Posljednjih pet godina Hrvatskom svakako hara kriza. U odnosu na 2008. bruto društveni proizvod smanjen je oko 12 posto. Poništeni su svi rezultati postignuti u dotadašnjim konjunkturnim godinama i Hrvatska se sada nalazi na poziciji na kojoj se nalazila prije deset godina. Možemo, dakle, govoriti o deset godina koje su pojeli skakavci. Osim u 2011. kada je ostvarena nulta stopa rasta, u svim ostalim kriznim godinama došlo je do pada bruto društvenog proizvoda, od 6,7 posto u 2009. do 2 posto u 2012. godini. Ocjenjuje se da se taj pad nastavio i u prošloj godini. Što nas čeka u 2014.?
Prognoze
Prognoze za ovu godinu su prilično oprezne. Međunarodni i domaći analitičari predviđaju skromni oporavak koji neće doseći jedan posto, no ima i onih koji predviđaju daljnje smanjenje gospodarskih aktivnosti. Kako bilo da bilo, ni blagi rast neće poboljšati poziciju nezaposlenih, čija se brojka približava rekordnoj nezaposlenosti iz 2001. Tada se na Zavodu za zapošljavanje nalazilo više od 380.000 ljudi bez posla. Računa se, naime, da tek rast od najmanje dva posto može dovesti do zaustavljanja bujanja nezaposlenih, a za njihovo trajno smanjenje potreban je i veći rast.
Svima je krize preko glave. S nadom gledaju u ovu godinu, žele da se konačno osjete učinci pristupanja Europskoj uniji. No, jedno su nade, a drugo realnost. O famoznim strukturnim reformama se i dalje samo govori dok se s njihovim provođenjem u praksi nije daleko odmaklo. Znakovit je podatak o zanimanjima za kojima postoji najveća potražnja. Riječ je prije svega o srednjoj stručnoj spremi u uslužnim djelatnostima. Traže se konobari, kuhari, komercijalisti, agenti u pozivnim centrima, prodavači, čistačice. Ne podcjenjujemo ničiji rad, no djelatnosti koje traže takve kadrove neće izvući Hrvatsku iz krize. Očito još nije došlo do preokreta koji će zaustaviti deindustrijalizaciju Hrvatske koja je na djelu zadnjih dvadesetak godina. Osim turizma, koji možemo uvrstiti u izvoznu djelatnost, uslužne djelatnosti nisu ono s čime ćemo se afirmirati na međunarodnom tržištu. Sada je već sasvim jasno da mit o uslugama kao putu kojim trebaju krenuti razvijene zemlje blijedi. Stup europske ekonomije je i dalje Njemačka koja je sa svojom snažnom industrijom jedan od najvećih svjetskih izvoznika, ako ne i najveći. Zemlje koje su se orijentirale na usluge, poput Grčke, Španjolske i Italije suočavaju se s velikim teškoćama.
Preokret u Hrvatskoj neće biti lagan
Posljedice dosadašnje gospodarske politike, ako je neka gospodarska politika uopće postojala, dovele su do nestanka velikog broja proizvodnih kapaciteta. Žalosno zvuči činjenica da se kao vijest navodi podatak kako će se u sisačkoj željezari broj zaposlenih povećati na dvije ili tri stotine ako znamo da je nekada ta tvrtka zapošljavala deset tisuća ljudi. Sudbina željezare je još i dobra prema sudbini čitavog niza ostalih tvornica kojima više nema ni traga ni glasa.
Ta kretanja pratile su i promjene u obrazovnoj strukturi. Broj studenata na humanističkim znanostima povećan je za 80 posto, a u prirodnim i tehničkim znanostima došlo je do pada ili neznatnog povećanja. No, ni za ta društvena zanimanja nema mjesta. Zavod za zapošljavanje krcat je ekonomistima, pravnicima i novinarima.
Situaciju u ovoj godini dodatno otežava činjenica da ćemo itekako osjetiti posljedice dosadašnjeg zaduživanja. Samo za kamate morat ćemo dati 13 milijardi kuna, ili više od deset posto državnog proračuna. No, i u takvoj situaciji ne dolazi do smanjenja troškova države. I dalje se pune radna mjesta u administraciji, s nazivima koja u najmanju ruku pobuđuju čuđenje – zapošljava se pomoćnik savjetnika ili šef ureda za dobrodošlicu iseljenicima.
Svi želimo da se konačno počne nešto pozitivno događati. Nadamo se da će vodstvo države smoći snage i sposobnosti da se teškoće, a neke od njih su ovdje nabrojane, konačno počnu rješavati.
