je da je ortački kapitalizam u slučaju Agrokor bio povezan sa svim strankama na vlasti neovisno o predznaku, da je on stvaran dugi niz godina, da je model Agrokor doslovno „prepisan“ na mnoga poduzeća u vlasništvu lokalne uprave i samouprave, ali i na druga, u državnom vlasništvu. Ortačka povezanost političara i gospodarstvenika je predmet dugotrajnih sudskih procesa, što je samo znak da slučaj Agrokor nije izniman slučaj, da je to model koji i danas podržavaju interesne skupine.
Lex Agrokor – nije prekinuo ortački kapitalizam
Iz svega što je danas dostupno javnosti, pa i blog koji uredno piše vlasnik iz Londona, vidljivo je da vlasnik Agrokora nije radio sâm, pa ni odlučivao. On je od davnih dana zajedno s državom razvijao zajedničke projekte, priskakao je u pomoć utjecajnim prijateljima, imao ekonomsko-političku misiju za mnoga područja Hrvatske, zaduživao se u utrci s konkurencijom koju je teško mogao pobijediti, ali je, zbog svojih „zasluga“ uvijek računao na pomoć države. Stoga je sam slučaj Agrokor i svojevrsna revizija hrvatske ekonomske tranzicije, problem novostvorenog političko-ekonomskog sustava.
Kada je prije godinu dana zatražena pomoć od države za financiranje dospjelog kredita izostala, za vlasnika Agrokora je nastupilo dramatično razdoblje u kojemu je on sam ipak pristao na donošenje lex Agrokora. Nakon njegove primjene vidljivo je da danas postoje dva Agrokora, onaj koji stalno spominje njegov vlasnik iz pritvora u Londonu i onaj koji razvija i stvara izvanredni povjerenik. Lex Agrokor ujedno utjelovljuje metodu svršenog čina i daje osnovnu pouku ortačkog kapitalizma. Iako je Agrokor tipični primjer tvrtke nastale primjenom crony kapitalizma, njegovim kolabiranjem neće nestati ortački kapitalizam. Hrvatska je mala zemlja s velikim interesnim skupinama kojima pojedini poslovni subjekti predstavljaju važna čvorišta u mreži kroz koju se ti interesi ostvaruju.
Stoga je sadašnja izjava vlasnika Agrokora da se „danas i on bori protiv koruptivnog sustava u Hrvatskoj“ zakasnjela i poprilično licemjerna. Trebao je od početka biti poslodavac potpuno odvojen od političara i politike (što je uvijek moguće), misliti samo na tvrtku i radnike, a ne raditi „usluge“ političkim elitama. Možda bi Agrokor bio manji, ali bi opstao i on danas ne bi čamio zatvoren u stranoj zemlji, a da nema ni predodžbu o svojoj budućnosti.
