U okviru završetka projekta “Dijalog i znanje napredak grade” , Sindikat grafičke i nakladničke djelatnosti Hrvatske, organizirao je u Tuheljskim toplicama Konferenciju “Utjecaj 4. industrijske revolucije na radne odnose i socijalni dijalog – Budućnost rada u grafičkoj, nakladničkoj djelatnosti i sektoru komunikacija” .
Na konferenciji koju je vodila Matea Mikić, sudjelovali su predstavnici sindikata i visoki gosti iz inozemstva, a nazočne je pozdravila Nada Trgovčević, načelnica Sektora za pripremu i provedbu projekata operativnih programa u Ministarstvu rada i mirovinskoga sustava. Marina Kasunić Peris, prezentirala je provedbu projekta, a Darije Hanzalek, predsjednik Sindikata, naglasio je ostvarene rezultate edukacije koji će osnažiti buduće djelovanje sindikalnih i povjerenika radnika za zaštitu na radu te članova radničkih vijeća.
Na panelima je Deroo Gwenola, iz međunarodne konzultantske kuće Syndex, predstavila stanje i pogled na grafički sektor te rezultate istraživanja o stanju kolektivnog pregovaranja u grafičkom sektoru.
Tijekom cjelodnevne konferencije uz uvodna izlaganja održana su dva panela, kojih je moderator bio Vitomir Begović.
1. Izazovi 4. industrijske revolucije s osvrtom na grafičko-nakladničku djelatnost i medije
Na prvom panelu pod nazivom “Izazovi 4. industrijske revolucije s osvrtom na grafičko-nakladničku djelatnost i medije”, sudjelovali su Nicola Konstantinou, iz globalne sindikalne središnjice UNI, Marko Gjeldum, HGK, Jelena Ostojić, Filozofski fakultet u Zagrebu, Sanja Smoljak Katić, HUP, Nikola Mrvac, Grafički fakultet Zagreb, Krešimir Sever, Nezavisni hrvatski sindikati i Josipa Klišanin, predstavnica MRMS.
Tijekom rasprave iznijet je pregled stanja sektora u svijetu, Europi i Hrvatskoj, trendovi u razvoju zanimanja, načinu rada i obrazovanju te je ukazano na nove oblike rada i prekarni rad.
Grafička i nakladnička djelatnost u svijetu, pa tako i u Hrvatskoj izložena je digitalizaciji i brzim tehnološkim promjenama koje transformiraju sektor i zahtijevaju brze prilagodbe poslodavaca, radnika, ali i države u cjelini tim promjenama.
Nova industrijska revolucija otvara i pitanje humanizacije poslovanja jer je dosadašnji model doveo do golemih nejednakosti i uništenja okoliša koje ugrožava čovječanstvo i cijeli planet.
Uz tehnološke promjene, investiranje u ljudski kapital, primjerene radne uvjete, pravedne plaće i beneficije te odgovoran odnos prema prirodi moraju biti u središtu dijaloga poslodavaca, sindikata i predstavnika vlasti te svakodnevnog djelovanja.
Uvođenje informacijske i komunikacijske tehnologije uzrokovalo je velike promjene u grafičkoj, nakladničkoj djelatnosti i sektoru komunikacija, kako u odnosu na strukturu sektora, tako i u odnosu na uvjete rada zaposlenih. Učinci se mogu primijetiti u području konkurentnosti, organizacije rada, korporativne društvene odgovornosti, kretanjima u obrazovanju i na tržištu rada, oblicima zapošljavanja, potrebnim vještinama i stručnim kvalifikacijama koje radnici moraju posjedovati.
IV. industrijska revolucija zahtijeva odgovorne i sustavne mjere ekonomske, socijalne i obrazovne politike u svrhu primjerene prilagodbe suvremenim zahtjevima tržišta rada.
Pored državnih poticaja za uvođenje i razvoj robotizacije, potrebno je razmotriti i uvođenje poreza, odnosno mjera kojima će se obvezati investitore na ulaganje u ljudske resurse i održavanje odgovarajuće zaposlenosti.
Digitalizaciju ne treba promatrati samo kao nešto što uništava radna mjesta, već i kao mogućnosti za razvoj i nadogradnju pojedinačnih vještina, što uključuje potrebu poboljšanja digitalnih i drugih vještina radne snage.
Promjene u svijetu rada u EU i Hrvatskoj dovele su do novih vrsta fleksibilnih poslova (privremeni rad) i novih vrsta poslovnih veza, kao što su rad na daljinu (rad od kuće), privremeni poslovi ili rad nezavisnih profesionalaca (iPro), masovna podrška, rad u ekonomiji dijeljenja i na digitalnim platformama. U porastu su nestandardne, osobito honorarne vrste poslova nezavisnih profesionalaca. Povećan je jaz između zakonski zaštićenih radnika sa standardnim ugovorima na neodređeno vrijeme i onih drugih, koji takve ugovore nemaju te su izloženi sve većim neizvjesnostima. Od svih oblika nestandardnog rada koji su u Hrvatskoj regulirani Zakonom o radu najviše je izražen rad na određeno vrijeme kao dominantan oblik novog zapošljavanja. Budući da se često radi o zloporabi ovog instituta, potrebno je uz odlučno djelovanje nadležnih državnih tijela, kolektivnim ugovorima i aktivnošću radničkih vijeća sprječavati takve pojave. Prekarni oblici rada ne smiju zamijeniti standardno zapošljavanje na neodređeno vrijeme, naglašava se u poruci panela.
