Vrućina političke atmosfere iznad je one ljetnog zraka. Sve sliči lutkarskoj predstavi, a zbilja možda i nije daleko.
Nekako čovjeku najviše ”dođe milo” Orašara sa sjevera, posebice ako je u sve ušao kako kaže – bez skrivenih namjera. Drugačije nije moglo ni završiti. Kada se pokazaše da zbog volje puka ni Tomislav (stari hrvatski kralj), ni (sveti) Petar, neće moći voditi kraljevstvo, oni potražiše lutka kojeg će staviti ispred sebe i držati ga na koncu. Obojica namjeravaše vući konce, svaki na svoju stranu. No, smetnuše s uma obojica da im lutak, iako dolazi iz daleke sjeverne zemlje preko velikog mora, iako ne zna njihov jezik, ipak ne bijaše totalni bezveznjak. Zaboraviše da je on čak izučavao i drevne tajne ljekovitih napitaka kod najmoćnijih čarobnjaka. Ne očekivaše da će mu njihovo natezanje tako brzo dojaditi, da će im se pokušati otrgnuti s konca i zaplesati sam.
Orašar se odluči za očajnički potez bez povratka, pokuša zavladati kraljevstvom bez njih. Zatraži od Tomislava da napusti dvor, a ovaj pak zatraži da se Orašara baci u tamnicu. Tomislav hitno potraži novog lutka. Prvi kandidat bijaše mu čuvar kraljevske riznice. (Pres)lagat ćemo novu vlast, ovo s Orašarom je bila samo mala šala, naš dobri puče – vikne Tomislav s najvišeg balkona dvora. Kraljica je cijelo vrijeme mudro šutjela. Ona dobro znade tko drži njezine konce, u domovini i dalekim zemljama, čak i preko velikog mora. Ipak je pozdravi ovaj drugi čin, (pres)laganje nove Vlade.
No, sve se odvija prebrzo. Tek što Tomislavovi vitezovi okrenuše leđa Orašaru i uputiše ga natrag u daleku sjevernu zemlju preko velikog mora, tek kad je počeo vezati čvorove na svojeg novog lutka, uvidje Tomislav da je i on nečiji lutak. Iz najdubljih podruma dvorske palače javiše se stari, ali najmoćniji dusi, javiše se osnivači vladajućeg reda. I cap, preko noći i s njega odrezaše konce. Tomislav bijaše razočaran proglasom da je dio zavjere u prodaji crnog zlata pa on dade ”časnu ostavku”. Dobro i prođe, jer nitko ne upita što je to njegova lejdi i radila za otimače crnog zlata, ili je umjesto njega primala zlatnike. Sreća da u kraljevstvu za korupciju još nitko ne bijaše kažnjen. Ustvari, jednog njegovog prethodnika mrcvare oko toga, no to je više inkvizicija za zabavu puka. ”Tko se zadnji smije, najslađe se smije”, pomisli Orašar, jer on još neko vrijeme čak i ostade na dvoru.
Iz višemjesečnog izgnanstva vraća se Zoro Lavljeg srca. On ne pristaje biti ničiji lutak, barem ne u svom kraljevstvu, te odavno skine sve maske svojeg ludila. Inače cijelo kraljevstvo pleše na koncima dalekih i moćnih sila, u spletu svezanih niti od banaka do vojske. Ali zato u svojim redovima Zoro neistomišljenicima već samim pogledom skida glave s ramena. Njegov red nosi naprednije ideje i trebao bi se zalagati za bolji život puka, no Lavlje srce ga vrati stoljećima natrag. S druge strane sadašnji red lukavo traži novog lutka. Čini se da će to biti jedan novi Plemeniković, koji dolazi iz srca moći kontinenta. On bi tom zastarjelom redu trebao dati moderniju, čak renesansnu sliku, a to bi se puku moglo svidjeti. Što će u svemu tome učiniti Petar? Hoće li on opstati? Možda Petar postane Sveti, ionako se cijelo vrijeme pravi takav.
