U Hrvatskoj je bruto društveni proizvod u 2018. godini porastao za 2,6 posto. U zadnjem prošlogodišnjem tromjesečju došlo je do usporavanja rasta na svega 2,3 posto, usprkos navodnim reformskim potezima koje poduzima ova Vlada. Da, govori se, mi sjajno radimo, ali u Europskoj uniji dolazi do stagnacije gospodarskih aktivnosti. Možda. No, kako to da je u Sloveniji, koja nije na Marsu, već odmah tu do nas, bruto društveni proizvod u prošloj godini porastao za 4,5 posto. Ne krije li se odgovor u činjenici da mnogi podaci govore kako je Hrvatska na mnogim područjima u rasulu.
Milijarde eura otišle u vjetar
U Hrvatskoj se događaju nevjerojatne stvari. Godinama nitko nije vidio da Agrokor gomila gubitke da bi se na kraju ustanovilo da je stvoren manjak od šest milijardi eura. Cjelokupna imovina te tvrtke iznosi dvije milijarde eura. Taman se stišala buka oko Agrokora i kako-tako pokrpale rupe, s time da su se vjerovnici morali oprostiti od velikog dijela svojih potraživanja, kada se pojavio problem s brodogradilištima. U ovom slučaju također nitko nije vidio da je samo Uljanik stvorio gubitak veći nego što je ukupna ratna šteta u Vukovaru. Ovaj put ceh će platiti i država jer će doći na naplatu jamstva koja su dana brodogradilištima. Što je radio državni aparat nadležan za ta područja, što su radili oni koji se na svakom koraku hvališu nekim svojim fantomskim uspjesima?
Očito vladajuće strukture nisu dorasle problemima. Na vlasti se održavaju prebjezima iz drugih stranaka, a uz to, Hrvatska ima više gospodara. Jedan je Crkva, drugi različite braniteljske udruge, ali i interesne skupine poput famozne Borg skupine, koja je dobro zaradila na posrnulom Agrokoru. Zbog toga Hrvatska tetura. Pravosudni sustav se ne može nositi s gospodarskim kriminalom i korupcijom pa do sada praktički ni jedan krupni slučaj nije završio pravomoćnom presudom. Premlaćene žene zakon ne štiti jer se i ti procesi razvlače do unedogled, kao što su, na primjer, slučajevi nasilja nad ženama u Požegi i Zadru i tako redom.
Nedavni slučajevi koji su zgrozili Hrvatsku navode nas na pitanje gdje mi to živimo. Sve upućuje na to da je hrvatsko društvo bolesno. Kako je moguće da netko u zamrzivaču čuva tijelo ubijene žene devetnaest godina, kako nitko nije primijetio da s obitelji u kojoj otac baca četvero djece kroz prozor nešto nije u redu, što je to navelo dijete od četrnaest godina da nožem izbode svoju majku?
Možda je najgore u svemu tome da na obzoru nema znakova nikakve promjene, svi kao da su se pomirili s postojećim stanjem. A u takvom konfuznom stanju najgore prolaze radnici. Nestaju radna mjesta, oni koji žele raditi upućuju se na Zavod za zapošljavanje ili odlaze u inozemstvo, a menadžerima se isplaćuju milijunske otpremnine. U isto vrijeme, nema novca za 250 tisuća umirovljenika čije su mirovine 1600 ili manje kuna. Sve je to dovelo do toga da se broj stanovnika Hrvatske, prvi put nakon 1953. godine, spustio ispod četiri milijuna.