2. Socijalni dijalog i obrazovanje kao put do zadovoljnih radnika i poslodavaca
U drugom panelu u raspravi na temu “Socijalni dijalog i obrazovanje kao put do zadovoljnih radnika i poslodavaca”, sudjelovali su Hrvoje Butković, Institut za međunarodne odnose, Dubravko Deželić, Škola za grafiku, dizajn i medijsku produkciju, Sanja Smoljak Katić, HUP, Dubravka Matić, MRMS, Darije Hanzalek, Sindikat grafičke i nakladničke djelatnosti, Hans Joachim Schulze – Sindikat VER.DI i Rafal Tomasiak – Središnji europski organizacijski centar.
Na ovom panelu ukazano je na utjecaj digitalizacije na industrijske odnose u Hrvatskoj, nužne promjene u strukovnom i dualnom obrazovanju, potrebna znanja i vještine u sektoru grafičke, nakladničke i djelatnosti medija, te izazove u socijalnom dijalogu koje pred sindikate i poslodavce postavlja 4. industrijska revolucija.
U današnje, ali i posebno buduće vrijeme izazova i promjena, globalizacije, digitalizacije i automatizacije, odgovorno i učinkovito upravljanje ljudskim resursima uz društveno odgovorno poslovanje postaju konkurentska prednost na tržištu.
Upravo zato rast i razvoj znanja i vještina zaposlenika moraju ići u korak s tehnološkim razvojem. Znanje je moć, zadovoljan radnik je produktivan, a poslodavac uspješan! Iskrenom i konstruktivnom suradnjom putem socijalnog dijaloga moguće je ostvariti posebne i zajedničke interese poslodavaca, sindikata, odnosno radnika, rečeno je tijekom rasprave.
Digitalizacija ima značajan učinak na tržište rada u zemljama Europske unije, a time i u Hrvatskoj, mijenjajući dinamiku poslova, uvjete rada i potrebne vještine. Reforme na području obrazovanja i novih vrsta osposobljavanja radnika nameću se kao jedan od ključnih odgovora na zahtjeve digitalne revolucije za našu zemlju koja želi imati na raspolaganju radnike sutrašnjice, osposobljene za rad s novim tehnologijama.
Potrebno je razvijati svijest svakog pojedinca da ni u jednom periodu svog života ne smije zapostaviti obnavljanje stečenog znanja, ali i usvajanje novih kompetencija i vještina, prilagođavajući se zahtjevima suvremenog tržišta rada, a time i stvarajući uvjete za aktivnost na tržištu rada do stjecanja uvjeta za punu starosnu mirovinu, i prema osobnim mogućnostima što duži ostanak u svijetu rada.
Primjena dualnog sustava obrazovanja može trajno pridonijeti smanjenju jaza između očekivanja te potreba tvrtki i vještina učenika koji završavaju strukovne škole jer je naglasak na „učenju kroz rad“.
Centar kompetentnosti je mjesto izvrsnosti strukovnog obrazovanja i osposobljavanja u kojemu se uz osnovnu djelatnost strukovnog obrazovanja, koja obuhvaća i provedbu učenja temeljenog na radu, obavlja i osposobljavanje i usavršavanje i druge djelatnosti koje pridonose poboljšanju kvaliteti strukovnog obrazovanja i osposobljavanja i njegove prilagodbe potrebama gospodarstva i tržišta rada. Ocjenjuje se potrebitim i u sektoru grafičke i nakladničke djelatnosti te medija uspostaviti Centar kompetentnosti.
Socijalni partneri trebaju uspostaviti i ojačati svoju suradnju na sektorskoj razini te poći od analize stanja i utvrđivanja mjera kojima će učiniti sektor privlačan za radnike, a ponudom proizvoda i usluga konkurentan za poslovanje.
Pred sindikatom i poslodavcima je razdoblje unapređivanja bipartitnog socijalnog dijaloga o različitim aspektima vezanim uz utjecaj digitalizacije na rad i zaposlenost u sektoru. Partnerskom suradnjom sindikata i poslodavaca, uz primjerenu zaštitu prava radnika, neograničenu slobodu sindikalnog organiziranja, pravo na sigurne uvjete rada i zdravo radno okruženje, profesionalni razvoj i obrazovanje na radu, te pravo na socijalnu sigurnost, a time i na dostojanstveni rad moguće je ostvariti zajedničke ciljeve, motivaciju, lojalnost zaposlenika i obostrano zadovoljstvo poslodavaca i radnika. Preduvjet je pregovorima reprezentativnih udruga poslodavaca i sindikata u sektoru te zaključivanjem granskog kolektivnog ugovora regulirati specifična pitanja iz područja rada, poruka je sudionika panela.