Predstava ulazi u treći čin. Ujesen, kad grozdovi rode i mošt poteče u potocima, u kraljevstvu slijedi novo propitivanje puka tko će njime vladati. Kažu: Kakav puk, takvi ga i vode.
Europska unija mora jamčiti bolji život ili će je građani srušiti
To mogu samo Englezi. Dva puta u tjedan dana ispali su iz Europe! Prvo su 23. lipnja vodili Veliku Britaniju u izglasavanju svojeg Brexita, odluke da napuštaju Europsku uniju, a onda su 27. lipnja ispali s Europskog nogometnog prvenstva izgubivši od Islanda.
Zanimljivo je da su i naši sindikalni kolege lobirali i zalagali se među građanima za ostanak u Europskoj uniji. No, ni to nije bilo dovoljno. Ksenofobija i zavaravanje bili su uspješniji. Velik broj Britanaca nije niti znao za što je ili protiv čega glasovao. Mnogi su poslije referenduma ”guglali” što znači EU. Umirovljenici su većinom glasovali za izlazak, a mladi za ostanak. Oni koji odlaze pečate sudbinu onima koji ostaju.
Moćnici Europske unije šalju oštre poruke za Britance. No, birokrati Europe trebaju se zapitati zašto se to dogodilo i kako spriječiti da se ponovi. Dogodilo se zato što Britanci, kao i mnogi Europljani, već godinama ne žive bolje, zato što Europska unija brine više o kapitalu nego o građanima, zato što Europa ne daje viziju čak niti raspravu kuda ide dalje; u jednu državu, federaciju, što teritorijem, vojskom, jednakošću, standardom građana. Dogodilo se zato jer se Europska unija nije nametnula kao nositelj boljeg života i standarda za svoje građane. Zato jer je zaboravila to i biti.
Europa ne može dva desetljeća stajati na pola puta. Građani Europske unije moraju je što prije moći prepoznati kao asocijaciju koja će biti podređena rastu njihovih radnih, obiteljskih i općih prava, unapređivanju kvalitete i sigurnosti njihovih života, razvoju njihovog životnog standarda i njegovoj zaštiti. Stoga i ova lutkarska predstava, koju vodi globalni kapital i glavešine Europske unije, mora završiti.
Europska unija hitno, a to za nju znači kroz par godina, mora odabrati jasan smjer, ona mora postati nedvojbeni nosilac boljeg života njezinih građana i građani to moraju znati. U protivnom ovo bi mogao biti početak njezinog kraja. Kada nisu zadovoljni, ljudi se odlučuju za promjene, čak ni kada ne znaju u kojem smjeru idu. Stoga, ne postane li Europa jamac boljeg života njezinih građana, oni će je srušiti sami.
150 godina Sloge
Četiri godine starija je sestra našeg sindikata – Sloga. Ove godine slavi 150. rođendan. Hrvatsko grafičko glazbeno društvo Sloga jedno je od najstarijih glazbenih društava u našoj zemlji. Iza njega bezbrojne predstave na mnogim pozornicama diljem zemlje i inozemstva. Ali to su prave predstave, istinske, iz srca, iz čiste ljubavi prema glazbi. Kroz bogatu prošlost i danas djeluje Orkestar mandolinista i gitarista, Harmonikaški orkestar i Komorni mandolinski ansambl.
Razlog dugotrajnosti Sloge i Sindikata grafičara, jest u tome što oboje svoj rad temelje na univerzalnim vrijednostima. Sindikat od 1870. godine promovira slobodu, jednakost, pravednost i solidarnost. Sloga je sve to vrijeme njegovala umjetnost, ljepotu, ljubav prema glazbi i zajedništvo njezinih istinskih zaljubljenika. Takvi ideali, takve vodilje su vječne, nekvarljive i opstaju u svim vremenima, pa s takvim smjerom traju i naše udruge. Želimo Slogi da nastavi s uspješnim radom barem još toliko, a i s ovog mjesta uputimo joj jedan veliki: Bravo!
