Početak 2020. g. protekao je uobičajeno, u veselju, nadi, očekivanjima novih tehnoloških dostignuća, pa i planiranjima prvih ekspedicija na Mjesec. Svi su uporno govorili o dostignućima IV. tehnološke revolucije, uvođenju čovjekolikih robota u novinske agencije da čitaju vijesti, na blagajne i u skladišta. Zbog toga su brinuli i sindikati, jer su usporedno s razvojem tehnologija izostala različita etička pravila koja će od robota štititi radnike, ljudska bića. Nova tehnološka rješenja su s neviđenim zanosom hvalili krupni kapitalisti, kao da im još nije dosta, jer je mašina izdržljivija od čovjeka. Globalni kapitalizam koji se razvio u proteklih 30 godina izmijenio je domicilnu proizvodnju, osiromašio ili uništio javno zdravstvo, ukinuo ulaganja u neprofitna medicinska istraživanja i znanost, razbio nacionalne ekonomije, promijenio listu ljudskih prioriteta, porobio siromašnu radnu snagu s istoka, izmjestio upravljanja i svjetske moćnike na sigurno, a sve s ciljem uvećanja bogatstva najbogatijih kojima nikada nije dosta i kojima je samo bogatstvo smisao života. Ukratko, imati je postalo važnije nego biti. Ali, priroda se s takvim stavovima nikada nije mirila. Ona uglavnom reagira naglo, hirovito i nerazumljivo, ali tada mijenja sve.
Prijetnja cijelom svijetu
U isto to vrijeme, početkom 2020. g., u Wuhanu, kineskoj pokrajini Hubei, već se vodio tihi rat između nevidljivog virusa kasnije nazvanog Covid-19 i 18 prvih pacijenata koji su se njime zarazili i omogućili da koronavirus danas postane prijetnja cijelom svijetu, točnije, već je prisutan u 205 država svijeta, a samo u 17 nije. Nazivaju ga još i nevidljivi, tihi ubojica ljudi, ali i globalnog kapitalizma i svega što je nastalo s njim.
Virus vratio unazad svjetsku povijest nekoliko stoljeća
Priroda čovjeka je takva da se uvijek boji onoga što je nepoznato i s čim se do sada nije susretao, jer se od toga ne zna zaštititi. Prvo se uobičajeno negira opasnost, onda se smatra da će opasnost zadesiti neke druge ljude i krajeve, nakon toga, kada opasnost stigne pred čovjeka, teško mu je žrtvovati ono što bi mogao steći, pa razmišlja i ne može odlučiti kako će reagirati. A dok ljudi tako razmišljaju, opasnost ne stoji na mjestu, ona se širi eksponencijalno i brzo. Kad čovjek konačno shvati njezinu pogibelj i počne donositi odluke, obično je već kasno. Tako je bilo i s prvih 18 pacijenata zaraženih u Kini o kojima svijet dugo ništa nije znao, sve dok se stvari nisu otele kontroli. Tražio se nulti pacijent, a još uvijek nije pronađen.
Svakodnevne migracije
Globalna povezanost svijeta, koja je pratila globalni kapitalizam, bila je logična. Ljudi su putovali više nego ikada, otvarali svoje granice, radili iz jedne države za drugu, migrirali zbog ratova, ali i zbog ekonomskih razloga, često rušili dosege socijalno-tržišnog gospodarstva u Europi svojim jeftinim radom. Upravo te, svakodnevne migracije iz jednog kraja svijeta u drugi, omogućile su da se u nepuna tri mjeseca nevidljivi i znanosti nepoznati koronavirus rasprostrani po cijeloj zemaljskoj kugli, da odnese gotovo 100.000 ljudskih života, da zatvori tvornice i opusti ulice milijunskih gradova, da u svijetu izazove geopolitički potres stavljajući u karantenu gotovo polovicu čovječanstva. A sve se činilo na početku da je daleko, da iz Kine ne može doći tako brzo u Europu.
Zašto Italija prva u Europi?
