Svjetski gospodarski forum (WEF) tradicionalno je održan u Davosu od 22. do 25. siječnja 2019. g. Iako se ove godine na sastanku nisu pojavili čelnici najvećih ekonomskih sila, teme o kojima se razgovaralo su možda najznačajnije u povijesti održavanja tog skupa, a svakako su izazov za budućnost cijelog svijeta. Oko 3.200 sudionika koji su stigli u Davos, raspravljali su o životnim pitanjima za cijeli svijet, o promjenama koje se munjevito događaju i mijenjaju percepcije i očekivanja. Globalni sustav danas bio je središnja tema susreta, jer je sve očitije da se „oteo“ kontroli i zbog njega, kao posljedica, u mnogim zemljama nastaju problemi.
Razvoj svjetskog globalnog sustava
Temelji za svjetski globalni sustav stvoreni su neposredno poslije 2. svjetskog rata, 1945. g. Tada je na planetu živjelo oko 2,5 milijarde stanovnika. Danas, nakon 74 godine, na zemaljskoj kugli živi oko 7,7 milijardi stanovnika, odnosno tri puta više. Rast svjetske populacije je direktno i indirektno utjecao na mnoge promjene u svijetu. Međutim, promjene koje su se događale kroz povijest bile su lagane, te su zemlje imale dovoljno vremena da njima upravljaju i prilagode im se. No, pojava 4. industrijske revolucije, tehnoloških promjena i umjetne inteligencije, toliko je ubrzala promjene u globalnom sustavu da se one više ne mogu pratiti. Pojedini događaji koji obilježavaju današnjicu u mnogim zemljama, u istom društvu imaju svoje uzroke i posljedice (ratovi, migracije i dr.). Cijeli globalni sustav danas je silno uzdrman i sve je jasnije da opasno izmiče kontroli. Istovremeno se bogatstvo bogatih još više povećava, a siromašni su sve siromašniji. U vrijeme nastanka globalnog sustava globalni izvoz iznosio je samo 5% globalnog BDP-a, a danas je on pet puta veći, iako je i globalni BDP nekoliko puta veći. Najveće promjene su se dogodile pronalaskom i uvođenjem novih tehnologija u globalnu ekonomiju. Pokazalo se da mnoge zemlje ne mogu pratiti brzinu promjena koje one donose, pa stagniraju u razvoju. Upravljački mehanizmi, koji su se kroz povijest sporo mijenjali, nisu mogli i ne mogu odgovoriti na nove izazove tehnoloških promjena, pa se danas čini da se globalnim sustavom upravlja loše ili nikako. Kao primjer promjena može se navesti ogromna usporedba koja se dogodila. U vrijeme nastanka organizacije UN-a Narodna Republika Kina nije postojala, a danas je velesila.
Nitko ne preuzima odgovornost
Mnoge zemlje su tehnološki napredak ignorirale ili su ga dočekale nespremne. U tim se državama ta nespremnost na promjene obično pretvara u bijes prema nadnacionalnim sustavima (npr. EU), ili prema strancima i migrantima, a neki se bune unutar vlastitih država jer nisu ispunjena njihova očekivanja („žuti prsluci“ u Francuskoj). Iz tih pobuna je vidljiva nemoć da se ovlada promjenama u vlastitoj zemlji i globalni sustav opet stavi pod kontrolu. Kako je globalni sustav skup međusobno ovisnih podsustava, to je za sve dodatni problem. Svi ovisni sustavi su u interakciji i mogu biti prijetnja normalnoj svjetskoj budućnosti.
Rizici za globalni sustav
Neuravnoteženi globalni ekološki sustav je ocijenjen kao najveći problem jer bez njega ne može funkcionirati ni jedan drugi sustav. Promjene koje su se već dogodile su nepovratne, pa su posljedice predvidive. Zatopljenje atmosfere nije jedini problem. Oceani su puni plastike, a uskoro će, ako se ništa ne poduzme, u njima biti više plastičnog otpada nego riba. Nove tehnologije donose napredak, ali i nove rizike, veće nego ikada prije. To su cyber napadi i mogući slom kritične IT infrastrukture koji predstavljaju svjetsku opasnost za globalni sustav. Nadalje, velika moć u rukama malog broja velikih globalnih kompanija, uzrok su sve raširenijeg i brojnijeg „prekarijata“ za koji globalni sustav još nema nikakvih rješenja. Sindikati, kao interesni predstavnici radnika svijeta, promjene su dočekali nespremni, pa su s njima izgubili i mnogo članova.
Očito, globalni sustav se „oteo“ kontroli i širi se u neočekivanom smjeru. Neki stručnjaci smatraju da ga treba ponovno usmjeriti na čovjeka i graditi ga iznova, odozdo prema gore, uz neophodnu „remoralizaciju“ društva. Naime, svijet se ne mijenja zbog poruka koje razmjenjuju političke elite, nego promjene uvijek dolaze kada se mijenja svijest „onih dolje“. Jedno je posve sigurno, a to je da globalni sustav treba „staviti pod kontrolu“. To je moto Davosa, ali i poruka svima na planetu.
