Umjetna inteligencija i automati posljednjih se godina razvijaju tolikom brzinom da bi kroz 50-ak godina mogli preuzeti praktički sve poslove koje danas obavljaju ljudi, pokazalo je ispitivanje provedeno među stručnjacima koji se bave robotima.
Istraživanje su proveli znanstvenici s Oxforda i Yalea. Sudionici su trebali procijeniti u kojoj bi godini u budućnosti umjetna inteligencija mogla postati superiornija ljudima u obavljanju različitih zadataka od slaganja rublja i LEGO kocaka, preko prevođenja jezika do upravljanja kamionima. Rezultati su pokazali da bi strojevi mogli postati mnogo bolji od ljudi u prevođenju do 2024., u pisanju školskih eseja do 2026., u radu u trgovinama do 2031., u pisanju bestselera do 2049., a u kirurgiji do 2053. Znanstvenici procjenjuju da je vjerojatnost oko 50% da će umjetna inteligencija nadići ljudsku u narednih 45 godina te da će svi ljudski poslovi postati automatizirani kroz 120 godina.
Nije sve tako crno
Teško je predvidjeti da će strojevi postati bolji baš u svemu od ljudi. No svakako možemo biti prilično sigurni da će u dogledno vrijeme tehnologija u mnogim područjima nadmašiti prosječne ljude. Nova studija pokazala je istovremeno da stručnjaci ne podržavaju medijsku histeriju prema kojoj će razvoj umjetne inteligencije ugroziti opstanak ljudi – sudionici procjenjuju da je vjerojatnost za tako nešto manja od 5%.
Predviđanja ne podrazumijevaju da će u cijelom svijetu s napredovanjem umjetne inteligencije postupno zavladati nezaposlenost. Povijest je do sada uvijek pokazivala jedan te isti trend – da razvoj novih tehnologija istovremeno s eliminacijom određenih zastarjelih poslova stvara nove. Osim toga, s razvojem tehnologije pale su cijene svih mogućih proizvoda, od poljoprivrednih do obrazovnih i medicinskih, smanjila se glad, skratilo se radno vrijeme, poboljšalo se zdravlje, povećala se udobnost življenja i produžio se život.
Konačno, u kontekstu razvoja umjetne inteligencije i automatizacije u brojnim razvijenim zemljama svijeta posljednjih godina sve se više raspravlja o mogućnosti uvođenja kraćeg radnog vremena i temeljne plaće. Zaključak je da bi ljudi danas trebali biti spremni na cjeloživotno učenje kako bi se prilagođavali promjenama na tržištu rada, ali da ne bismo trebali biti pesimistični.