Najviše je stradala nama susjedna država, njezina najbogatija pokrajina, koja je ostvarivala više od polovice državnog BDP-a. Mnogi se pitaju kako i zašto? Odgovor je u korištenju jeftine radne snage koja je avionima svaki tjedan putovala iz Kine. Naime, modna industrija je našla svoj ekonomski interes da uvozi jeftinu radnu snagu i tako ostvari veći profit. Kada se počne raspravljati o etici kod uvođenja robota, svi su zabrinuti. No, bogate zemlje zapada koje su svojim bogatstvom nadmašile svoje resurse, nisu dugi niz godina vidjele ništa neetično kod korištenja jeftine radne snage, uglavnom s istoka. Pri tome baš nitko nije mogao očekivati da se radi o miješanju kultura, običaja i podneblja, da to nije prirodno i normalno, da se čovjeka iskorištava. Stalo se onog trenutka kada je bilo kasno, kada je Covid-19 pokazao svu svoju moć i snagu. No, mnoge su zemlje postale kolateralna žrtva globalnog kapitalizma i takve politike.
Covid-19 u Hrvatskoj
Dok Kina ni druge zemlje nisu pronašle nultog pacijenta unatoč desecima tisuća mrtvih, Hrvatska je pronašla ne samo nultog pacijenta, nego i razvijeni epidemiološki sustav koji joj je u nasljeđe ostavio Andrija Štampar. Njegova često spominjana uzrečica se danas spominje više nego ikada: „Zdravlje mora biti dostupno svima“, a da bi to postigao, stvorio je mrežu zdravstvenih ustanova po cijeloj državi, obilazio ljude i učio ih osnovnim higijenskim navikama da bi se zaštitili od zaraznih bolesti.
Ostavština Andrije Štampara
Upravo njegovo učenje pranja ruku, danas je osnovna preporuka Stožera za obranu od Covida-19, o kojemu se ništa ne zna, a koji odnosi živote. Osim što svakodnevno čujemo spominjanje imena Andrije Štampara prilikom spominjanja Nastavnog zavoda koji je on osnovao 1927. g. zajedno s Rockefellerom, o njemu se godinama nigdje ne govori. Bio je jedan od osnivača Svjetske zdravstvene organizacije 1948. g. i prvi predsjednik Skupštine te organizacije, a u Zagrebu nema svoju bistu, nema ni ulicu. O njemu više zna svijet, nego što uče djeca u Hrvatskoj. Kao što bi on znao reći, društvena nepravda je učinjena ne samo zdravlju ljudi, nego i onome što je on ostavio u nasljeđe. Iako je Hrvatska trenutačno u prednosti protiv virusa Covid-19 jer konačno, ovaj nevidljivi tihi rat vode stručni ljudi, u pozadini se razotkrivaju razne „društvene nepravde“ kojima se koriste pojedinci kako bi se materijalno okoristili na nesrećama drugih ljudi.
Geopolitički potres i financijska kataklizma
Ova borba je nepredvidiva. Na primjerima nekih država koje ovom nevidljivom neprijatelju nisu dale značenje, vidljiva je ogromna šteta i gubitak tisuća života. Svaka minuta kašnjenja je važna, jer daje prednost Covidu-19. On je u nekoliko mjeseci izazvao geopolitički potres i financijsku kataklizmu koja će posve sigurno u budućnosti izmijeniti svijet. Ljudi polako počinju shvaćati da je svijet prevelika kugla da bi je čovjek u svakom kutku pokorio. Vjerojatnost jačanja nacionalnih sustava koji će manjim zajednicama omogućiti kontrolu vlastitih granica i sigurnu opskrbu vlastitog stanovništva, nadvladat će dosadašnju globalnu ekonomsku politiku. Na štetnost globalne ekonomske politike dugo upozoravaju sindikati, ali ih se nije dovoljno slušalo. Da globalna ekonomija nema rješenja za čovječanstvo, upravo je sada potvrdio ovaj zlokobni virus. Ni tri mjeseca nakon što se pojavio i odnio toliko života, na svijetu nema dogovora moćnika i jedinstvenog stava oko traženja lijeka ili cjepiva koji bi smanjili ljudske žrtve. Svjetska zdravstvena organizacija, koju je osnovao Andrija Štampar više nema ni moć ni utjecaj u koje je on vjerovao.
