Pučka pravobraniteljica podnijela je Hrvatskome saboru Izvješće o radu za 2020. godinu u kojem se analizira i ocjenjuje stanje prava i sloboda u Hrvatskoj, uključujući i povrede prava pojedinaca i ranjivih skupina. I ove je godine Izvješće nastalo na temelju sveobuhvatnih podataka: u prvom redu 4.894 predmeta u kojima je postupala pučka pravobraniteljica, zatim relevantnih istraživanja, javno dostupnih dokumenata, kao i informacija koje su dostavila ministarstava, zavodi, sveučilišta, instituti, organizacije civilnog društva, strukovne organizacije, sindikati, vjerske zajednice i mnogi drugi. Pučka pravobraniteljica je nadležnim tijelima uputila 142 preporuke, a Izvješće je ujedno i prilika za podizanje kvalitete života građana, i ocjenu o mjeri u kojoj su provedene one iz prethodnih izvješća.
Brojni prigovori građana na radne odnose!
U izvješću se navodi da su radni i službenički odnosi drugo najbrojnije područje po pritužbama – brojni građani su ostali bez posla ili su radili od kuće bez uvjeta za to, a neriješeni su ostali i problemi neisplate plaća ili poteškoća u usklađivanju profesionalnih i obiteljskih obveza, posebno u vrijeme provođenja online nastave, te nedostupnosti socijalnih usluga za starije, uključujući i privremenu obustavu redovnog prijema u ustanove socijalne skrbi. Pučka pravobraniteljica navodi da su upravo starije osobe najugroženije tijekom epidemije, kako zbog većeg rizika od razvijanja težeg oblika bolesti, tako i zbog nedovoljne podrške u osiguranju minimalnih uvjeta za dostojanstven život. Prosječna mirovina ostala je ispod granice siromaštva, koje je dodatno poraslo pa tako u riziku od siromaštva živi gotovo trećina starijih od 65 godina te čak polovica starijih samaca.
Ugroženo pravo na rad uslijed covida-19
Pučka pravobraniteljica tako ističe da, je covid-19 ugrozio i pravo građana na rad, a posljedično i njihovu egzistenciju te da je upravo pravo na rad bilo “prva žrtva” epidemije, jer su nakon početnog straha i lockdowna brojni poslodavci postojeće institute radnog prava primjenjivali vrlo fleksibilno, dijelom iz neznanja i/ili nedostatnog zakonskog okvira za nove okolnosti, ali dijelom ga i svjesno ignorirajući. Tako je nemali broj radnika bio prisiljen koristiti godišnji odmor suprotno Zakonom o radu propisanoj proceduri, usmjeravani su na rad od kuće, pri čemu im nastali troškovi nisu nadoknađeni, a mnogi nisu ni imali uvjete za takav rad niti je on bio popraćen odgovarajućim odlukama i izmjenama/dodacima ugovora o radu. Postavljalo se i pitanje isplate naknade plaće za vrijeme kada radnici nisu radili, odnosno njene visine s obzirom na to da do prekida rada nije došlo krivnjom poslodavca, ali ni radnika. Određen broj radnika ostao je bez posla prije nego što je Vlada donijela mjere za očuvanje radnih mjesta, zbog toga što su im ugovori o radu otkazani ili im novi, nakon isteka postojećih, nisu ponuđeni.
Epidemija je pokazala sve manjkavosti zakonske regulative u području radnih odnosa, osobito ZOR-a, što je rezultiralo pregovorima Vlade, poslodavaca i sindikata, pri čemu su reprezentativni sindikati, smatrajući da bi zakonske izmjene prije svega dovele do lakšeg otpuštanja radnika i njihove nesigurnosti, zagovarali da se nedostaci nadomjeste novim kolektivnim ugovorima, jer postojeći nemaju primjerene odgovore na nove izazove u radnim odnosima.
Mnogobrojne pritužbe zaposlenih roditelja
Brojne su bile i pritužbe te upiti zaposlenih roditelja, uglavnom majki maloljetne djece, koje su imale poteškoće u pomirenju poslovnih i obiteljskih obveza, bilo zbog nemogućnosti organiziranja skrbi o djeci u razdoblju kada predškolske i školske ustanove nisu radile ili nisu radile punim kapacitetom, bilo zbog poteškoća pri obavljanju radnih zadataka tijekom rada od kuće i istovremene skrbi o djeci. Dodatan problem imali su roditelji maloljetne djece s poteškoćama u razvoju, kao i oni kojima je uvedena radna obveza, poput zdravstvenih radnika.
Tijekom 2020. godine građani su se ujedno žalili i na diskriminaciju u području rada i zapošljavanja, a pritužbe su u velikom broju bile uvjetovane epidemijom, novim načinom organizacije rada radi provedbe epidemioloških mjera i nepovoljnom gospodarskom situacijom kao posljedicom lockdowna. Pučkoj pravobraniteljici su se obraćali i zaposleni roditelji mlađe djece, čiji poslodavci pri organizaciji radnih procesa nisu uzimali u obzir mogućnosti usklađivanja njihovih profesionalnih i roditeljskih obveza.
Pučka pravobraniteljica je sindikatima uputila preporuku da nastave s edukacijama sindikalnih povjerenika o primjeni hrvatskog i europskog antidiskriminacijskog prava u području rada i zapošljavanja, kao i s podizanjem svijesti radnika i poslodavaca o viktimizaciji prijavitelja i svjedoka diskriminacije. Ujedno je sindikatima, poslodavcima i Vladi RH preporučila da se u kolektivnim ugovorima i pravilnicima o radu propišu odredbe o maksimalnom broju ugovora o radu na određeno vrijeme koje poslodavac može sklopiti s radnikom.
