Početkom devedesetih hrvatsko društvo imalo je viziju. Bila je to borba za slobodu, samostalnost i za stvaranje hrvatske države. Hrvatska država je stvorena i došlo je vrijeme za ustoličenje neke nove vizije, nove ideje koja će djelovati pokretački, ali do nje nije došlo. Nedostatak nove vizije i činjenica da stvaranje hrvatske države nije donijelo one rezultate koje smo očekivali, doveli su do frustracije i općeg nezadovoljstva. Jedna od posljedica takvog stanja je odlazak iz Hrvatske. Uz negativni prirodni prirast i iseljavanje, naša država godišnje gubi najmanje dvadeset tisuća ljudi. Ljudi u Hrvatskoj ne vide nikakvu perspektivu.
Saborski zastupnik – roba kao i svaka druga
Aktualna politička situacija dobra je ilustracija deprimirajućeg stanja hrvatskog društva. Političke stranke se čak ne trude stvoriti privid da imaju neke ideje, već se pod svaku cijenu želi zadržati ili osvojiti vlast. Upravo je degutantan način na koji se to želi postići. Saborski zastupnici su postali roba koja se kupuje kako bi se ostvarila parlamentarna većina i u tome oni koji kupuju i prodaju glasove ne vide ništa čudno. Zaista, hrvatsko društvo je oguglalo. Postalo je normalno da političkom scenom paradiraju osobe s kojima sudovi imaju poslove, da se proces kriminalcima koji su upropastili državu oteže unedogled, da se, na primjer, u ekspertnu skupinu za reformu obrazovanja, izabranu pod sumnjivim okolnostima, za područje predškolskog odgoja imenuje osoba koja ima nekoliko sudskih prijava zbog zlostavljanja svojih podređenih i tako unedogled.
Umjesto vizije imamo laži. Aktualna Vlada se hvali da Hrvatska izlazi iz procesa prekomjernog deficita njenom zaslugom, a podaci na kojima se temelji ta odluka odnose se na 2016. godinu s kojom sadašnja Vlada nema nikakve veze. Za usporeni rast bruto društvenog proizvoda okrivljuje se kasni Uskrs, no taj kasni Uskrs nije smetao Sloveniji da poveća bruto društveni proizvod za 5,4 posto, dvostruko više nego Hrvatska. Zbog opće muljaže, samohvalisanja i nesposobnosti, mi očito nećemo iskoristiti povoljne okolnosti oživljavanja gospodarskih aktivnosti u Europi. Industrijska proizvodnja počela je padati, uvoz je sve veći, a sva naša očekivanja su usmjerena u uspješnu turističku sezonu. A zna se da je turizam nepredvidiv i ni jedna ozbiljna država, ma koliko njen turizam bio jak, ne dozvoljava da ta gospodarska grana ima presudan učinak.
Kupus i meso
Jedini potez koji je ova Vlada donijela jest porezna reforma. Zbog nje je prosječna plaća porasla za stotinjak kuna. Uspjeh? Kako za koga. Oni s niskim primanjima nisu osjetili nikakvo poboljšanje. Stvar je u tome da je prosječna plaća porasla zbog toga što su porasle velike i najveće plaće pa se po tko zna koji put vraćamo na onu famoznu sarmu. Da, neki jedu kupus, neki meso i eto sarme. Kao što obično biva, radnici na raspolaganju imaju samo kupus.
Izlaz iz te hrvatske močvare su, kao što je to pokazao primjer razvijenih zemalja, znanost i obrazovanje. Nažalost, na tom području nema dobrih vijesti. Izdvajanja za obranu iznose 1,25 posto bruto društvenog proizvoda, a za istraživanje i razvoj 0,85 posto, najmanje u Europi. Ove godine obrambeni proračun povećan je za 9 posto ili nekih 400 milijuna kuna, a razvojni proračun stagnira. Usporedbe radi, Ministarstvo kulture zbog krize u izdavaštvu namijenilo je za poticanje knjige 2, slovima dva, milijuna kuna. Spomenimo na kraju i to da kroz kurikularnu reformu defiliraju kojekakvi kadrovi poput stručnjakinje koja tvrdi da su istraživanja pokazala kako su hrvatska djeca najsretnija u Europi i zadaća te reforme je da tako i ostane. A istina je sasvim drugačija. Prema međunarodnom PISA istraživanju, hrvatski učenici su u čitanju, matematici i prirodoslovlju ispod prosjeka članica Organizacije za ekonomsku suradnju! Ako se tako nastavi, nema druge nego da parafraziramo naziv popularne televizijske emisije i kažemo: „Laku noć, Hrvatska“.
Govori se o strukturnim reformama. Tako je, one su itekako potrebne i neka naša vizija bude obrazovano društvo koje gradi svoju budućnost na znanju i istraživanju.
