Broj umirovljenika u godinu dana povećao se za nešto više od osam tisuća. Naime, prema podacima s kraja kolovoza ove godine u mirovini je bilo 1,231.756 osoba, što znači da je iza svake umirovljene osobe stajao 1,22 radnik. Godišnje se za mirovine izdvaja oko 36 milijardi kuna, pri čemu se iz obveznih doprinosa prikupi oko 60 posto potrebnih sredstava, a ostatak se namiruje iz proračuna.
Sustav “ipak” dugoročno održiv
Površni pogled na stanje u mirovinskom sustavu ukazuje da nešto ne štima te da je Hrvatskoj nužno potrebno snažnije zapošljavanje kako bi se nepovoljni omjer ublažio, a sve analize sustava govore kako je on dugoročno održiv. To je pokazala domaća studija stanja u mirovinskom sustavu, ali na to ukazuje i godišnji izvještaj Europske komisije (Ageing report) o starenju stanovništva prema kojem je domaći mirovinski sustav dugoročno fiskalno održiv. No, on ima svojih slabosti i potencijalnih prijetnji. Na jednu od njih ukazuju demografi – da zdravstveni i mirovinski sustav kakve poznajemo mogu izdržati još otprilike pet godina. Nakon toga, prema njihovu mišljenju, postaju vrlo neizvjesni jer Hrvatska ima sve manje mladih koji će moći “proizvoditi” i osigurati zdravstvenu skrb za sve više starih ljudi.
Kratkoročno, usprkos iseljavanju, treba očekivati da se uz povoljnije gospodarske okolnosti poveća broj zaposlenih, a rezerva za takav rast postoji u relativno velikom broj nezaposlenih ili onih koji do sada nisu tražili posao. Rast zaposlenosti bi trebao povećati priljev sredstava po osnovi uplaćenih doprinosa. Dugoročno je iseljavanje ozbiljan problem. Sigurno je da iseljavanje, ako poprimi ozbiljnije razmjere, ugrožava ukupno gospodarstvo i njegove razvojne potencijale, a učinak na mirovinski sustav je tek dio šireg skupa utjecaja. Mirovinski sustav međugeneracijske solidarnosti, prema samim svojim načelima funkcioniranja, iznimno je osjetljiv na starenje stanovništva, a posebno na migracije mladih.
Dvosmjerno kretanje radne snage
Slobodno kretanje radne snage u EU je dvosmjerna cesta. S ubrzanjem gospodarskog rasta u Hrvatskoj povećava se potražnja za radnicima, zaposlenost raste. U slučaju nedostatka radnika rastu plaće, a s tim i motiv za aktivaciju radno neaktivnih – kojih u Hrvatskoj ima znatno iznad prosjeka EU – a onda i ekonomsku imigraciju. Država ne može zabraniti ljudima da odlaze u inozemstvo u potrazi za boljom zaradom, ali može i mora raditi na tome da rad i život u Hrvatskoj budu atraktivniji i perspektivniji. Dulje razdoblje intenzivnijeg rasta, rast plaća te percepcija dobre životne perspektive u Hrvatskoj zauzdalo bi iseljavanje, potaknulo useljavanje, a možda i motiviralo dio ekonomske emigracije na povratak.
Dugoročno, domaći mirovinski sustav je održiv – stoji u EU Ageing Report za 2015. godinu. Hrvatska mirovinska reforma, koja kontinuirano traje od 1998. godine, imat će relativno najjaču fiskalnu uštedu od svih zemalja EU, ali uz posljedicu jakog zaostajanja mirovina za plaćama.
Nužne nepopularne mjere
Sljedeći krug mirovinske reforme trebat će se pozabaviti upravo adekvatnošću budućih mirovina. Mjere u prvom stupu trebaju biti usmjerene produljenju radnog vijeka, smanjenju trajanja korištenja mirovine te čvršćem vezivanju mirovine za doprinose uz jačanje obveznog i dobrovoljnog kapitaliziranog sustava. Usprkos rastu broja umirovljenika projekcije pokazuju da će se obveze prvog mirovinskog stupa za isplatu mirovina, mjerene udjelom u BDP-u, smanjivati. To će se postići isplatom relativno niskih mirovina.
Ako se ništa ne promijeni, udio mirovina u prosječnoj plaći ubuduće će biti još manji nego što je sada. A niske mirovine nisu održive u socijalnom smislu. Zato se čini da glavni reformski napori ubuduće moraju ići u smjeru povećanja mirovina, ali bez ugrožavanja fiskalne održivosti. Gospodarski rast i rast zaposlenosti su pritom ključni jer osiguravaju povećanje mase plaća, veće doprinose i veće mirovine. No, nužno je poduzeti i neke nepopularne mjere kojima je cilj povećati prosječnu dob za odlazak u mirovinu i prosječni radni staž, što pak znači povećanje zakonske dobi za odlazak u starosnu mirovinu te destimuliranje prijevremenog umirovljenja. Takav je reformski smjer već poduzet u brojnim europskim zemljama. Osim što se time pomaže državnom proračunu, osigurava se i rast prosječnih mirovina. No, te će mirovine biti zarađene dužim radnim vijekom.
Prvi veliki test
Izazov domaćem mirovinskom sustavu je odlazak u mirovinu generacija radnika koji su u trenutku početka provođenja mirovinske reforme bili mlađi od 40 godina, što znači da su se obavezno trebali uključiti i u drugi stup kapitalizirane štednje. Ti će umirovljenici, ne promijeni li se nešto skoro, u startu imati niže mirovine no što bi ih imali da se isplaćuju samo iz prvog stupa. Naime, svi oni koji su osigurani samo u prvom stupu imaju dodatak na mirovinu od 27 posto, što znači da osoba osigurana u oba stupa (a to su generacije od 1963. godine na ovamo) taj dodatak pri izračunu mirovine neće ostvariti.
Godine 2019. će pravo na prijevremenu mirovinu ostvariti prve žene koje su osigurane u prvom i drugom stupu po sili zakona, a ne na temelju dobrovoljne odluke. Ako se ništa ne promijeni u zakonskoj regulativi, njihove će mirovine biti značajno manje od svih ranijih generacija.
Godišnje 3 do 4 tisuće novih umirovljenika
Broj umirovljenika u Hrvatskoj trebao bi rasti do 2030. godine, nakon čega bi se trebao smanjivati. Sustav, navodno, može podnijeti očekivani priljev novih umirovljenika koji, prema projekcijama, neće biti većih razmjera. Tempo rasta broja umirovljenika u sljedećih pet do šest godina mogao bi biti oko tri do četiri tisuće godišnje, a kasnije i manje. U 2030. bi broj umirovljenika mogao biti za približno 40 tisuća veći nego danas. Moguće su, naravno, povremene oscilacije, kao što je povećan priljev u zadnjih godinu dana kao rezultat najava ubrzanja povećanja zakonske dobi za umirovljenje. Rast broja umirovljenika u prvom redu je određen demografskim faktorima koji su doista nepovoljni te se predviđa da će priljev novih umirovljenika biti manji od demografskog priljeva.
