Bilo je pitanje vremena kada će, u državnim odnosno drugim poduzećima gdje je to uvjet, dobiti otkaz radnik koji nema COVID potvrdu a odbija se redovito testirati.
Odluka o uvođenju testiranja
Odluka o uvođenju posebne mjere obveznog testiranja na COVID19 radnika zaposlenih u tvrtkama i ustanovama, čiji je osnivač ili većinski vlasnik Republika Hrvatska odnosno lokalna i regionalna samouprava, donesena je 12. studenoga 2021. (NN 121/2021) i stupila je na snagu 16. studenoga 2021. Treba imati u vidu da se navedenom Odlukom isto postupanje savjetuje i privatnim poslodavcima. Kasnije je ova Odluka ojačana i izmjenama Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti (NN 143/21), koje su na snazi od 25. prosinca 2021.
Sindikat grafičara i medija pravovremeno je dao stavove i hodogram vezano za navedenu Odluku, upozorivši i na moguće posljedice suprotnog postupanja. Stavili smo na stranu rasprave o COVID-u, ali smo upozorili da ne-postupanje po navedenom za radnike nosi povećani rizik trpljenja sankcija i gubitka radnog odnosa. Nećemo ovdje ponovno u detalje o samoj Odluci i Zakonu, niti o postupku provedbe ili naknadi troškova radniku, nego suštinski o posljedicama koje mogu imati oni radnici koji ne postupaju po Odluci tamo gdje je ona u primjeni.
Zabrana ulaska, neopravdani izostanak, otkaz
Dvoje radnika u jednoj državnoj tvrtki čeka otkaz zbog skrivljenog ponašanja, jer nisu postupali sukladno Odluci, odnosno odbili su se redovito testirati a nemaju COVID potvrde.
Da bi ušli u prostore poslodavca radnici u državnim i javnim poduzećima moraju imati važeću COVID potvrdu temeljem cijepljenja, preboljenja odnosno ispunjavati druge uvjete u Odluci, ili se moraju svakih par dana podvrgnuti brzom COVID testu i predočiti ga prije ulaza. Tko to ne učini ne može ući u prostore poslodavca, jer poslodavac ga pak ne smije pustiti unutra.
Ova mjera dovela je do toga da se protiv COVID-a cijepio još jedan dio radnika, a ostali koji to nisu učinili redovito se testiraju. U redu, svatko po izboru. No, postoji nekolicina koji, vjerojatno iz vlastitih razloga, nisu učinili ni jedno ni drugo. Nemaju COVID potvrdu i odbijaju se testirati.
Kako poslodavac te radnike ne pušta u svoje prostore, oni ne mogu pristupiti radnom mjestu odnosno posljedica je da ne dolaze na posao. Neki su prvo uzimali godišnji odmor, pa bolovanje, ali s obzirom na trajanje mjere, mogućnosti je sve manje. Stoga ima pojedinaca koji i dalje ne mogu ući u prostore poslodavca, te im se jednostavno evidentiraju izostanci s posla. A kakvi će im se izostanci evidentirati? U konačnici mnogima neopravdani.
Poslodavac će vjerojatno konstatirati da radnik ne dolazi na posao. Nedolazak na posao radnik će teško opravdati ako ima opciju testiranja, koja je unaprijed plaćena ili se redovito refundira od strane poslodavca. A zna se koja je posljedica neopravdanih izostanaka s posla. Otkaz skrivljenim ponašanjem, redoviti ili izvanredan, nema velike razlike. Kod prvog radnik ima pravo na pola otkaznog roka, a kod drugog niti to jer radni odnos prestaje dostavom odluke. Radnik nema pravo na otpremninu, ni naknadu za vrijeme nezaposlenosti i dr.
U suštini, odbijanje testiranja radnika koji nemaju važeće COVID potvrde za posljedicu može imati činjenicu nedolaska radnika na posao, a to pak može povlačiti najteže sankcije. Radnik ne dobiva otkaz jer se nije testirao, nego posljedično jer nije došao na posao. Odbijanje testiranja i principijelni razlozi zašto mu nije pristupio vjerojatno se neće priznati kao valjano opravdanje. Objektivne odnosno neke medicinske razloge takvog odbijanja većina će teško naći.
Pozivanje na Ustav
Kad ponestane mogućnosti jedno od rješenja je pozvati se na Ustav, no nije sigurno koliko će se ovdje u tome uspjeti.
Prvo što ne ide na ruku jest mogućnost izbora, mogućnost testiranja kao opcija u odnosu na cijepljenje. Teško je reći da je sloboda ograničena ako postoji drugi izbor. Da, očito se indirektno usmjerava radnike prema cijepljenju, ali testiranje je ipak ona druga opcija.
Treba imati u vidu i da Ustav, jednostavno rečeno, uvijek važe između prava i sloboda jednih građana u odnosu na druge. Izjava jednog našeg političara da je njegovo ustavno pravo da dobije COVID i da valjda smatra da s time može raditi što hoće, to ne stoji. On time može ugroziti direktno zdravlje i živote drugih. Može čak i nepotrebno opteretiti zdravstveni sustav da ga onemogućava u davanju druge nužne pomoći. Na kraju, širenje i prenošenje zarazne bolesti kazneno je djelo, čak i iz nehaja (bez svijesti o činjenju).
Ono gdje bi se moglo argumentirati u korist radnika jest činjenica da kod nekih poslodavaca u javnom sektoru postoji ovakva obveza, a kod ostalih u privatnom ne postoji, iako po prirodi posla i realnim rizicima često nema razlike. Ne govorimo ovdje o zdravstvenim radnicima. No, kakva je razlika objektivnih zdravstvenih rizika između radnika na šalteru u javnom prema onome u privatnom sektoru, ili u uredu, ili na gradilištu? Razlika je jedino u razini mjera koju sam poslodavac mora provoditi s obzirom da li ga zahvaća ili ne zahvaća navedena Odluka.
Stvari bi mogle i zakomplicirati preporuke da se radnicima gdje je moguće omogući rad od kuće. Ako je radnik mogao raditi kod kuće, onda nije morao dolaziti kod poslodavca, nije se morao testirati, nije morao izostati s posla. Radnik je mogao raditi svoj posao točnije dolaziti na posao k sebi doma, te nije trebao ni COVID potvrdu ni negativan test. No, koliko su pak takve preporuke obvezujuće i koliko se može uzdati u njih, pitanje je.
Oprez!
Kao sindikat uvijek ćemo pokušati zaštititi radnika, no ovdje valja zaista pozvati na oprez, jer lako je moguće da će se sudovi ograničiti na temeljnu činjenicu: Je li netko bio, ili nije bio na poslu? Olakotne okolnosti i razloge, peripetije oko cijepljenja i COVID-a mogli bi ostaviti po strani. Stoga je primjerenije upozoriti na ozbiljnost situacije i rizike, nego ih negirati, te ovaj tekst treba uzeti kao prikaz realnog stanja.
Bolje spriječiti nego liječiti! – ne odnosi se samo na COVID, nego i na sigurnost radnog odnosa. Kako i sa vlastitim zdravljem, svatko u konačnici sam odlučuje za sebe. Prevenira ili riskira.
