Kakva država – takvi zakoni

Nepunih osam stoljeća poslije Vinodolskog zakona (1288. g.) današnji zakonski propisi hrvatske države stvaraju se u pravničkim radionicama briselskih (elektronskih) skriptarnica. Suvremena hrvatska država, prema dopuštenoj proceduri, ovlasti nekoga svoga pravnika da predloženi tekst iščita, stavi neku ispravkicu – ako se nešto baš otelo pažnji anonimnog mladca zakonopisca. Onda se taj spis vrati briselskom kontroloru na konačno odobravanje. Brižni eurokrat, ako ga nije toga dana iznervirala žena, sažaljivo pogleda spisić podijeljen na članke i alineje i klikne ”replay”. Zatim se spisić prevede s engleskog na hrvatski jezik. Inače, ne bi se briselski činovnici uzbuđivali ako bi se u Hrvatskom saboru taj spisić predstavio i u originalu, kao što su to nekada činili Bugari u svome zakonodavnom tijelu.

Što bi kolonijalnoj demokraciji bilo važno što piše u njenom zakonu, kad joj nije važno da njeno ”zakonodavno tijelo” obavlja dužnost zbog koje postoji i prema kojoj je, uostalom, dobilo ime? Kakva država – takvi zakoni. Ne brinu ni jedni ni drugi da ti zakoni imaju veze sa stvarnošću i kulturnim normama, nego jesu li “harmonizirani” s europskim zakonodavstvom.

Prema tim će zakonima poslije raditi izvršna vlast, koja se formira od žednih ljubitelja moći, a Pravdu će po njima dijeliti suci. I krug je zatvoren. Narod slobodno bira, izabrani su slobodni da postupe prema propisima, a koje su, eto, ”ovjerili” narodni predstavnici. I nema tu tko i što brinuti, procedura je ”demokratska”. Malo više kolonijalna, ali demokratska. Svi se prave da tu nema ništa sporno. Narod se guši, ali šuti. To je bitno. Oni izvana – MMF, Svjetska banka, Ameri i Nijemci – oni nas ”hvale(!) i cijene”.

Svaki dan nam se s najvišeg mjesta jamči: ”Bit će bolje!” A inozemni dug stalno se povećava, omča stalno zateže. Stigli smo gdje smo i bili prije nego što smo postali 28. članica Europske unije – periferija Europe. Masama pučanstva se nudi surogat demokracije u vidu raspuštenosti, slabljenja kontrole od vlasti, pristupačne zabave, prepuštenost samom sebi, sustav vrijednosti koji oslobađa ljude od truda nad sobom i od moralnih ograničenja.