Kazneno pravo i zaštita na radu

Kazneno pravo i zaštita na radu

Neprovođenje odredbi Zakona o zaštiti na radu i podzakonskih akata, zakonodavac uglavnom podvodi u domenu prekršaja te u prekršajnim odredbama predviđa izricanje novčanih kazni.

Novčane kazne za počinjeni prekršaj predviđene su za poslodavce pravne ili fizičke osobe, odgovorne osobe pravne osobe, a za pojedine slučajeve još i novčane kazne na mjestu izvršenja prekršaja. Odmah je uočljivo da se u spomenutim zakonskim odredbama nigdje ne spominje radnik, jer zakonodavac smatra da unutrašnja organizacija i provedba mjera zaštite na radu spada u nadležnost poslodavca i njegovih ovlaštenika.

 Ipak, u određenim situacijama prilikom provedbe inspekcijskog nadzora nadležni inspektor će usmenim rješenjem poslodavcu narediti udaljenje radnika s mjesta rada u slučajevima:

• ako radnik nije osposobljen za rad na siguran način

• ako radnik obavlja poslove s posebnim uvjetima rada, a ne ispunjava uvjete za obavljanje tih poslova

• ako maloljetnom radniku, trudnoj radnici, radnici koja je nedavno rodila i radnici koja doji, nije osigurana posebna zaštita na radu

• ako radniku sa smanjenom radnom sposobnosti nije osigurana posebna zaštita na radu

• ako se kod starijeg radnika ne provodi propisana zaštita na radu

• ako se za radnika na radu opravdano pretpostavlja da je pod utjecajem alkohola ili drugih sredstava ovisnosti.

Međutim, gledajući zaštitu na radu iz kaznenog prava, vidjet ćemo da su određeni postupci tijekom (ne)provedbe zaštite na radu okvalificirani kao kazneno djelo kažnjivo zatvorom.

Kako se Kazneni zakon u nekim odredbama decidirano odnosi na zbivanja u zaštiti na radu ili u vezi s njom, navodimo ih kao ozbiljno upozorenje ako se pokrene kazneni postupak. U tom slučaju pod udar navedenog zakona mogu doći svi sudionici provedbe zaštite na radu u poduzeću, od poslodavca pa sve do radnika.

Svakako treba spomenuti moguće situacije koje uređuje kazneno pravo.

Uništenje ili oštećenje zaštitnih naprava na radu

Već Zakonom o zaštiti na radu radnik ima obvezu da poslove obavlja dužnom pažnjom (između ostalog da pravilno koristi i samovoljno ne isključuje, ne vrši preinake i ne uklanja zaštite na sredstvima rada), no Kazneni zakon je konkretan: „Tko na mjestu rada gdje se obavlja neki rad uništi, ošteti, ukloni, isključi ili na drugi način učini neuporabljivim ili nedjelotvornim zaštitne naprave na radu i time izazove opasnost za život ili tijelo ljudi ili za imovinu većeg opsega – kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina. Ako je navedeno kazneno djelo počinjeno iz nehaja, kaznit će se kaznom zatvora do tri godine.“

„Međutim, ako je opisanim kaznenim djelom prouzročena teška tjelesna ozljeda neke osobe ili imovinska šteta velikih razmjera, tada se radi o teškom kaznenom djelu protiv opće sigurnosti, pa će se počinitelj kazniti kaznom zatvora od jedne do deset godina. Za prouzročenu smrt jedne ili više osoba, kazna zatvora može iznositi od tri do petnaest godina.  „Kada se radi o nehaju, a prouzročena je teška tjelesna ozljeda ili imovinska šteta velikih razmjera, počinitelju prijeti kazna zatvora od šest mjeseci do pet godina, dok u slučaju smrti jedne ili više osoba kazna zatvora iznosi od jedne do osam godina.“

O znakovima opasnosti

Zakonskim odredbama poslodavac je obvezan na mjestima rada i sredstvima rada trajno postaviti sigurnosne znakove na vidljivim mjestima.

Kazneni zakon precizno reagira na postupke uništenja, oštećenja ili zloporabe znakova za opasnost: „Tko uništi, ošteti, ukloni ili na drugi način učini neuporabljivim ili neuočljivim znak kojim se upozorava na opasnost – kaznit će se kaznom zatvora do jedne godine.“

Ovo kazneno djelo možda se pretjerano kažnjava, kazat će neki, ali kako okvalificirati osobu koja možda čak iz nehaja odstrani ploču upozorenja na opasnost ispred šahta bez poklopca, koja se nalazi na frekventnom transportnom putu za pješake i vozila unutrašnjeg transporta, a kojom prilikom pogine radnik upadom u nezaštićeni šaht.

