I „blokirani“ u Republici Hrvatskoj su se ugledali na građane Francuske, pa su sami „uzeli pravdu u svoje ruke“, obukli žute prsluke i krenuli u borbu za svoja prava. A da upravo u rješavanju „blokiranih“ ništa ne štima, da su sva dosadašnja obećanja i „dobronamjerne“ brojne izmjene važećeg zakona bile samo farsa za tisuće blokiranih građana, dokazuju službeni podaci na kraju 2018. g., jer ih je ponovno, uza sve mjere „otpisa“ dugova bilo 265.000 s ukupno 24 milijarde i 400 milijuna duga. Da se rat blokiranih građana s državom nastavlja i dalje, vidljivo je iz prijedloga novih izmjena i dopuna Zakona o ovrsi, koji ne nudi neka nova rješenja, nego nastoji „disciplinirati“ „neposlušne“ i „snalažljive“ građane koji uz sve dosadašnje zakonske odredbe i dalje izbjegavaju ovrhu. Za sada je rezultat nadmetanja u ovršnim igrama 1:0 za blokirane.
Otvaranje računa u drugoj državi EU i isplata plaće „na ruke“
Prema dostupnim podacima, krajem prošle godine, u Hrvatskoj su od blokade pošteđeni radnici koji rade u privatnom sektoru i koji plaću od poslodavca primaju „na ruke“, a njih je oko 300.000. Dakle, ovi sretnici nemaju noćnih mora s tekućim računima niti razmišljaju hoće li im FINA blokirati račun i plaću proslijediti nekom od ovrhovoditelja, jer FINA ne može banci narediti blokadu, jer plaće ne dolaze u banke. Naravno, ne može se reći da se za taj podatak do sada nije znalo, ali je tek sada on postao predmet rasprave zainteresiranih strana.
Budući da se većina poslodavaca (u javnom sektoru) obvezala da će radnicima koji kod njih zarađuju plaću ustezati dugove i ostatak plaće dostavljati radnicima na zaštićene račune, blokirani građani sa zaštićenim računima su se domislili kako će spriječiti poslodavca da im „uzima“ dio zarađene plaće. Iako je većina pravnih znalaca smatrala da je izbjeći obvezu vraćanja duga preko plaće u banci nemoguća misija, za neke (a po tome smo i u svijetu poznati) nije bilo prepreka da takvu obvezu dovedu do apsurda, tako da posve legalno (budući da je RH članica EU) otvore račun u nekoj susjednoj državi. Razni bankovni mešetari su čak marketinški osmislili pridobivanje takvih „klijenata“. I dogodilo se. Sve veći broj zaposlenih ne prima plaću na račun banaka u Hrvatskoj, pa samim tim bar privremeno izbjegava blokadu. Jer, FINA nije sud i ne može izdavati naloge stranim bankama, pa dugovi čekaju „novi“ potez zakonodavca koji se baš u svemu i ne snalazi najbolje.
Prodaja svojih dugova otkupljivačima dugova
Jedan dio ovrhovoditelja (uglavnom financijske institucije i teleoperateri) su se snašli tako da su gotovo za beznačajne iznose prodali svoje dugove otkupljivačima dugova i sada ih oni ponovno utjeruju od građana, ali puno surovije – stalnim prijetnjama i pozivima na kućnu adresu, jer ih FINA više nema registrirane. Naravno, treba reći, da su tu financijske institucije koje žive od građana postupile vrlo neetično, jer s dužnicima nisu nikada sjeli za stol kako bi razgovarali o eventualnom oprostu dijela duga koji su većim dijelom otpisali (oko 70% vrijednosti) i prodali ga drugima.
Drugi je problem s građanima koji još uvijek nisu otvorili račun u inozemstvu. Država im sprema iznenađenje u novim zakonskim odredbama kojima bi svima onima koji imaju nepodmirene obveze trebalo zabraniti isplatu plaće na račune u inozemstvu. Naravno, pobunili su se i poslodavci snalažljivih građana, jer su oni odgovorni za uredno ustezanje duga i doznaku iznosa vjerovniku, pa se boje radničkog duga iz sredstava poslodavca.
Ovršna priča sve nejasnija i lošija
Zavrzlame se nastavljaju. Broj blokiranih raste, dugovi rastu, a „ovršna priča“ je sve nejasnija i sve lošija za sve. Naravno, nitko ne spori da se dugovi koji su stvoreni moraju platiti. Međutim, igra s posrednicima u toj naplati (FINA, odvjetnici, javni bilježnici, otkupljivači duga) je toliko nabujala da se neki od njih nikako ne mogu „odreći“ ni malog dijela provizije kako bi blokirani prodisali i sustav profunkcionirao.
Otvaranje bankrota po jednostavnom postupku
Budući da su sve mjere do sada išle na ruku oprosta duga velikima, a broj građana u blokadi se i dalje stalno povećava, od 1. 1. 2019. g. kao „vrlo efikasnu mjeru“, izmjenom Zakona, uveden je „jednostavni postupak stečaja potrošača.“ To za blokirane znači brži bankrot, a ovom mjerom obuhvaćeni su građani koji u Očevidniku redoslijeda osnova za plaćanje, koji se vodi u FINI, imaju neizvršene obveze plaćanja do 20.000 kuna i u blokadi su najmanje tri godine. Takvih je građana je oko 100.000 i ovih dana, svakog dana, počevši od 10. 1. 2019. g. FINA dostavlja pozive (obrasce) za otvaranje bankrota po jednostavnom postupku, na kućne adrese. Bilo bi logično očekivati da se u daljnju proceduru koju će besplatno provoditi sud, upućuju samo oni građani koji na predloženi postupak daju suglasnost. Međutim, ovdje to tako nije. Neizjašnjavanje građana o pokretanju postupka na poziv FINE smatra se njegovim pristankom, pa će i takvi građani (iako se nisu izjasnili) biti upućeni dalje u sudski postupak. U tu su svrhu prezaduženi građani dužni popisati svoju imovinu koja se može unovčiti (u koju ne ulaze nekretnine), a nakon što se dugovi u bankrotu namire, račun se deblokira. Onaj tko se na vrijeme očituje protivljenjem u roku od 15 dana, ostaje blokiran. Budući da nema dovoljno povjerenika koji bi ovakav postupak trebali voditi, moguće je da ga vode odvjetnici i stečajni upravitelji. Koliko će ova mjera zaista utjecati na smanjenje blokiranih, nitko ne može reći, jer se opet radi o jednom eksperimentu koji nije do sada viđen. Hoće li blokirani imati snage za daljnje igre i nadmudrivanje i tko će na kraju pobijediti, pokazat će budućnost. Što će se dogoditi ako se počnu prodavati kućni ljubimci, stari namještaj, stajski gnoj, sijeno, slama, svinje, konji i dr.? Gdje će se i kako skladištiti imovina za prodaju? Tko će to prodavati i kako? Za sada na ta pitanja nema odgovora. Što o tome imaju za reći sindikati?
