Čak i ako su u pitanju ista postignuća, razlika u prezentaciji samog sebe jednoj će osobi priskrbiti promaknuće, a drugoj ne!
SAMOPROMOCIJA – NAJVAŽNIJE SREDSTVO SVAKOG RADNIKA
U radnom kolektivu, što se tiče ove teme, najviše će nastradati samozatajni i inače nenametljivi zaposlenici koji nisu navikli hvaliti se, već očekuju da će njihov rad biti primijećen. Na žalost, takvog se razmišljanja morate odreći ako želite pristojno zarađivati i biti uopće u skupini ljudi koju se razmatra za povišicu.
Samopromocija ne znači ulizivanje šefu (iako mnogi imaju upravo takvu metodu izlaganja svojih „radnih sposobnosti“), već više podsjećanje šefa na to što ste sve dobro napravili. Žene i muškarci tu se jako razlikuju.
Čak i ako su u pitanju ista postignuća, razlika u prezentaciji samog sebe jednoj će osobi priskrbiti promaknuće, a drugoj ne!
Primjerice, radili ste marljivo, bez puno grešaka te u nekom dužem periodu postigli odlične rezultate i pozvani ste na razgovor radi promaknuća. Došli ste smireni, dobro pripremljeni, samouvjereni i s dokazima (evidencijom, dokumentima) da ste svoj posao odlično napravili i primjerice povećali kvalitetu vašeg poduzeća, odnosno firmi donijeli novac. Vaš kolega ima sličnu situaciju, jednako tako dobro pripremljen govor i dokaze, u istom ste rangu. Pretendirate na istu poziciju, istu povišicu – tko će dobiti promaknuće?
Onaj tko se bolje ISPROMOVIRA.
MUŠKARCI SU SNALAŽLJIVIJI
Columbia University Business School provela je zanimljivo istraživanje na studentima. Studentima je rečeno da će dobiti 50 dolara, ako budu iskreni i uvjerljivi. Morali su prvo riješiti testove, a zatim prezentirati svoje rezultate. Dobra je vijest što su muškarci i žene postigli podjednako dobre rezultate. Loša? U usmenoj prezentaciji rezultata došlo je do drastičnih razlika.
Muški ispitanici nenamjerno i nesvjesno svoja su postignuća (rezultate) uvećali za 30.5%. A žene za svega 14.4%. Problem je u tome što muškarci svojim postignućima pridaju veće značenje, dok su žene skromnije i neke čak nesvjesno umanjuju svoje zasluge. Stručnjaci nagađaju kako žene isticanje svojih poslovnih rezultata smatraju hvalisanjem, a to im je antipatična osobina. Pritom zaboravljaju da iznošenje istinitih podataka nije hvalisanje. Iako zvuči nevjerojatno, neke od takvih situacija događaju se jer određene žene i dalje misle da muškarci moraju dominirati odnosom, pa bio to i samo onaj poslovni.
SKROMNOST NIJE VRLINA NA POSLU (a ni inače u životu)
Situacija broj 1: Kao i u svakoj životnoj situaciji, poštujte sami sebe da bi vas drugi poštovali. Inače ćete u bitci s muškarcem koji sigurno neće biti ponizan kad preuzima zasluge za nešto što je napravio, jednostavno i lako izgubiti. Naravno, trenutno govorimo o idealnoj situaciji u kojoj su muškarac i žena koji se bore za isto radno mjesto, jednako vrijedni tog mjesta.
U tom slučaju jednostavno iz glave izbrišite iz glave poniznost i povlačenje i krenite s isticanjem onoga u čemu ste zadnjih godinu dana bili izvrsni. Osim rezultata naglasite i svoj dobar odnos s kolegama (ako ga imate, naravno), poslove sa strane koje ste možda obavljali ali to nitko nije uspio primijetiti jer nisu toliko vidljivi isprve (telefonski razgovori, usmeni razgovori, mailovi… koji su na bilo koji način pomogli vašem kolektivu).
Preciznost je upečatljiva. Ako se vaš konkurent poslužio nepreciznim rječnikom, ostavit će lošiji dojam unatoč isticanju nekog boljeg rezultata.
Smatrate li da možete unijeti dodatne pozitivne promjene u poslovanje tvrtke, recite to naglas. Ako imate konkretne projekte u planu, onda nije riječ o pretjerivanju ili hvalisanju. Ponekad svoje vrline moramo isticati sami, ako želimo biti primijećeni. Ne morate biti glavni hvalisavac, ali vrijeme je da shvatite kako skromnost u poslu nije vrlina, pogotovo ako iza vas stoje odlični rezultati. To je otprilike kao da imate talent za pjevanje – ako nikad ne zapjevate na nekom uredskom domjenku. Tko će onda znati?
Situacija broj 2: Kad vam je konkurencija nefer igrač, odnosno uveličava svoja postignuća, morate biti precizni u činjenicama više nego ikad.
Tako da kad god iznosite neke brojke/podatke, izrecite točne postotke, točne zadatke koje ste obavili, ne koristite izraze poput: otprilike, recimo… i ne dajte se smesti koliko god vaš kolega ili kolegica bili uporni.
Kad god izgubite snagu, probajte se sjetiti da je ova strana puno bolja nego ona na kojoj ćete se naći kad ćete po uredu pričati o nepravdi koja vam je nanesena, jer će to biti jedino što ćete moći napraviti.
IMAJU LI ŽENE „MUŠKE“ PLAĆE?
