Koja su moja prava kad se ozljedim?

Molimo uzmite u obzir da je ovaj tekst stariji od godinu dana, pa postoji određena mogućnost da su u međuvremenu nastupile pojedine izmjene u propisima.

Koja su moja prava kad se ozljedim?

Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje (HZZO), provodeći odredbe članka 42. Zakona o mirovinskom osiguranju (NN 157/13.) svakoj prijavljenoj ozljedi priznaje ili ne priznaje status ozljede na radu.

Ozljedom na radu smatra se svaka:

1. ozljeda izazvana neposrednim i kratkotrajnim mehaničkim, fizikalnim ili kemijskim djelovanjem ili ozljeda uzrokovana naglom promjenom položaja tijela, iznenadnim opterećenjem tijela ili drugim promjenama fiziološkog stanja organizma vezanim uz obavljanje radnih zadataka

2. bolest koja je nastala izravno i isključivo kao posljedica nesretnog slučaja ili sile za vrijeme rada

3. ozljeda nanesena prema točki 1. pretrpljenoj na redovitom putu od mjesta stanovanja do mjesta rada i obratno, odnosno na putu radi stupanja na osigurani posao

4. ozljeda nanesena prema točki 1. koja se dogodila u vezi korištenja prava na zdravstvenu zaštitu

5. ozljeda ili bolest iz točaka 1. i 2. kod učenika i studenata za vrijeme praktične nastave ili stručne prakse kod poslodavca

6. ozljeda nastala iz točke 1. koja je u vezi prethodnog utvrđivanja zdravstvene sposobnosti prije zasnivanja radnog odnosa (ako je uvjet).

Što se ne priznaje ozljedom na radu?

Navedeni slučajevi ne smatraju se ozljedom na radu jer iako su se dogodili u prostorijama poslodavca, nisu posljedica obavljanja poslova ili aktivnosti u vezi s radom. Tako ozlijeđeni radnici imaju sva prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja.

1. skrivljeno, nesavjesno ili neodgovorno ponašanje na radnom mjestu, na redovitom putu od stana do mjesta rada i obratno (npr. tučnjava na radnom mjestu ili u vremenu dnevnog odmora, namjerno nanošenje ozljede sebi ili drugima, obavljanje poslova ili upravljanje vozilom pod utjecajem alkohola ili opojnih droga)

2. aktivnosti koje nisu u vezi s obavljanjem radnih aktivnosti (radni odmor koji nije korišten u propisano vrijeme ili nije korišten u cilju obnove psihofizičke i radne sposobnosti nužno potrebne za nastavak radnog procesa, fizičke aktivnosti koje nisu vezane s radnim odnosom)

3. namjerno nanošenje ozljede od druge osobe kada se radi o osobnom odnosu koji nije u vezi radno-pravne aktivnosti

4. ataka kronične bolesti

5. urođene ili stečene predispozicije zdravstvenog stanja koje mogu imati za posljedicu bolest.

Prilikom nepriznavanja određenih akcidenata s posljedicom ozljede na radu, HZZO se rukovodi odredbama članka 67. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (NN 80/13.).

Iako su navedene točke u načelu jasno definirane, za neke su moguća različita tumačenja ili dvojbe (!), koja ćemo posebno obrazložiti u daljnjem tekstu.

Put prijave ozljede na radu

Prvi korak – Postupak utvrđivanja i priznavanja ozljede na radu pokreće se podnošenjem Prijave o ozljedi na radu (obrazac OR). Prijavu je dužan podnijeti poslodavac, na kojoj on svojim potpisom potvrđuje da se prijavljeni slučaj dogodio, dok dio prijave ispunjava ugovorni doktor specijalist medicine rada. Prijava se dostavlja nadležnom područnom uredu HZZO-a.

Ako poslodavac ne podnese prijavu, prijavu je obvezan podnijeti ugovorni specijalist medicine rada na zahtjev ozlijeđenog. Prijava se podnosi u roku osam dana od dana nastanka ozljede na radu.

Važno! Osigurana osoba za koju HZZO-u nije podnesena prijava o ozljedi na radu u roku od tri godine (od isteka roka 8 dana), gubi pravo na pokretanje postupka utvrđivanja i priznavanja ozljede na radu.

Uz prijavu se može tražiti određena dokumentacija (liječnička, zapisnik policije o mjestu nastanka prometne nesreće i dr.).

Drugi korak – O priznavanju ozljede na radu HZZO ne donosi pisano rješenje, već samo ovjerava tiskanicu prijave o ozljedi na radu. Ukoliko HZZO ne prizna ozljedu kao ozljedu na radu, tada obvezno donosi rješenje s obrazloženjem svoje odluke.

