Vremenska ograničenja slobodnog kretanja našim radnicima je pri ulasku u Europsku uniju nametnuo značajan broj zemalja, posebice onih koje su nam najatraktivnije. Na primjeru Njemačke vidi se kako zemlje Europske unije štite svoja tržišta rada i razvoj, primajući kvalificiranije radnike koji im nedostaju, a odbijajući niže kvalificirane koji bi im mogli biti višak. Tako postoji mogućnost da idućih godina tržište rada Europske unije bude obogaćeno samo našim kvalificiranijim radnicima. To je i velika opasnost za nas, jer bi na isti način hrvatsko tržište rada moglo biti opustošeno za takav kadar.
Duge godine pregovora, mnogo očekivanja i strpljenja ostalo je iza nas pristupanjem Hrvatske u Europsku uniju. Hrvatska je konačno postala 28. članica Europske unije, te tako stekla ne samo punopravno članstvo, nego preuzela i sve obveze i prava koja iz članstva proizlaze. Dok se dojmovi svečanog ulaska još stišavaju, neki građani Hrvatske vide svoju prekograničnu šansu za zaposlenje, za napredovanje, ili možda samo za stjecanje iskustva. U fazi silnog iščekivanja promjena koje bi trebale uslijedi predviđenom mobilnošću radnika dobro je upoznati se i s „drugom stranom“, odnosno, situacijom koja se u nekim zemljama Europske unije događala uoči njezinog proširenja na 28. članicu.
Štite svoja tržišta rada i razvoj
O mogućnostima za ograničenje zapošljavanja radnika iz Hrvatske već su informirani čitatelji „Grafičara“ s tim da treba dodati, da su tu mogućnost iskoristile gotovo sve države iz našeg susjedstva koje čine poželjnu destinaciju za radnike iz Hrvatske. Mogućnost ograničenja zapošljavanja radnika iz Hrvatske uvela je nedavno čak i Grčka.
Iako članstvo u Europskoj uniji građanima zemalja članica jamči slobodu kretanja pa time i odabir radnog mjesta i mjesta stanovanja, gotovo u pravilu, za sve nove članice od 2004. godine do danas u najpoželjnijim destinacijama za zapošljavanje postojao je moratorij. Jedna od zemalja koju priželjkuju i naši radnici kao novo mjesto rada je Njemačka. Za Hrvatsku je Njemačka predvidjela uvođenje ograničenja pristupa tržištu rada zasad na dvije godine, a hoće li to biti u budućnosti produženo na sedam godina, ovisi o mnogim faktorima koji će tada biti aktualni. Za građane koji razmišljaju o traženju posla u Njemačkoj postoji i niz drugih okolnosti koje je dobro znati na vrijeme.
Akademski obrazovani su dobrodošli
Što zapravo znači ovo ograničenje u zapošljavanju? Iako se na prvi pogled misli na apsolutnu zabranu pristupa tržištu rada, to nije tako. Naime, ograničenje se ne odnosi na pojedine grupe radno sposobnih stanovnika Hrvatske. Nedavno je gospođa Beate Raabe, glasnogovornica Ureda za posredovanje radne snage iz inozemstva u Bonnu izjavila: „Radi se o pojednostavljenom pristupu njemačkom tržištu rad za akademski obrazovane i za naučnike. Za akademski obrazovane, dakle za one s fakultetom, uvjet je da moraju pronaći zaposlenje shodno svom obrazovanju. A za mlade u naobrazbi je uvjet da pronađu obrazovno mjesto u trajanju od najmanje dvije godine.“ Dakle, pojednostavljenje se sastoji u tome da više nema obveza da poslodavac u Njemačkoj ima obvezu garantirati primanja određene visine, kao ni obvezu da on mora dokazati da na tržištu rada nije pronašao nikog drugog istih kvalifikacija iz Njemačke ili članica Europske unije.