Građevinski radovi

Prilikom izvođenja građevinskih i sličnih radova, česte su teške ozljede na radu pa čak i smrtni slučajevi. Projektiranje i izvođenje radova uređeno je zakonskim odredbama koje utvrđuju obvezu i odgovornost u fazi projektiranja, na privremenom i zajedničkom radilištu, usklađivanju obavljanja radova te konkretne obveze koordinatora za zaštitu na radu.

Opasno izvođenje građevinskih radova, ako nešto pođe po zlu, obrađeno je odredbama Kaznenog zakona: „Tko pri projektiranju, provođenju stručnog nadzora nad građenjem, građenju ili izvođenju pojedinih radova ili uklanjanju građevine, postupajući protivno propisima ili opće priznatim pravilima struke, izazove opasnost za život ili tijelo ljudi ili za imovinu većeg opsega – kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina. Za isto kazneno djelo počinjeno iz nehaja kazna zatvora iznosi do tri godine.“

„Međutim, ako je navedeno okvalificirano kao teško kazneno djelo protiv opće sigurnosti jer je njime prouzročena smrt jedne ili više osoba odnosno teška tjelesna ozljeda neke osobe ili imovinska šteta velikih razmjera, predložene su veće kazne zatvora od tri do petnaest godina, a za nehaj kazne zatvora do pet ili osam godina.“

Karakterističan je primjer kada je prilikom postavljanja cjevovoda u iskopani kanal dubine veće od 2 metra došlo do odrona stijenki i iskopane zemlje, pri čemu je zatrpano više radnika od kojih su neki smrtno stradali. Uzrok nesreći na radu je bilo nekvalitetno (ili bolje rečeno, nije ga bilo) izvedeno osiguranje stijenki kanala od urušavanja.

Pod udar Kaznenog zakona došle su odgovorne osobe koje su trebale predvidjeti i kontrolirati provedbu zaštitnih mjera te osoba koja je dozvolila radnicima pristup i rad u opasnom kanalu.

Zlostavljanje na radu

Odmah treba upozoriti na odredbu članka 51., stavak 1. Zakona o zaštiti na radu koja poslodavca obvezuje na provedbu prevencije stresa na radnom mjestu i u vezi s radom.

Pri tome se naglašavaju mogući problemi loše komunikacije i međuljudskih odnosa, dugotrajna izloženost intenzivnom pritisku u vezi sa sadržajem rada, organizacijom rada i radnog okruženja – što može umanjiti radnu učinkovitost radnika i pogoršati njegovo zdravstveno stanje.

Kazneni zakon smatra kaznenim djelom: „Tko na radu ili u vezi s radom drugog vrijeđa, ponižava, zlostavlja ili na drugi način uznemirava i time naruši njegovo zdravlje ili povrijedi njegova prava – kaznit će se kaznom zatvora do dvije godine.“

Ovo kazneno djelo progoni se po prijedlogu na način kako to određuju odredbe Zakona o kaznenom postupku.

Spolno uznemiravanje

Spolno uznemiravanje podrazumijeva svako verbalno, neverbalno ili fizičko neželjeno ponašanje spolne naravi koje ima za cilj ili stvarno predstavlja povredu dostojanstva osobi, koje uzrokuje strah, neprijateljsko, ponižavajuće ili uvredljivo okruženje.

Spolno uznemiravanje može biti još jedan vid zlostavljanja na radu. Drastične slučajeve spolnog uznemiravanja rješava Kazneni zakon na način: „Tko spolno uznemirava drugu osobu kojoj je nadređen ili koja se prema njemu nalazi u odnosu zavisnosti ili koja je posebno ranjiva zbog dobi, bolesti, invaliditeta, ovisnosti, trudnoće, teške tjelesne ili duševne smetnje – kaznit će se kaznom zatvora do jedne godine.“

Isto kao i zlostavljanje na radu i ovo se kazneno djelo progoni po prijedlogu prema Zakonu o kaznenom postupku.

Povreda prava na rad

Posebna stresna situacija za radnika je i otkazivanje ugovora o radu te neisplate plaće za poslove koji su obavljeni za poslodavca. Ove povrede prava smatraju se kaznenim djelom, a dokazane se kažnjavaju kaznom zatvora do tri godine. Evo kako to tumači Kazneni zakon:

a/ “Tko otkaže ugovor o radu radniku zato što se u dobroj vjeri zbog opravdane sumnje o korupciji obratio ili podnio prijavu nadležnim osobama ili tijelima državne vlasti.“

b/ “ Navedenom kaznom kaznit će se tko otkaže ugovor o radu jednom ili više radnika zbog njihovog sudjelovanja u štrajku koji je organiziran i proveden u skladu sa zakonom, kolektivnim ugovorom i pravilima sindikata.“

c/ “Ista kazna slijedi onome tko ne isplati dio ili cijelu plaću jednom ili više radnika. Pod plaćom se podrazumijeva osnovna plaća i sva druga davanja u novcu ili u naravi koju radnik prima po osnovi rada, u bruto iznosu, što uključuje i doprinose iz plaće i na plaću prema posebnom propisu.“

Nažalost, što je posebnost gospodarstva Republike Hrvatske, „nema kaznenog djela kada je do neisplate plaće došlo zbog nemogućnosti raspolaganja financijskim sredstvima na računu poslodavca ili nedostatka financijskih sredstava na računu poslodavca koji nisu nastali s ciljem izbjegavanja isplate plaća.“

Ova odredba članka 132. Kaznenog zakona indikativna je i njome se često vješto manipulira koristeći razne pravne smicalice. To je crveni signal da se Sindikat žestoko uključi i nastoji izboriti prava radnika.