Daljnji koraci – Na osnovi priznate ozljede na radu, naknada plaće za vrijeme privremene nesposobnost za rad iznosi tzv. 100%. Stvarna visina prikazana je u obrazloženju novčanih naknada.

Tu je i pravo na naknadu troškova prijevoza u vezi s korištenjem prava na zdravstvenu zaštitu, kao i naknade pogrebnih troškova u slučaju smrtnog slučaja (na zahtjev obitelji preminulog).

Ovisno o težini posljedica ozljede, ozlijeđeni može ostvariti pravo na financijsku nadoknadu zbog tjelesnog oštećenja.

Postupak prijave o ozljedi na radu ne smije se zanemariti, jer se na temelju njega dokazuje da je radnik pretrpio ozljedu na radu te da u daljnjem liječenju i poslije njega može ostvariti prava na temelju priznate ozljede na radu iz zdravstvenog i mirovinskog sustava.

Neke dileme

Iako su odredbe zakona i pravilnika u načelu jasne te u većini slučajeva detaljno obrazlažu prava sudionika u nesreći na radu, u specifičnim situacijama tražilo se i dodatno pojašnjenje od inspekcije rada, HZZO-a, policije (promet) i dr.

Na taj način su i “dileme” u tumačenju odredbi postale jasnije u pojedinim slučajevima utvrđivanja i priznavanja ozljede na radu. Navodimo neke slučajeve iz prakse, kod kojih pravno tumačenje znatno utječe na ostvarivanje prava ozlijeđenog radnika iz instituta ozljede na radu.

• Put na posao

Priznaje se redoviti put od mjesta stanovanja do mjesta rada i obratno u prosječnom vremenu trajanja tog puta. Naglasak je na redoviti: to ne mora biti i najkraći put ili onaj kojim se radnik svakodnevno koristi, a ovisi o vrsti prijevoza, vremenu učestalosti i trasi javnog prijevoza i sl.

U praksi se međutim može pojaviti slučaj da je prometnica zatvorena zbog prometne nesreće ili je zbog neuobičajene gužve promet blokiran ili se odvija sporo, pa se mora koristiti obilazni pravac gdje može doći do prometne nesreće, ali i dužeg vremena provedenog na putu. U ovakvim i sličnim specifičnim situacijama ovaj se put mora priznati kao redoviti, uz priloženu dokumentaciju koja potvrđuje potrebnu promjenu rute.

Zakonodavac po drugoj osnovi neće priznati kao ozljedu na radu, koja se doduše dogodila na redovnom putu, ako je u prometnoj nesreći ozlijeđeni bio alkoholiziran (zapisnik policije).

Isto tako, ako radnik skrene s redovitog puta na povratku kući ili prema poslu (npr. u neku prodavaonicu ili zbog druge namjere) te tada bude ozlijeđen, prijavljena ozljeda neće biti priznata jer zapisnik policije o uviđaju točno navodi vrijeme i lokaciju događaja iz kojeg je razvidno nepoštivanje redovitog puta.

• Stresne situacije

Jedan od klasičnih neočekivanih i iznenadnih događaja je npr. oružani prepad na radnika na radnom mjestu (kiosk, šalter i sl.), koji se kao stresni događaj priznaje kao ozljeda na radu, iako radnik nije fizički ozlijeđen, jer je pištolj, njegova imitacija ili hladno oružje poslužilo samo za zastrašivanje. Takav akcident djeluje trenutno (šok!) ali i određeno vrijeme (posttraumatski) na pogoršanje zdravstvenog stanja, koje se potom priznaje kao ozljeda na radu.

Međutim, poznati su slučajevi iz prakse (radnice u kiosku za prodaju novina) kada oružani prepad ili upad ekshibicionista u kiosk, radnice nisu prijavile zbog bojazni od izrugivanja ili gubitka radnog mjesta te su zatražile nekoliko dana bolovanja od svog odabranog liječnika navodeći neki drugi zdravstveni razlog.

• Neprimjereno ponašanje

Zakonodavac se ogradio od priznavanja ozljede na radu koja je prouzročena skrivljenim, nesavjesnim ili neodgovornim ponašanjem na radnom mjestu. To su tučnjave u radnim prostorijama koje nemaju veze s radom, redovni put (alkoholiziranost ozlijeđenog), namjerno nanošenje ozljede sebi ili drugome i sl.

U određenim specifičnim situacijama HZZO može priznati ozljedu na radu, ali i uputiti poslodavca da traži naknadu štete od radnika.

• Druge bolesti

Novinar se srušio na radnom mjestu (događaj iz jedne redakcije dnevnih novina), odvezen je u bolnicu gdje je konstatirana smrt. Ovo stanje HZZO, iako se dogodilo u prostorijama poslodavca, nije priznao kao ozljedu na radu. Obrazloženje: Utvrđeno je da je preminuli imao stečene predispozicije zdravstvenog stanja za srčani udar, koji je mogao uslijediti bilo gdje i u bilo koje vrijeme, što dakako nije povezano s radnim mjestom gdje se dogodila nesreća.

