Više od dva desetljeća, gotovo od osamostaljenja Hrvatske, država se muči oko toga kako regulirati rad trgovina nedjeljom, a pred ministrom gospodarstva Darkom Horvatom je zadatak da u nekoliko sljedećih tjedana izađe s prijedlogom koji bi, za razliku od prethodna dva, trebao preživjeti ocjenu Ustavnog suda, ako je netko zatraži.
Treba pomiriti tri stava koja su se u društvu iskristalizirala – jedni su za potpunu zabranu rada trgovina nedjeljom, drugi bi sve prepustili slobodnom tržištu, a negdje između su i oni koji smatraju da država možda ne bi trebala određivati kad će tko raditi, ali da se mora potruditi da se poštuje veća plaća za rad nedjeljom i da bude osiguran tjedni odmor neki drugi dan za one koji su radili nedjeljom.
Ministar je jasno rekao da se Zakon o trgovini neće mijenjati tako da se propiše potpuna zabrana rada nedjeljom, te da to nije bila ni namjera najavljenih izmjena. Trgovcima bi se moglo odrediti koliko nedjelja kroz godinu mogu raditi, primjerice 13, 14 ili 15, a oni bi birali koje će to nedjelje biti.
Prije nego što izađe s prijedlogom zakona Ministarstvo gospodarstva mora, ako želi da on preživi javnu raspravu, donekle usuglasiti stavove sa socijalnim partnerima, inače bi mu, ako to ne učini, zakon mogao završiti kao mirovinska reforma bivšeg ministra rada i mirovinskog sustava Marka Pavića, koji ju je predložio bez dogovora sa sindikatima, pa je nakon godinu dana primjene Vlada morala stvari vratiti na početak pod prijetnjom sindikalnog referenduma za koji je prikupljeno više od 700.000 potpisa.
Savez za nedjelju
Krešimir Sever, koji se pridružio Hrvatskom savezu za nedjelju, kaže da rješenja o tome da se radi određeni broj nedjelja već postoje i u Europi. Poljska je, primjerice, imala dopušten rad 14 nedjelja u godini, sada je to smanjila na sedam. Ako bi se u Hrvatskoj ograničio broj nedjelja koje se mogu raditi, onda to ne bi smjelo završiti tako da ljudi budu slobodi četiri ili pet nedjelja u godini, a da ostale nedjelje rade. Pet ili šest nedjelja može biti maksimalan broj koji jedan trgovac ili trgovkinja mogu raditi kroz godinu. Uz to bi trebalo odrediti i da se ne radi na sve blagdane i državne praznike. Podaci iz fiskalizacije pokazali su da građani najviše kupuju petkom i subotom, da je nedjelja u trgovinama lošiji dan, a iskustvo Poljske pokazalo je i to da je zatvaranje trgovina nedjeljom ili ograničen rad povećao promet u kafićima i restoranima.
Smatra da se teško stvar može popraviti i dodatkom na plaću nedjeljom, jer zaposlenih u trgovini nema dovoljno i često se događa da rade nekoliko nedjelja zaredom, a zbog nedostatka radne snage, koliko god dodatno angažirali i studente i umirovljenike, teško mogu ostvariti i slobodan dan u tjednu, sve kad i postoji dobra volja poslodavca.
Dva puta je zakon pao na Ustavnom sudu
Prvi put je Hrvatska odlučila regulirati rad nedjeljom za vrijeme Vlade Ivice Račana, za što je prikupljeno oko 300.000 potpisa u peticiji kojom se tražila zabrana rada. Vlada je na kraju predložila, a Sabor prihvatio zakon koji je bio prilično zbunjujući. Ustavni sud je srušio zakon, a jedno od objašnjenja za tu odluku bilo je i da je narušena jednakost poduzetnika u trgovačkoj djelatnosti.
Ponovno je Vlada 2008. donijela zakon kojim bi se štitila prava radnika, a u primjeni se pokazalo da možda trgovine ne rade, ali da su radnici radili. Nedjelja je tako postala dan kad su se odrađivale inventure, punile police i čistili dućani. Ustavni sud je zakon srušio već 2009. godine. Tada je Ustavi sud poručio da se zatvaranjem trgovina ne štite prava radnika, da to čine inspektori rada, te da previše iznimki poduzetnike opet dovodi u neravnopravan položaj.
Čak sedam posto radnika uobičajeno radi nedjeljom
Kao podloga za izradu novog zakona svakako će poslužiti i statistički podaci o radu nedjeljom. Nedavno je Državni zavod za statistiku objavio podatke o tome da nedjeljom u Hrvatskoj uobičajeno radi oko 118.000 zaposlenih, a subotom oko 240.000. Tako je u Hrvatskoj za sedam posto radnika uobičajeno da rade nedjelju. Nedjeljom je na poslu redovito angažiran otprilike isti broj muškaraca i žena – po 60.000.
Ono gdje su hrvatski radnici najlošije prošli, po statistici EU, broj je radnika koji nikad ne rade nedjeljom. Takvih je u EU u prosjeku 76,3 posto, a u Hrvatskoj 64,3 posto. Dakle, Hrvatska nakon Nizozemske ima najviše zaposlenih koji obično rade nedjeljom ili ponekad rade nedjeljom i takvih je u Hrvatskoj 35,7 posto.