„Akademski obrazovani mogu na dva načina pronaći zaposlenje. Prvo uz vlastitu inicijativu, dakle, ako sami preko oglasa ili na drugi način pronađu posao. A ima i zanimanja koja su u Njemačkoj posebno tražena poput inženjera i liječnika, za koje postoje i posebni uredi koji posreduju između poslodavca i posloprimca“ – rekla je nadalje glasnogovornica Beate. Ovo nastojanje da se pridobiju akademski obrazovani radnici određenog usmjerenja tumači se na način da se time štite akademski obrazovani građani drugih, npr. društvenih zanimanja da u Njemačkoj rade poslove za koje nije potrebna kvalifikacija. Ustvari, kako se obrazlaže od nadležnog ministarstva, želi se spriječiti iz drugih zemalja Europske unije dolazak nekvalificiranih radnika. Taj segment tržišta rada je još uvijek nestabilan.
Naučnici i mali poduzetnici
Svakako novost u radnoj migraciji predstavlja mogućnost koju nudi Njemačka, a to je olakšan pristup mladima iz Hrvatske koji žele izučiti zanat ili neko zanimanje. Ovaj oblik migracije specifičan je isključivo za Njemačku iz razloga što mnoga poduzeća u Njemačkoj traže naučnike te nemaju dovoljno kandidata. Druge članice Europske unije nemaju ovakve ponude za mlade. Međutim, ovdje je važno napomenuti i to da se ograničenje za zapošljavanje radnika ne odnosi na poduzeća. Mali poduzetnici koji pružaju deficitarne usluge imaju slobodu ulaska na njemačko tržište rada. Takvu su mogućnost u proteklom razdoblju odlično iskoristili mali poduzetnici iz Poljske koji su sudjelovali u području građevinarstva.
Iz navedenog je vidljivo da je prilikom donošenja odluka o ograničenjima za radnike iz Hrvatske svaka od zemalja članica Europske unije prije svega štitila svoje tržište rada i birala one modalitete koji doprinose razvoju.
Sindikalna pomoć stranim radnicima
Korak dalje, opet je učinjen u Njemačkoj. Iako je, kako je i navedeno, uvedeno za radnike iz Hrvatske ograničenje, Savez njemačkih sindikata (DGB) se ipak priprema na dolazak radnika iz Hrvatske na način da priprema njihovu zaštitu prije svega kroz upoznavanje sa sustavom i s pravima. Naime, iz dosadašnjih iskustava s ranijim proširenjem Europske unije, njemački sindikati su spoznali da će unatoč zabrani mnogi radnici stići u Njemačku. Već sada su tamo radnici na tzv. sezonskim poslovima ili su detaširani (izaslani) radnici. Negativna iskustva njemačkih sindikata su pokazala da je mogućnost dolaska novih radnika i prilika za izrabljivanje. Oni su često zbog neinformiranosti ili nepoznavanja jezika izloženi prijevarama svih vrsta.
Budući da su toga svjesni u DGB-u, već prije par mjeseci započeli su realizaciju projekta „Mobilnost po mjeri radnika“, kojemu je cilj radnicima iz ostalih europskih zemalja koji se privremeno nađu u Njemačkoj pružiti savjetodavne usluge na njihovom materinjem jeziku, kako im boravak i rad u Njemačkoj ne bi ostao u lošem sjećanju. Navedeni je projekt 08. srpnja 2013.g. prezentiran u Stuttgartu , a time je zapravo DGB reagirao na proširenje Europske unije na Hrvatsku kao 28. članicu.
Česte prevare prema stranim radnicima
Na predstavljanju je bilo riječi o raznim oblicima i načinima izrabljivanja stranih radnika, a da oni ponekad toga nisu niti svjesni. Istaknuto je da ima poslova na kojima su strani radnici plaćeni samo 3 Eura po satu, ili, takvih poslova kao što su vozači kamiona, kojima poslodavci uopće ne plaćaju dnevnice. No iznad svega je upečatljiv problem tzv. „prijavljenih samostalnih obrtnika“ u Njemačkoj. Naime, njima je ulaz omogućen, ali imaju problema s naplatom usluga koje pružaju. Na predstavljanju je spomenuto da ima primjera bugarskih i rumunjskih samostalnih poduzetnika koji su zbog dugova koje su nagomilali boravkom u Njemačkoj doslovno bankrotirali, jer im usluge nisu plaćene. Ima i slučajeva, kada radnika koji dobiva posao poslodavac prijavi kao samostalnog obrtnika bez njegovog znanja, kako bi time zaobišao ograničenja na tržištu rada i socijalna davanja. Kada radnici dođu u probleme i saznaju što se je dogodilo, obično je već kasno za reakciju.
