Uspješno okončan radni spor
Još prije nego što je stupio na snagu Zakon o radu, koncem 1995. godine Buhin Slavku, tada zaposlenom u trgovačkom društvu Hrvatska naklada zvuka i slike d.d. iz Zagreba (danas je to Croatia Records d.d.) poslodavac je protivno tada važećem Zakonu o radnim odnosima dana 29. XI. 1995. godine uručio Odluku o trajnom prestanku potrebe za radom.
Buhin Slavko, kao član Sindikata grafičara, po okončanju postupka u trgovačkom društvu, zatražio je od Sindikata pravnu zaštitu, pa je 1996. godine podnesena tužba Općinskom sudu u Zagrebu. Zatraženo je da se poništi odluka o trajnom prestanku potrebe za radom, da se tužitelja rasporedi na njegovo dotadašnje radno mjesto te da se mu isplate razlike plaća do rasporeda uz zahtjev za naknadu nastalog parničnog troška.
Četiri ročišta održana su do 2001. godine, kada je određeno financijsko vještačenje, za što je plaćen predujam od 1.000,00 kuna.
Temeljem nalaza vještaka specificiran je tužbeni zahtjev u vezi isplate plaća i uručen sudu. Budući se ročišta nisu zakazivala pravnik sindikata je u više navrata podnosio pisane zahtjeve te je 2004. godine zaključena glavna rasprava. 2004. godine rasprava je preotvorena, pa se postupak nastavio u nekoliko ročišta do 2005. godine. Tada je opet došlo do zastoja u postupku iako je pravnik sindikata ponovo četiri puta tražio zakazivanje i nastavak.
Nakon više od deset godina, 2006. godine, donesena je presuda kojom se sindikat odbija u svim zahtjevima. Nezadovoljan ishodom radnog spora podnijeli smo žalbu Županijskom sudu u Zagrebu, koji rješenjem od 18. XII. 2007. godine usvaja žalbu sindikata i predmet vraća na ponovno suđenje.
Usporavali postupak na sve moguće načine
Tek tada je postupak krenuo nešto brže i ozbiljnije iako je odvjetnik Croatia Recorda nerazumnim zahtjevima donekle usporavao postupak. Održano je niz ročišta, saslušani svjedoci, da bi konačno na ročištu 6. VII. 2009. godine Općinski sud u Zagrebu donio presudu kojom je utvrđeno da je bila nedopuštena Odluka o trajnom prestanku potreba za radom Buhina te da se ga treba vratiti na radno mjesto uz isplatu plaće u iznosu do 132.471,13 kuna sa kamatama i to samo za razodblje od 10. XI. 1995. do 30. VI. 2001. godine.
Ovoga puta punomoćnik Croatia Records podnosi žalbu, ali presudom Županijskog suda od 29. III. 2011. žalba tuženika je odbijena i potvrđena je presuda Općinskog suda, koja je tim činom postala pravomoćna i ovršna.
Iako se radilo o pravomoćnoj presudi odvjetnik Croatia Recordsa je istu želio neosnovano zaobići, ali na inzistiranje tužiteljeve strane Buhin Slavko je vraćen na posao i isplaćena mu je dosuđena plaća ali je ista neopravdano pretvorena u bruto iznos. Još do danas tuženik nije tužitelju isplatio plaće za razdoblje od 1. VII. 2001. godine do povratka na posao, o čemu je sindikat bio primoran pokrenuti novi radni spor.
Tvrdoglavost i nerazumnost odvjetnika Croatia Recordsa očituje se i u činjenici da je po zaprimnaju presude Županijskog suda pokrenuo postupak revizije kod Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Vrhovni sud je dana 28. VIII. 2012. godine reviziju tuženika odbio kao neosnovanu te je time potvrdio pravomoćnu presudu. Tim je činom ovaj dugotrajni postupak konačno i pravedno okončan u korist našega člana i radnika Croatia Recordsa Slavka Buhina.
Ovdje je interesantno spomenuti da je odvjetnik Croatia Recordsa bio Marijan Ruždjak s kojim smo i u nekoliko drugih slučajeva imali dosta neugodnih iskustava, koji se u krugovima posebno pravne struke smatra jednim od vodećih znalaca iz područja radnog prava.