Sudska praksa

(Izvor primjera: S. Šokčević, Zakon o zaštiti na radu, komentari i tumačenja)

Kao što je prije rečeno, zakonodavac u načelu za sve propuste u provedbi zaštite zdravlja i sigurnosti na radu smatra odgovornim poslodavca i njegove ovlaštenike pa bi se brzopleto moglo zaključiti da su radnici oslobođeni bilo kakve odgovornosti. To ipak nije tako, što govore i primjeri iz sudske prakse.

Radnik uvijek treba imati u vidu odredbe članka 68. Zakona o zaštiti na radu. Radnik je obvezan i odgovoran obavljati poslove dužnom pažnjom, što znači da radove obavlja u skladu sa znanjima i vještinama stečenih tijekom osposobljavanja za rad na siguran način, te poštuje upute poslodavca. I Direktiva 89/391/EEZ Europske unije propisuje da je svaki radnik odgovoran u okvirima svojih mogućnosti voditi računa o vlastitoj sigurnosti i zdravlju te sigurnosti i zdravlju drugih osoba na koje utječe svojim postupcima. Radnici moraju pravilno koristiti strojeve, uređaje, alate, opasne tvari, transportnu opremu i ostala sredstva proizvodnje u skladu s provedenom obukom i uputama poslodavca.

Navodimo nekoliko primjera sudskih presuda gdje su radnici (tužitelji) proglašeni krivim ili djelomično krivim, iako su u nesreći na radu zadobili teške ozljede.

Primjer 1.

Radnik (tužitelj) čisteći otvor silosa (za koji posao je bio osposobljen) prišao je do otvora pomoću utovarivača i na njega postavljenih ljestvi, pri čemu je pao i doživio nesreću na radu pretrpjevši teške tjelesne ozljede.

Prvostupanjski i drugostupanjski sudovi su odbili tužbeni zahtjev, a to je prihvatio i Vrhovni sud RH te presudio da je tužitelj isključivo kriv za nastanak štetnog događaja, te otklanja bilo kakvu odgovornost tuženog poslodavca. Sud je u obrazloženju pojasnio da je tužitelj povjereni mu posao izvodio na opasan i nesiguran način umjesto na propisani sigurni način.

Primjer 2.

Poslodavac (tuženi) je oslobođen odgovornosti za štetu koja je nastala radniku (tužitelju) prilikom pada s viličara u pokretu. Sud je utvrdio da se oštećeni pokušao popeti na viličar u pokretu, pritom je pao i ozlijedio se. Također na štetu radnika (tužitelja) idu činjenice da njegovi poslovi nisu u bilo kakvoj vezi s radom viličara, a naročito jer je radniku već bilo izričito zabranjeno svako približavanje ovom vozilu unutrašnjeg transporta.

Zato je u konačnici Vrhovni sud RH oslobodio poslodavca svake krivnje. Kako je poslodavac riješio ponovljeni prijestup radnika? Možda čak i izvanrednim otkazom na radu?!

Primjer 3.

Interesantna je presuda Vrhovnog suda RH o nesreći na radu kada je došlo do teške ozljede radnika (tužitelja) na preši za karton. Ukratko, radnik na zamjeni (koji nije bio osposobljen za rad s prešom) stao je na ubačeni karton na preši koji se zaglavio i nije isključio prešu iz pogona. Radnik je težinom tijela i nogama pokušao ugurati karton pri čemu je preša proradila i zahvatila (uvukla) nogu radnika u stroj. Radnik je učinio grešku jer prethodno nije isključio stroj.

Kako se hidraulična preša smatra strojem s povećanim opasnostima, sud je zaključio da je postupanje radnika bilo suprotno reagiranju svakog prosječno pažljivog čovjeka u takvoj situaciji, pa je donio presudu da je radnik (tužitelj) pridonio štetnom događaju od 70 % a poslodavac samo sa 30 %.

Propisi:

 Zakon o zaštiti na radu (NN 71/14., 118/14.)

 Kazneni zakon (NN 125/11., 144/12.)

 Zakon o kaznenom postupku (NN 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. te Odluke i Rješenja Ustavnog suda Republike Hrvatske 143/12., 56/13., 145/13., 152/14.)