Iskustvo pokazuje da su najugroženiji radnici koji nemaju tzv. „neograničene radne ugovore“ i to naročito u građevinarstvu, hotelijerstvu, turizmu, njezi, klaonicama, logistici i prijevozu i uslužnim djelatnostima u industriji. Raznim manipulacijama u zapošljavanju u navedenim sektorima poslodavci izbjegavaju minimalne standarde u isplati plaća i socijalnoj zaštiti radnika. Primijećeno je da ima problema i onda kada se radnici zaposle kod tzv. “podizvođača“ ili putem detašmana, jer su prijevare česte. Često radnici u takvim slučajevima ostaju i bez plaća. Prevare su to češće što je u „posao“ uključeno više zemalja, pogotovo ako su prevareni radnici iz zemlje koja nije članica Europske unjije.
Ono što je važno za ponoviti, da su radnici „migranti“ često meta nekorektnih poslodavaca koji ih iskoriste za rad, a isti im ne plate. Ovakve situacije su česte ne samo u Njemačkoj, nego i u ostalim zemljama koje imaju neuređeno tržište rada, veliku nezaposlenost i ekonomske probleme. Stoga je ovaj korak DGB-a iskorak i u sindikalnom pokretu Europe koji ide u prilog zaštiti prava radnika iz novih zemalja članica Europske unije, da bi se održali i zaštitili dosegnuti vlastiti standardi. Naime, Europska unija nije postigla homogenost prava na tržištu rada kojoj teži. Na tom putu migrante iz drugih država često s netrpeljivošću dočekuje nova sredina gledajući ih kao konkurente koji im ruše ekonomska i socijalna prava. S druge strane, radnici koji su dugo bez posla u svojim državama, spas za sebe vide upravo u tim, razvijenim zemljama Europske unije. Primjer DGB-a će sigurno, kao dobro iskustvo, podržati i sindikati drugih članica Europske unije, pa i sindikati iz Hrvatske. Sindikalni pokret je davno prije formalnog pristupanja Hrvatske u Europsku uniju razvio zajedničke projekte Europske unije koji će se sada, kada je Hrvatska punopravna članica još više i bolje moći razvijati.
Sačuvajmo svoje najbolje
Na kraju, treba istaknuti, da poseban Zakon koji se odnosi na prilagodbu njemačkog zakonodavstva proširenju Europske unije predstavlja regulaciju pristupa hrvatskih građana njemačkom tržištu rada nakon ulaska Hrvatske u Europsku uniju. Vidljivo je da je pristup izrazito ciljan i selektivan, a ponekad, kada nije reguliran, može biti i vrlo opasan. Ovaj Zakon je svakako i „mamac“ za mlade i to, fakultetski obrazovane i posve mlade, koji tek uče, koji su na žalost i najčešća populacija koja radno migrira. Time se štite interesi domicilne zemlje, jer je ciljana populacija kojoj se dopušta „ulaz“ podobna za ekonomsku i socijalnu integraciju u domicilnu društvo.
To je ujedno i najveća opasnost za budućnost Hrvatske, jer bez te populacije sigurno će stagnirati hrvatski razvoj. Kako granice među državama više ne zabranjuju kretanje radnika, ostaje na onima koji odlučuju na najvišoj razini da mladima u Hrvatskoj ponude više nego drugi. Dati više, sigurno nije previše za državu, a mnogo je za budućnost svih nas. Bez obzira na članstvo u Europskoj uniji, bilo bi dobro da mladima, akademski obrazovanim radnicima i naučnicima Hrvatska ostane jedina „obećana zemlja“. Druge opcije su možda trenutno dobre, ali suviše neizvjesne. Mnogi koji odu iz raznih razloga, u uvjetima ogromne konkurencije, nikada neće prosperirati na željenom putu, mnoge će prevariti, a neki će zauvijek ostati stranci na stranputici. Na sindikatima Hrvatske je također značajan posao, da objasne mladima što se događa u Europskoj uniji i da im očekivanja učine realnim prije nego što odluče otići.
