U novije vrijeme, kao dio medijskog izričaja pojavila se jedna nova jezična kovanica koja već dulje vrijeme zaokuplja jezikoslovce i filozofe koji joj nastoje dodijeliti odgovarajući sadržaj. Radi se o pojmu „alternativne činjenice“ koji je u javnosti prvi put upotrijebljen u komentiranju brojnosti građana na inauguraciji predsjednika SAD-a. Naime, u intervjuu sazvanom u povodu navedene inauguracije, kao odgovor na upit jednog novinara, da komentira izjave glasnogovornika Bijele kuće, savjetnica predsjednika je odgovorila da se radi o „alternativnim činjenicama“. Na takav je odgovor novinar odgovorio da se ne radi o „alternativnim činjenicama“, nego o „običnim lažima“. Ova javna prepirka oko broja građana koji su prisustvovali inauguraciji, ne samo da je u našu, virtualnu stvarnost unijela novinu u jezičnom izražavanju, nego je unijela i potrebu da se pojmu „alternativnih činjenica“ doda pravi smisao.
Zbog čega je do jezične kovanice uopće došlo?
Nova jezična kovanica, koju uglavnom rabi određeni politički establišment, preuzeli su i mediji, jer oni, svjesno ili nesvjesno, podupirući ili osporavajući određeni politički establišment i sami proizvode „alternativne činjenice“. Međutim, ono što je do sada bilo vidljivo, jezični pojam „alternativne činjenice“ koristio se uglavnom za opisivanje prošlih događaja, pa je nerijetko imao i šaljivi ton. Bilo bi, međutim, krajnje opasno kada bi određeni politički establišment počeo svoju politiku temeljiti ne na činjenicama (istini), nego na alternativnim činjenicama.
Alternativne činjenice nisu laž, nego privid u koji povjerujemo
Da bi se shvatio sam pojam, treba se vratiti u tumačenje pojma „činjenica“. Dakle, to je uvijek do sada bio sinonim za istinu koja nema alternative. Uvođenjem pojma „alternativnih činjenica“ može se steći dojam da istina ima uvijek više alternativa, a što bi moglo biti vrlo opasno.
Zbog toga uvođenje pojma „alternativnih činjenica“ samo na izgled nas oslobađa od udara surove istine, ali nas istovremeno uvodi u područje privida koji nije nametnut izvana, već ga sami stvaramo. Taj privid može biti vrlo nerealan, pa onda, samim tim i opasan. Iz toga slijedi da pojam „alternativnih činjenica“ nije sinonim za laž, nego je poguban za čovječanstvo ako ga upotrijebi politički establišment s određenim ciljem.
Alternativne činjenice na primjeru hrvatske politike
Kao što je već rečeno, uporaba pojma „alternativnih činjenica“ je novijeg datuma, ali prepoznavanje realnosti koje su se dogodile upućuje na to da su one i do sada postojale, iako „bezimene“, i da su proizvele određene učinke privida u koje su vjerovali i sami politički akteri u Hrvatskoj.
Valja se prisjetiti nedavnih izbora za predsjednika RH. Uz politički (tada vladajući) establišment svrstale su se i mnoge medijske kuće, koje su plasirale informacije kao „alternativne činjenice“ i kojima su stvorile privid o istini, a ne sliku stvarne istine. Privid su imali najviše oni koji su bili glavni akteri, dok na obične građane mediji nisu djelovali, pa ni proizvedene „alternativne činjenice“, te su oni glasali posve suprotno od „alternativnih činjenica“.
Drugi primjer vezan je uz posljednje izbore kada su „alternativne činjenice“ davale vrlo malo šansi jednoj novoj stranci, a građani su glasali suprotno stvorenom prividu.
Treći je primjer vezan uz poštenje koje je neprikosnoveno i kao osobitu vrijednost pripisuje se jednoj političkoj opciji. Praksa pokazuje da su takve „alternativne činjenice“ također privid, jer najnoviji događaji pokazuju da postoje problemi i u toj političkoj opciji.
Saborska rasprava oko činjenica na kojima se temelji vjerodostojnost znanstvenih radova uvodi „alternativne činjenice“ kao dopuštenu grešku u „fus-noti“, te se time stvara privid da je to inače u znanosti dopušteno. Međutim, kada bi se od načela istinosti i provjere u znanosti odstupilo na temelju ovako interpretiranih „alternativnih činjenica“, onda bi nestalo znanosti.
Jedan od primjera je i uporno odbijanje da se govori o siromaštvu i uzrocima siromaštva, o nezaposlenosti, o strukturi nezaposlenih, pa se cijelo vrijeme u medijima reproduciraju „alternativne činjenice“ rasta i blagostanja, a koje u realnosti, obični ljudi ne osjećaju. Stvoreni privid omogućuje nadu, ali i socijalni mir.
Kao što je već rečeno, pojam alternativnih činjenica najviše koriste mediji koji su „po zadatku“ ili po drugom opredjeljenju na strani jedne političke opcije i glavni su proizvođači alternativnih činjenica. Nije problem to što se virtualno alternativne činjenice najviše stvaraju i koriste, problem je to što nitko tko ih stvara ne priznaje kao svoju grešku. Virtualni svijet je često suprotan zdravom ljudskom razumu koji je do sada pobijedio sve „alternativne činjenice“, pa treba vjerovati da će tako biti i u budućnosti. Privid i dalje ima svoje značenje, koje je posve suprotno istini.