Žene u Hrvatskoj za isti posao koji obavljaju muškarci dobivaju 10% nižu plaću, kažu podaci Državnog zavoda za statistiku. Postoje, doduše, i istraživanja koja govore o radikalnih 20% pa i više, al nećemo sad o statistikama – previše je i ovih 10%. Odavno s kolegama ravnopravno nosimo posao, ali iznos koji za taj posao stiže na naš tekući račun nije ravnopravan.
Osim što ovaj svijet jest muški svijet, u nekim si trenucima žene same naprave medvjeđu uslugu. Kad dođe do razgovora o plaći ženama često bude neugodno, počnu se meškoljiti, zamuckivati, baš kao da su došle volontirati a ne raditi. U jedno možete biti sigurno: ako vas poslodavac može manje platiti, on će vas zaista manje platiti. A ako se vi počnete ponašati kao da ne zaslužujete više, zašto se on s time ne bi složio?
Zaključak: žene su često manje plaćene za isti posao jer se osjećaju manje vrijednima. Komplekse na poslu imamo svi, bit je u tome hoćemo li ih otkriti i onima koji to ne bi smjeli vidjeti – dakle, ponovno: ključna je dobra prezentacija, tj. skrivanje mana i naglašavanje vrlina!
U krizi kao što je trenutna u Hrvatskoj, često svi zaboravljamo koliko vrijedimo i tješimo se nezadovoljavajućim stvarima, tipa: hvala Bogu da negdje radim. Nekome tko je trenutno nezaposlen, rečenica: zauzmi stav, može zvučati smiješno – ali onda se zapitajte kako ljudi napreduju i dolaze recimo do menadžerskih pozicija ako ne i samouvjerenošću?
Ako znate pridobiti ljude, dobar ste organizator, kreativni ste i dobre ideje dobivate sami, bez da vam ih netko uvijek mora sugerirati, onda to pišite u svoje CV. A ne pridjeve kao što su: rado pomaže drugima, društvena, dobar radnik, timski igrač. Naime, čak i oni najljeniji za sebe misle da su dobri radnici, a pogotovo timski igrači – upravo se na taj isti tim često i izvuku od obaveza.
PRAVILA PONAŠANJA KOJA ĆE VAS SPASITI OD ZAPOSTAVLJENOSTI
1.) Uvijek mislite da ste mladi – jer muškarci najčešće ne misle da su premladi ili prestari – uglavnom misle da su predobri. Budite i vi „nesvjesni“ svojih godina inače ćete prerano pomisliti da ste za mirovinu.
2.) Ovladajte područjem svog rada u potpunosti da vam se ne bi dogodile nepotrebne greške.
3.) Pazite kako pričate o kolegama, jer ako pred vama netko vrijeđa drugog kolegu, nemojte bit sigurni da o vama imaju puno bolje mišljenje
4.) Kad netko ima skupo odijelo i dobru plaću, ne znači da ju je automatski zaslužio, niti znači da vi ne znate bolje raditi njegov posao.
5.) Probajte naći nekoga da vam čuva leđa – to mnogo znači bili vi svjež radnik ili netko tko je već godinama okružen istim ljudima.
6.) Mnoge će vam stvari na poslu biti zabranjene, zato se nemojte libiti iznositi svoja mišljenja ako ste uvjereni da ste u pravu.
7.) Tolerancija je sklizak pojam na poslu – kolege vam nisu prijatelji, partneri, niti supružnici – pazite da ne pretjerate s tolerancijom.
8.) Poštovanje se ne postiže podilaženjem ikome – to se stiče donošenjem pravednih i ispravnih odluka.
9.) Pokušajte izgledati što bolje možete na radnom mjestu – ljudi često misle da oni koji dobro izgledaju dobro i rade; to je optičko-psihološka varka ali nažalost postoji.
Nije dovoljno samo napraviti posao, već i pričati o tome kako je napravljen. Pokažite svoja znanja i vještine, da se vidi da je posao naša zasluga. Budite uporni, čak i dosadni ako treba. Uvijek će biti ljudi koji će se pokušati progurati ispred vas, odraditi manje sati ili dana od vas, ukrasti vam ideju – zašto? Jer misle da to zaslužuju. Radit će to vrlo besramno i bez puno osvrtanja.
Onda je najmanje što čovjek koji dobro radi može napraviti: staviti sve to na papir i predočiti onome koji vas za to može nagraditi.
Previše očekujemo i od kolega – s nekim ste dobri pa mislite da će vas za trud pohvaliti šefu.
Neće, jer se pod a) neće sjetiti jer mu to nije prioritet, b) je podsvjesno ili svjesno ljubomoran, c) prioritet mu je da pohvali sebe, d) neugodno mu je pričati svom poslodavcu o nekom drugom. Sve to vrijeme dok očekujemo da netko drugi stane u našu obranu, stanimo si sami. Sami i najbolje znamo za što smo sve sposobni. Pozitivno mišljenje o samom sebi dovest će vas do prve točke. Svaka stepenica kasnije je vaš trud i onda njegovo isticanje.
Naravno u svemu treba imati mjeru. Ako ni to ne upali i s vremenom se ništa ne mijenja, čini vam se da stojite na mjestu… potražite izlaze – doći će dan kad ćete se moći zahvaliti svom šefu i otvoriti si neka druga, uspješnija vrata. Uostalom, ako dobro razradite tu iznimnu bitnu samopromociju, netko drugi bi vas trebao pozvati da kroz njih prođete. Sretno vam na tom putu!
