Drugi radni sastanak o problematici povrata sindikalne imovine održan je između Ministra prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Darka Horvata i njegovih suradnika, te predstavnika sindikalnih središnjica, Nezavisnih hrvatskih sindikata, Saveza samostalnih sindikata Hrvatske i Matice hrvatskih sindikata, 2. lipnja 2021. godine u prostorima Ministarstva u Zagrebu.
Država se samo upisivala na imovinu
Podsjetimo, proces pretvorbe društvene imovine kojom su desetljećima raspolagali i upravljali sindikati u njihovu vlastitu imovinu, koji je prema Zakonu o udrugama još 1997. godine trebao biti skoro automatski, postao je dvadeset-petogodišnja trakavica s mnogobrojnim sudskim epilozima. U postupku povrata sindikalne imovine država se počela upisivati kao vlasnik nekretnina u režimu društvenog vlasništva kojima su do tada raspolagali i upravljali sindikati. Ne samo to, ona se upisuje i na imovinu koja je oduvijek bila u vlasništvu sindikata, pa tako i na našu. Upis države trebao je biti ustvari forma prijelaza s društvenog preko državnog u privatno vlasništvo, jer svi znamo da društveno vlasništvo u današnjem sustavu prestaje postojati. U međuvremenu su se i sindikalne središnjice dogovorile o načinu povrata imovine u udjelima, međusobnim Sporazumom iz 2010. godine. No, osim upisa države nikako da se donese odluka, zakon, ili bilo koji odgovarajući akt o povratu imovine i konačnom upisu sindikata kao vlasnika. Povrat imovine od 1997. do danas nije izvršen, grubo rečeno već dva desetljeća on je samo u fazi oduzimanja imovine.
Državno odvjetništvo neće riješiti problem
Iz razgovora na posljednjem sastanku stječe se dojam da ministar Horvat i njegovo ministarstvo zaista ima volju poduzeti konkretne korake i riješiti ovaj problem, naravno uz poštivanje svih procedura i pretpostavki. Trenutna neizdrživa situacija u kojoj se nalaze neki sindikati usporila je nažalost razgovore o rješenjima. Naime, neki od postupaka države otišli su toliko daleko, do te mjere da se traži iseljenje sindikata iz vlastitih nekretnina, odnosno vraćanje koristi koje imaju od njih. Razumljivo da ti sindikati traže hitan sastanak sa državnim odvjetništvom, kako bi se postigao dogovor da takvi postupci zastanu dok se ne nađe trajno rješenje.
Stoga je dogovoren sastanak s predstavnicima državnog odvjetništva, ali koji se zbog njihove spriječenosti do trenutka pisanja ovog teksta, mjesec dana kasnije još uvijek nije realizirao.
Ove hitne radnje su potrebne, ali neće riješiti problem. Uvažavajući značaj državnog odvjetništva, treba imati na umu da se ipak radi o instituciji odvjetnika. Istina njihova stranka je država, ali opet oni su jednostavno zastupnici te ogromne stranke s mnogo lica. Državno odvjetništvo stoga zastupajući interese države nastupa u određenoj mjeri i samostalno, radeći ono što smatra da je njegov posao.
Rješenje samo dogovorom stranaka
Država, Ministarstvo, Vlada i Sabor su ti koji odlučuju, oni trebaju u potpunosti provesti Zakon o udrugama iz 1997, temeljem kojeg su se i vršili upisi na sindikalne nekretnine, te poduzeti drugi najvažniji korak – povrat odnosno prijepis nekretnina iz društvenog vlasništva, preko državnog, u vlasništvo sindikata. To svakako vrijedi i za one nekretnine na kojima su sindikati i upisani kao vlasnici od prvog dana, a na koje nije bilo mjesta nikakvom upisu države.
U ovom trenutku razgovori s državnim odvjetništvom mogu biti sredstvo rješavanja trenutnih gotovo suludih situacija u kojima se neki sindikati u vlastitim kućama tretiraju poput lopova. No, ne smijemo doći do toga da razgovori s državnim odvjetništvom postanu svrha sami po sebi. Odvjetnici, pa makar i državni, zastupaju stranke, ali ne određuju njihovu volju. U ovom pitanju stranke su država i sindikati odnosno sindikalne središnjice. Oni trebaju odlučivati, oni se moraju dogovoriti.
