Povećana izlaznost glasača na izbore za Europski parlament znak je da je Europljanima stalo do Europske unije, usprkos Brexitu i usprkos galami suverenista svakakvih vrsta. Međutim, ti izbori su prilika da se osvrnemo na to što je Europska unija i što mnogobrojni propisi u okviru europske pravne stečevine uređuju i kakva je pozicija radnika u tome.
Propisi Europske unije su usmjereni prije svega na regulaciju tržišnog natjecanja kako bi kapital u svim zemljama Europske unije imao jednaka prava za ostvarenje profita. Reguliraju se državne subvencije, opseg proizvodnje šećera, vina i sto drugih stvari, a vrlo malo ili nimalo od svega toga odnosi se na radnike i njihova prava. Radni odnosi velikodušno su prepušteni svakoj zemlji članici, a ako se radnici i spominju, to je u kontekstu liberalizacije radnog zakonodavstva.
U Hrvatskoj se slijedi taj trend, pa se u predizbornoj kampanji radnici i njihova prava praktički i ne spominju. Ne samo to. U želji da se privuče što veći broj glasača, upotrebljavali su se argumenti koji s europskom idejom nemaju nikakve veze. Tako su neke stranke svoju promidžbu temeljile na Bleiburgu, a predizborne skupove održavale u Svetištu Majke Božje u Mariji Bistrici. Ti nazovi vjernici bi morali znati da su u kršćanskom nauku svi ljudi braća u Kristu, a Bog voli sve ljude, bez obzira na to koje su nacije ili koje im je političko uvjerenje. Zaista je djetinjasto pomisliti da Bog nema drugog posla nego da nekoj stranci pomaže da ima više zastupnika u Europskom parlamentu od neke druge stranke.
Kako sada stvari stoje, itekako ima razloga da se u europsku pravnu stečevinu uvrsti zaštita prava radnika. Istina je da postoji velika razlika u razvijenosti pojedinih zemalja pa prema tome i plaći onih koji žive od svog rada. No, svim zemljama je jednako to da postoje velike i to neopravdane socijalne razlike. Evo, ponovno Hrvatske kao primjer. Dok polovica zaposlenih ima plaću od četiri tisuće kuna, ili manje, da o umirovljenicima ne govorimo, ima onih koji su besramno bogati, a da pri tome nije jasno kako su do tog bogatstva došli. Spomenimo i ministre i ostale dužnosnike kod kojih se svako malo otkrivaju neprijavljene kuće ili stanovi, no na njihovu sreću, naš pravosudni sustav je takav da se takvi slučajevi brzo metu pod tepih.
Zbog čega se, dakle, u europsku pravnu stečevinu ne bi uvrstio mehanizam koji bi socijalne razlike sveo na razumljivu mjeru, prihvatljivu i kapitalu i radnicima. A ponegdje je, kao što je nedavno prikazano na televiziji, izrabljivanje radnika primjereno Srednjem vijeku, a ne 21. stoljeću. Poljoprivredni radnici rade za bijednu plaću, a smješteni su u barake bez vode i struje, samo zato da bi gazde mogli živjeti u luksuzu. Zbog čega se na razini Europske unije ne bi uredilo na jedinstven način trajanje radnog vremena, vrijeme odlaska u mirovinu i sva ostala prava koja se odnose na rad, a ne samo na kapital. Ovako izgleda da u Europi postoji samo kapital, a sve ostale procese u proizvodnji, trgovini i ostalim djelatnostima obavlja neka viša, nevidljiva sila.
