I u najgorim vremenima u povijesti, kada su svijetom vladale neimaština i smrtonosne bolesti, blagdansko vrijeme uoči Božića i sam Božić predstavljali su pojam radosti. Moramo priznati da je većini ljudi prosinac jedini mjesec kada kao da zaborave na minus na računu. Nije za zamjeriti, blagdanska euforija jednostavno zna ponijeti čovjeka i zato se događa da smo ovaj zadnji mjesec u godini u stanju provesti za nijansu drugačije nego ostatak godine – prazneći novčanike.
Činjenica je da je utjecaj reklama presudan, a već je brojnim istraživanjima dokazano da nas božićne pjesme u dućanima navode na shopping. Sve to stoji i zato su se i počele puštati od 1. prosinca i zaista se stvara dojam da su ljudi sretni kad troše. Ako to stavimo u brojke, prosječna se potrošnja u trošincu prosincu već godinama kreće oko brojke od 11 milijardi kuna, što prosinac čini najberićetnijim mjesecom u godini.
I dok je u svijetu tijekom prosinca uvriježena isplata tzv. trinaeste plaće, svojevrsne godišnje nagrade radnicima, na ovim se prostorima umjesto toga ustalila isplata božićnice. Božićnicama se najviše nadaju u privatnim tvrtkama, posebice u stranom vlasništvu (67%), a najmanje u državnim tvrtkama i institucijama. Lani je božićnicu dobilo 44% anketiranih, pokazuju istraživanja. Statistike kažu i da bi trećina ispitanika božićnicu iskoristila za podmirenje osnovnih životnih troškova, a petina za kupnju božićnih darova. Neki mali luksuz priuštilo bi si oko 13% ispitanika, a isto toliko bi novac iskoristilo za podmirenje dugova. Sve više ispitanika uviđa da je božićnica dobra volja poslodavca i da ovisi o poslovnim rezultatima, što je potvrdilo 63% ispitanih, za razliku od lanjskih rezultata kada je takvo stajalište imalo 57% ispitanika.
Trinaeste plaće, svojevrsne godišnje nagrade ili božićnice će ove godine u nekim hrvatskim tvrtkama biti i izdašnije nego proteklih godina, zbog blagog oporavka gospodarstva. Tako su određene firme božićnicu digle s lanjskih 4800 kuna na 5000 (bruto), neke sa 750 na 1250 kuna uz neizostavni dar za djecu u iznosu od 600 kuna, a jedan od pohvalnijih primjera svakako je i firma Pevec, koja će uz božićnicu od 2200 kuna i dar za djecu, svojim radnicima isplatiti prigodnu novčanu nagradu za ostvarene ovogodišnje rezultate poslovanja u iznosu 30% bruto plaće, kako bi im se pokazalo da cijene dobre poslovne rezultate koje smatraju da su doprinos svih zaposlenika, ali i poticaj da i sljedeće godine budu jednako vrijedni.
Mediji najviše ovih dana pišu o DM-u koji će svoje radnike darovati stimulacijom u visini prosječne neto plaće, koja prema nedavno predstavljenim rezultatima poslovanja iznosi 8655,97 kuna. Ne možemo reći ništa na to osim: svaka čast.
Mnoge su firme i dalje zadržale bonove za shopping, što, moram priznati, krizi usprkos, smatram vrlo suhoparnim i bez duše. Naravno da je bolje radnicima dodijeliti i to nego ništa, ali ipak postoje bolji načini da se to napravi. Posebice kada se radi o bonovima firme za koju radite. To je jednostavno jeftino – u svakom pogledu.
UMJESTO BOŽIĆNICA – DOMJENCI ZA SURADNIKE
Iako je u godinama krize postalo popularno ukidanje blagdanskih proslava u tvrtkama, to je vrlo loš potez. Naravno, događa se to zbog rezanja troškova, ali odustajanje čak i od male proslave na kojoj se zaposleni druže, opuštaju i osjećaju zajedništvo, može veoma demotivirati zaposlenike. Božićni domjenci nekima predstavljaju poslovnu obvezu koju treba odraditi, dok drugi dio zaposlenika na to gleda kao priliku za opuštenu atmosferu i nerazgovaranje o poslu s kolegama. Nažalost, budući da sve tvrtke nisu u stanju isplatiti božićnice, poseže se za domjencima za zaposlenike. Ono što je relativna novost jest da se na te domjenke zovu i bračni partneri zaposlenika kako bi se pokušala stvoriti „obiteljska“ klima jer se želi postići određena vrsta zbližavanja. Osobno smatram to dobrom prilikom za sažimanje godine i za okupljanje suradnika na istom mjestu gdje za promjenu ne razgovarate o problemima i stvarima koje treba riješiti, već se zajedno veselite i govorite o pomacima i pozitivnim promjenama.
Domjenci su prilika za druženje, uspostavljanje i održavanje kontakata, ali i oblik komunikacije poslodavca sa zaposlenicima kao i zaposlenika međusobno. Dobro je kada se poslodavac na domjenku obrati okupljenima te im prenese neku poruku. Vjerujem da mnogi misle kako tzv. motivacijski govori u teškim vremenima većini samo proizvode „paru u ušima“, ali kraj godine je nekako vrijeme za zbrojiti sve dobro što se napravilo i ostaviti nadu da će tako biti i u nadolazećim godinama.
Ono što nijedna tvrtka ne može izbjeći, a i ne bi trebala izbjeći, su poslovni darovi. Njihova prezentacija bitna je za održanje poslovnih odnosa. Važno je kako izgledaju, kako su umotani, ali i što piše u čestitci. Važno je također i da su primjerene vrijednosti jer to govori o imidžu tvrtke, no to ne znači da darovi moraju nužno biti skupi. Ako je moguće, poslovnom partneru darove predajte osobno prilikom susreta ili na nekom domjenku. Čestitka na kojoj ćete partneru napisati nešto osobnije prirode, pa makar se to očitavalo samo u potpisu, prenijet će mu dobre vibracije.
