Europski sektorski socijalni dijalog – Papir nije apsolutno zamjenjiv

Europski sektorski socijalni dijalog – Papir nije apsolutno zamjenjiv
Sastanak radne grupe za Sektorski socijalni dijalog grafičkog sektora koji se na razini Europe vodi između UNI Global Uniona i INTERGRAF-a održan je 7. veljače ove godine u Bruxellesu. 
Dijalog između UNI Europa grafičkog sektora i europske organizacije poslodavaca INTERGRAF vodi se već nekoliko godina. Ovaj dijalog u svom sadržaju još nije dosegao željenu razinu i opseg te se i dalje, može se reći, vodi oko nekih lakših tema, ne dotičući razinu prava, plaće i kolektivne pregovore. No i takvi razgovori mogu biti zanimljivi i korisni. 
Grafička djelatnost je na višestrukom udaru. Pored razvoja tehnologije i novih načina prijenosa informacija i komunikacija, djelatnost se nalazi na udaru i zbog ekoloških ograničenja te poreznih nameta koji često nisu u potpunosti opravdani. 
Važnost promotivnih materijala i direktne pošte
Imajući u vidu nova ograničenja i pritiske koji se u razvijenim zemljama Europe usmjeravaju prema Oglašavanju i sustavima direktne pošte na kućne adrese, zanimljivo je istraživanje o učincima takvog načina oglašavanja jer on u obliku tiskanja letaka, promotivnih materijala, pisama i drugih oblika predstavlja značajan i podosta stabilan segment grafičke djelatnosti. 
Promotivni materijali i sustav direktne pošte imaju izuzetno visok značaj i učinkovitost u oglašavanju. Većina krajnjih korisnika voli primiti promotivne materijale, velikim dijelom ih pogleda, dosta dugo ih drži u svojim domovima te u znatnom broju slučajeva reagira na njih daljnjim informiranjem ili direktnim odlaskom k oglašivaču. Ovakav oblik oglašavanja daleko je učinkovitiji od oglašavanja preko WEB-a ili e-pošte, te stoji uz bok televizijskim reklamama. Imajući u vidu značajan utjecaj na poslovanje, očita je važnost ovakvog načina rada, ne samo za tiskare, već i za sve gospodarske subjekte koji tako promoviraju svoje poslovanje. 
Zanimljiv je i podatak da je čitanje materijala preko WEB-a u trajanju od 30 minuta dnevno, jednako i više štetno za okoliš nego prijenos informacija klasičnim putem, preko papira. Naime, i proizvodnja energije koja se troši modernim tehnologijama, prijenos podataka pa i proizvodnja samih uređaja, također zagađuje okoliš. S druge strane, u Europi se 72% papira reciklira, odnosno ponovno upotrijebi. 
S aspekta zaštite podataka i privatnosti korisnika ovaj vid komunikacije nije ništa agresivniji od neželjenih mail poruka ili čak sadržaja koje pogledamo za vrijeme televizijskog programa, tim više što većina korisnika želi primiti promotivne materijale, a tko ne želi, taj materijal odmah prebaci u stari papir. 
Uz fiskalna opterećenja koja su neke razvijene zemlje počele nametati, značajno pitanje za promotivni materijal je buduće uređenje odnosa vezano uz propise o zaštiti osobnih podataka i privatnosti. Naime, zaštita krajnjih korisnika od neželjenih sadržaja može se ostvariti na dva načina: OPT IN prema kojem bi korisnik prvo sam trebao zatražiti primanje sadržaja u svoj poštanski pretinac, a što praktički poništava ovaj oblik promocije, ili OPT OUT prema kojem korisnik može zatražiti da ubuduće ne prima sadržaj, što bi bilo prihvatljivo rješenje. INTERGRAF i UNI će se zalagati da u regulative uđe ova druga objektivno prihvatljiva mogućnost. 
Učenje iz knjige ili tableta
Zanimljivo je i istraživanje vezano uz uvođenje računalnih tableta u škole, odnosno smanjenja knjiga koje bi učenici trebali koristiti. Unatoč tome što se na prvi pogled čini da se time uvodi velika brzina, fleksibilizacija i pojeftinjenje školovanja, nije sve baš tako. Pored toga što i sama oprema ima cijenu, lako je kvarljiva i lomljiva, pitanje je sadržaja koja će djeca koristiti, hoće li učiti ili se zabavljati. Ključna bi mogla biti istraživanja prema kojima dugotrajno čitanje na „tabletima“ nije zdravo da djecu i općenito razvoj njihovog mozga. 
„Uključenost radnika“
INTERGRAF je izvijestio da neki od poslodavaca iz njihove udruge provode projekte veće „uključenosti radnika“ u poslovanje odnosno sve aspekte tvrtke u kojoj rade, šire od uskog pogleda na njihovo radno mjesto. 
Prevelika mobilnost radnika i nije neka korist, napokon shvaćaju barem neki poslodavci. Sada traže načine kako zadržati radnike da ostanu što duže kod poslodavca, da mu na neki način budu odani. U pilot-projektima neki poslodavci ispituju kako promijeniti načine rukovođenja kako bi organizacija i komunikacija bila otvorenija prema svima, čime bi se veza radnika i poslodavca jačala zajedništvom, sve s ciljem da radnici organizaciju u kojoj rade u što većoj mjeri doživljavaju kao svoju te da u njoj ostanu što duže. Korist je, naravno, obostrana. 
Ovo je pozitivan pomak u razmišljanju i bilo bi dobro da ne ostane samo na nekoliko pokusa. Predstavnici UNI-ja već su na samom početku naglasili da je pogrešno govoriti samo o „uključenosti radnika“, već treba govoriti o „uključenosti svih“, i poslodavca i radnika i njihovih predstavnika.