U tekstu se analizira pitanje cijepljenja protiv bolesti covid-19 i posljedice koje eventualno necijepljenje može imati za radnika. Razmatra se postoji li u okviru postojećih propisa mogućnost da cijepljenje bude uvjet za posao, prednost pri zapošljavanju, treba li radnik o necijepljenju obavijestiti poslodavca i smije li ga poslodavac o tome pitati.
Nakon prvih pristiglih količina cjepiva protiv bolesti covid-19 pojavila su se razmišljanja može li cijepljenje postati obveza zaposlenih odnosno uvjet za posao. Procijepljenost radnika poslodavcima bi olakšala posao odnosno organizaciju rada, posebno u djelatnostima koje nije moguće obavljati radom od kuće. No postavlja se pitanje bi li se takav uvjet za posao ili obveza radnika mogli zahtijevati u okviru postojećih propisa, kao i je li moguće izmijeniti propise tako da cijepljenje bude uvjet za posao, prednost i slično. Takav eventualni uvjet se nikako ne može postavljati u ovom trenutku dok cjepiva u stvarnosti nema, jer su pristigle samo vrlo male količine.
Pitanje obveze radnika da obavijesti poslodavca o (ne)cijepljenju
Prema članku 24. Zakona o radu, prilikom sklapanja ugovora o radu i tijekom radnog odnosa radnik je dužan obavijestiti poslodavca o bolesti ili drugoj okolnosti koja ga onemogućuje ili bitno ometa u izvršenju obveza iz ugovora o radu ili koja ugrožava život ili zdravlje osoba s kojima u izvršenju ugovora o radu radnik dolazi u dodir.
Pitanje je bi li kandidat za posao ili radnik bio dužan obavijestiti poslodavca da se nije cijepio? Na temelju ove odredbe Zakona o radu nesporno ne bi morao obavijestiti poslodavca da se cijepio, jer ga cijepljenje ni na koji način ne onemogućava ili ometa u izvršenju ugovornih obveza. S druge strane, necijepljenje može na neki način poslodavcu stvarati probleme jer može umanjiti sigurnost, odnosno tražiti veći stupanj zaštite tog radnika, a i ostalih, a osobito ako radnik dolazi u kontakt s trećima.
Moglo bi se samo govoriti da necijepljenje povećava rizik od ugrožavanja zdravlja ostalih osoba, ali to još nipošto ne znači da ih i stvarno ugrožava, jer ako je radnik zdrav, ne ugrožava nikoga. Prema tome, ako to što radnik nije cijepljen, radniku bitno ne otežava rad niti ne onemogućava obavljanje poslova, niti to samo po sebi ne znači da ugrožava zdravlje drugih, naravno pod uvjetom da je zdrav, onda to znači da radnik o necijepljenju nije dužan obavijestiti poslodavca na temelju članka 24. Zakona o radu.
Ima li poslodavac pravo postaviti radniku upit o cijepljenju?
Prema članku 25. Zakona o radu prilikom postupka odabira kandidata za radno mjesto i sklapanja ugovora o radu, kao i tijekom trajanja radnog odnosa, poslodavac ne smije tražiti od radnika podatke koji nisu u neposrednoj vezi s radnim odnosom, a na nedopuštena pitanja radnik ne mora odgovoriti. Dakle, navedeni članak kaže da poslodavac ne smije tražiti od radnika podatke o onome što nije u vezi s poslom. Ako to gledamo u užem smislu, to bi bili podaci o znanju kandidata, stručnoj spremi, radnom iskustvu i slično, dakle cijepljenje nije u neposrednoj vezi s poslom. No, u vrijeme epidemije, pitanje cijepljenja bi se možda moglo smatrati da je u širem smislu u vezi s poslom, ali ne kod svih poslodavaca nego samo kod onih kod kojih je to zbog vrste posla posebno važno, ako kod poslodavca mora stalno veći broj radnika raditi zajedno, a posebno tamo gdje rade i s većim brojem drugih osoba, naročito ako se radi o osjetljivoj populaciji, kao što su npr. domovi za starije. Dakle, pitanje o cijepljenju je granični slučaj u smislu smije li ga poslodavac postaviti kandidatu ili ne, a za što nema za sada nikakve prakse.
No kako je pitanje o cijepljenju u najmanju ruku granično, dvojbeno s aspekta dopuštenosti postavljanja, ako ne i zabranjeno, kandidat odnosno radnik ne bi mogao trpiti štetne posljedice ako ne odgovori na to pitanje.
Cijepljenje kao uvjet za zapošljavanje kao zdravstvena sposobnost
U ovom trenutku takav uvjet ne bi bio dopušten, jer ni na koji način ne ulazi u okvir onih zdravstvenih uvjeta koji su propisani kao uvjet za zapošljavanje za određene poslove, dakle poslove s posebnim uvjetima rada. Dakle, ne možemo govoriti da cijepljenje spada u zdravstvenu sposobnost kao uvjet za posao.
Poslodavac također prema sadašnjim propisima ne bi mogao odbiti zaposliti radnika koji nije cijepljen. No, moguće da bi mogla postojati iznimka kod pojedinih poslodavaca (bolnice, domovi za starije i nemoćne), premda to pitanje još nije regulirano zakonskim propisima niti je poznata praksa koja bi dala odgovor na to pitanje.
Može li poslodavac materijalno nagraditi radnike koji se cijepe?
Tako nešto se ne bi moglo isključiti, pod uvjetom da cijepljenje nije obveza, da zbog cijepljenja radnici ne trpe nikakve štetne posljedice na radu, te da je to dodatna nagrada, stimulacija ili slično, neovisna o plaći i svim ostalim ugovorenim davanjima poslodavca prema radniku.
Može li poslodavac voditi evidenciju o (ne)cijepljenim radnicima?
Evidenciju o radnicima vodi poslodavac na temelju Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima. Obvezni sadržaj evidencije propisan je člankom 8. stavak 1. Pravilnika, a taj obvezni sadržaj ne uključuje podatak o cijepljenju, odnosno necijepljenju, niti o činjenici da je radnik prebolio covid.
Budući da cijepljenje nije uvjet za rad niti za zasnivanje radnog odnosa, a ni obveza radnika, taj podatak poslodavac ne bi smio voditi, iako mu je radnik sam dao taj podatak, jer na temelju njega ne proizlazi nikakvo pravo radnika.
Zaključak
U ovom tekstu su samo analizirani aktualni propisi kojima se reguliraju radni odnosi te se njihovim tumačenjem pokušalo dati odgovor može li (ne)cijepljenje u sadašnjoj situaciji imati utjecaj na radnikov radni odnos. To nipošto ne sugerira trebaju li se radnici cijepiti ili ne. Sasvim je sigurno da će onima koji se ne žele cijepiti biti otežan i ograničen pristup nekim uslugama, putovanjima, a premda se trenutno radni odnos ne može uvjetovati cijepljenjem, teško je za očekivati da poslodavci barem indirektno neće pokušati uvjetovati cijepljenje kao obvezno ili barem poželjno. Ono što je sigurno je da će svatko morati preuzeti svoj dio odgovornosti i obveze da ova pandemija završi, bilo da se odluči cijepiti ili na neki drugi način.
