Nemiri u Bosni i Hercegovini, izazvani teškim gospodarskim stanjem, privukli su pažnju javnosti i u Hrvatskoj. Situacija je ondje zaista teška. Mnogi stanovnici te zemlje napustili su je što zbog rata, što zbog toga što u njoj jednostavno nisu imali od čega živjeti. Prema zadnjem popisu stanovništva broj građana te zemlje smanjio se za više od pet stotina tisuća, tako da ih sada ima svega 3,7 milijuna. Od toga broja njih 550.000 je bez posla, odnosno 44 posto radno sposobnog stanovništva. Većina vjeruje da nećemo doživjeti takve prizore, jer situacija u Hrvatskoj nije tako kritična. No, nemojmo se zavaravati. Svi problemi s kojima se suočavaju građani Bosne i Hercegovine postoje i u Hrvatskoj, samo se kod nas pojavljuju u nešto blažem obliku.
Dug spisak zajedničkih problema
Počnimo s brojem stanovnika. Iz godine u godinu broj stanovnika Hrvatske smanjuje se za deset tisuća. Osnovni razlog je manje rođenih od umrlih, no nije zanemariv ni broj onih koji odlaze iz Hrvatske trbuhom za kruhom, to su pretežno mladi i školovani. Zbog toga starosna struktura je sve lošija, i sve je više umirovljenika koje treba uzdržavati. Već se sada može reći da je postojeća nezaposlenost, s više od 380.000 prijavljenih na Zavodu za zapošljavanje, rekordna. Godine 2002. ona je dosegla brojku od 389.000 nezaposlenih no tada je Hrvatska imala stotinu tisuća stanovnika više.
S Bosnom i Hercegovinom dijelimo i ostale probleme. Riječ je o hipertrofiranoj administraciji. Slušajući izvještaje iz Bosne i Hercegovine doznali smo da svaki kanton ima ni manje ni više nego premijera. A zna se što ide uz premjera, počevši od tajnica pa do bulumente referenata, savjetnika, pomoćnika savjetnika i pomoćnikovog pomoćnika. U Hrvatskoj su mnoge nekadašnje mjesne zajednice pretvorene u gradove uz koje postoji 21 županija za koje se često puta ne zna čemu služe – osim za uhljebljivanje zaslužnih političkih radnika, rodbine, prijatelja i kumova. I u Hrvatskoj i u Bosni i Hercegovini sve je više s jedne strane bogatih, a s druge sirotinje.
Dug je spisak zajedničkih problema. Kako se oni rješavaju u Hrvatskoj?
Nikako.
Nakon Grčke, Hrvatska najgora
U zadnjem tromjesečju 2013. bruto društveni proizvod smanjen je za daljnjih 0,4 posto tako da je sasvim jasno da je Hrvatska prošla kroz pet godina recesije. Nema naznaka da će se u ovoj godini bilo što promijeniti. Prema strategiji industrijskog razvoja očekuje se da će tek 2020. biti dosegnuta industrijska proizvodnja iz 2008. godine. Poljoprivreda grca u problemima, a hotelske kuće posluju na granici rentabiliteta. U Europskoj uniji Hrvatska, nakon Grčke, bilježi najveći pad bruto društvenog proizvoda.
Uza sve to, pored svih procesa u kojima se zbog kriminala sudi bivšim najvažnijim ljudima Hrvatske, aktualna praksa pokazuje kako je korupcijsku hobotnicu vrlo teško savladati. Zadnja dva slučaja koji se odnose na bivšeg pomoćnika ministra financija i županicu Sisačko-moslavačke županije govore da se i dalje lopovluk nastoji pomesti pod tepih. Tek kada se kroz medije stvori dovoljno kritične mase, nešto se poduzima. Vladajućoj garnituri očito nije jasno da je građanima Hrvatske kriminala, lopovluka i različitog pogodovanja preko glave i da jednostavno takve stvari više neće tolerirati. Upravo je dirljivo sljepilo vlasti koja misli da će probleme riješiti tako da onima koji ukazuju na kriminal promptno šalje različite inspekcije.
Hrvatska je tako zemlja u kojoj se iz godine u godinu gospodarska aktivnost smanjuje, nezaposlenost je nerješivi problem, umirovljenika je sve više, sve više mladih odlazi iz Hrvatske, a obračun s korupcijom je mlak ili nikakav. Trend je po svim bitnim pokazateljima negativan. Ako se želi izbjeći scenarij koji na djelu vidimo u Bosni i Hercegovini, potrebne su korjenite promjene. Više nije dovoljno to da se ministri nadmoćno smješkaju obećavajući građanima Hrvatske brda i doline.
Što poduzeti? Na to nam moraju dati odgovor oni koji toliko žele vladati Hrvatskom.