Proizlazi da se kao ozljede na radu ne priznaju kronične bolesti, urođena ili stečena zdravstvena stanja i slična koja mogu uzrokovati ozljedu ili smrt na radnom mjestu. Na osnovi medicinske dokumentacije, za svaki takav slučaj HZZO obvezno donosi rješenje o nepriznavanju.

Novčane naknade

Osigurani radnik u slučaju priznate ozljede na radu ima pravo na sljedeće novčane naknade:

• naknadu plaće za vrijeme bolovanja

• naknadu troškova prijevoza u vezi korištenja prava na zdravstvenu zaštitu

• naknadu za pogrebne troškove (obitelji pokojnika).

Naknadu plaće za vrijeme bolovanja radnik ostvaruje kod poslodavca pravne ili fizičke osobe. Naknada se određuje od osnovice koju čini prosječni iznos plaće koja je radniku isplaćena u posljednjih šest mjeseci prije mjeseca u kojem se dogodila ozljeda na radu.

Troškovi prijevoza uređeni su odredbama Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju te pojedinim aktima HZZO-a kojima se uređuje pravo na naknadu troškova prijevoza. Navodimo neke glavne troškove prijevoza na koje ima pravo ozlijeđeni radnik odnosno njegova obitelj:

a) ako je upućen na liječenje izvan mjesta prebivališta, a ne ispunjava uvjete za korištenje sanitetskog prijevoza

b) ako je upućen u ugovornu zdravstvenu ustanovu ili u ordinaciju ugovornog doktora privatne prakse, u mjesto koje je udaljeno više od 50 km od njegovog mjesta prebivališta

c) radnik starosti do 18 godina, neovisno o udaljenosti, kada koristi zdravstvenu zaštitu u vezi priznate ozljede na radu

d) ako je prihvatio korištenje zdravstvene zaštite izvan mjesta prebivališta ili nije najbliža mjestu prebivališta

e) stvarne troškove prijevoza posmrtnih ostataka radnika koji je bio upućen izvan mjesta prebivališta snosi HZZO, koji ih isplaćuje pravnoj ili fizičkoj osobi na osnovi njezina zahtjeva i dokaza o plaćenom prijevozu.

Naknada za pogrebne troškove u slučaju smrti radnika, a u vezi priznate ozljede na radu, osigurava se pravo za naknadu pogrebnih troškova.

Naknadu za pogrebne troškove može ostvariti pravna ili fizička osoba (poslodavac, obitelj preminulog) koja je snosila troškove pokopa radnika.

Odšteta za ozljedu na radu

Jedna od direktiva EU propisuje načelo odgovornosti poslodavca i obvezu da osigura zaštitu zdravlja i sigurnosti na radu svakom radniku na radu. Angažiranjem ili zapošljavanjem vanjskih stručnih službi ili svojeg stručnjaka zaštite na radu, ne oslobađa ga odgovornosti u domeni zaštite na radu. Takvo tumačenje nalazimo i u našim propisima; poslodavac može u određenim slučajevima snositi krivicu, ali mu je tada treba i dokazati.

Pored takozvanih klasičnih ozljeda na radu događaju se i nesreće s ozlijeđenima, pri kojima radnici smatraju da su oštećeni (zdravstveno i materijalno) i to krivnjom poslodavca.

Takvi slučajevi u načelu završavaju na sudu, koji na temelju propisa, ali i sudske prakse utvrđuje stvarnu krivicu, ali i o nadoknadi štete ili njenom odbijanju.

Iz sudske prakse sudova u RH o odgovornosti za štetu zbog ozljede na radu, proizlazi da su sudovi odlučivali u korist radnika (tužitelja) prema poslodavcu (tuženom), ali i poslodavca oslobađali odgovornosti. Međutim, ima i primjera kada je sud odbio zahtjev ozlijeđenog radnika (tužitelja), jer je pridonio nastanku štetnog događaja, ili su ocijenili da je radnik djelomično pridonio nastanku štete. U takvim je slučajevima diskrecijsko pravo suda u odmjeravanju visine štete.

Dio svojih prava radnik (oštećenik) može zahtijevati sukladno odredbama Zakona o obveznim odnosima kao naknadu u obliku novčane rente, pravo osobe koju je smrtno stradali radnik uzdržavao i slično.

Ako ozlijeđeni radnik zaista smatra da ima pravo na neki vid odštete od poslodavca, treba slučaj pokrenuti sudskim putem. Pri tome treba imati u vidu duljinu “sudovanja”, ali i troškove sudskog postupka.