Kroz darivanje, poslovnim partnerima šalje se poruka o sebi, zaposlenicima, ali prije svega o kompaniji koju predstavljate, načinu na koji poslujete i kulturi komuniciranja. Time ćete ujedno poručiti partneru što mislite o njemu i o vašoj suradnji.
NEKE SU STVARI TIJEKOM BLAGDANA JEDNOSTAVNO BOLJE
Blagdani su doba godine kad ljude koje volimo češće podsjećamo na to, a o onima o kojima tijekom godine mislimo loše, mislimo možda malo manje loše oko kraja godine. Izgradnja bližih odnosa u lancu proizvođač/potrošač u fokusu je i firmama, što prije svega možete primijetiti na društvenim mrežama. Odjednom se otkrivaju osobnije i manje ozbiljne stvari o ljudima koji tamo rade jer je to realno, način za doprijeti do kupaca i način da budete zapaženi u moru drugih firmi. Dijele se osobne i pomalo neozbiljne fotke kako bi se stvorila povezanost s firmama i stekao dojam da tamo rade prosječni ljudi, koji su isti baš kao svi mi. Sve to, naravno, povećava povjerenje i odanost prema određenoj tvrtki/brendu. Osobne vrijednosti dolaze do izražaja više nego ikad u ovo božićno vrijeme.
Sve to može nam istovremeno djelovati jako „fake“ ako gledamo da je sve to dio dobro osmišljenog aranžmana kako bi nam se nešto prodalo. Osvrnut ću se na jednu reklamu koja je popularna posljednjih tjedana, a govori o djedu koji na kraju izmisli da je teško bolestan kako bi za božićnim stolom okupio obitelj jer shvati da inače nitko neće moći doći u posjet zbog različitih obaveza. Reći ću vam iskreno, nemam pojma za što je ta reklama bila, ne sjećam se, ali poruku sam itekako dobro zapamtila, odnosno ponovno je osvijestila. Darovati u ovo doba godine, ali i u svako drugo doba, treba VRIJEME. Ono je najvažnije.
Stoga, ne ostajem imuna na neke akcije koje se provode u prosincu. Primjerice, jedna je velika firma prošloga tjedna u kinu izvela pravi performans gdje su članovi zbora prije početka filma jedan po jedan ustajali sa svojih stolaca i prisutnima otpjevali božićnu pjesmu, a capella. Bili vi Grinchevski raspoloženi prema božićnom marketingu ili ne, ovakva vas ideja mora nasmiješiti bar nakratko. Jednostavno zato što stvara taj dobar feeling u zraku. Na kraju balade, ljudima je drago što su odabrali baš to kino da pogledaju film i realno: dobili ovu besplatnu izvedbu i prigodne darove.
Velike tvrtke sjete se, ako ne inače, onda barem u blagdansko vrijeme, svih domova s nezbrinutom djecom i drugih koji su u potrebi. Preko društvenih mreža dijele se oglasi ljudi kojima trebaju hrana, odjeća ili igračke za djecu.
Ne ostajem imuna ni kad vidim kako različiti centri organiziraju kreativnu vrstu darivanja odlazeći svakog tjedna na Odjel za onkologiju i hematologiju Klinike za dječje bolesti gdje djeci pričaju priče. Akcija pričanja priča odvija se također i na Zrinjevcu, gdje žene odjevene u božićne vilenjakinje provode vrijeme s djecom čitajući im bajke. Da, oko svega toga su istovremeno prodajni štandovi s raznim šarenim stvarima, ali zar to umanjuje ljepotu ove ideje?
Tu su i mnogi stariji ljudi koji nemaju više nikoga da ih posjeti (u bolnicama, staračkim domovima) i ako se netko potrudi da odvoji vrijeme za njih i nešto im daruje, bio to zaposlenik bolnice ili volonter, to zaista neće imati cijenu.
Darivanje krvi, darivanje koštane srži… sve se te akcije u ovo vrijeme godišta udvostručuju, češće događaju, i htjeli mi to priznati ili ne – privlače više donatora.
Darivanje je u suštini isto u svim kulturama – ono označava uspostavljanje društvene obveze među pojedincima, ali jednako govori i o solidarnosti zajednice. Osim ekonomsku, ono uključuje i estetsku te moralnu dimenziju. Nažalost, ovisno o situaciji pojedinca, darivanje može predstavljati tri stvari: i radost i obavezu, a nekada čak i problem, ovisno o financijskim prilikama. No, darivanje ipak prije svega govori o načinu postupanja s ljudima, a ne o novcu. Koga ćemo se sjetiti? Što ćemo mu darovati? Jesmo li o tom daru razmišljali više vremena? Možda ga čak sami napravili ili pak davno kupili i čekali pravi trenutak za uručenje.
Prosinac trošinac je vrijeme da dovršimo započeto, a ne da započnemo sa stvarima tek u prosincu. Zato što svi ovi mjeseci prije njega nisu bili tek generalna proba, već jednako vrijedne prilike za napraviti nešto duši vrijedno.
Ali ovaj mjesec jednostavno ima neki miris – obećanja i nadanja, koji nas navodi da djelujemo malo izvan okvira, nego u ostalim mjesecima. No, uvijek se ima čemu stremiti i dalje… Dobrome.
Jednostavno ne mogu da se ne sjetim jedne božićne pjesme: „So be good – for GOODNESS SAKE“
