Konferencija o kolektivnom pregovaranju UNI Europa Grafičkog sektora održana je od 20. do 21. listopada 2016. godine u Berlinu. Izvršen je kratak pregled socijalne i političke situacije u Europi i uglavnom su problemi svugdje isti ili slični. U Njemačkoj i dalje postoje sektorski kolektivni ugovori, no postoji veliki broj kompanija koje nisu njima pokrivene, a posebno tiskarska djelatnost. Stoga su sada u tijeku pregovori i između ostalog se traži povećanje plaća za 5%. Ono što je svima zajedničko je da se u grafičkom sektoru sve više pokušava oslabiti snaga sindikata, a samim time snaga kolektivnih ugovora, prije svega zbog politike štednje, koja je nametnuta. Europski socijalni dijalog ne napreduje dobro i nema stvarne volje za stvaranjem pravila kojima bi se stvarno štitila prava radnika.
Populisti i desničari nadiru
Sve više radnika se okreće od Europe, smatrajući da ih ona ne može zaštiti i tu je otvoren teren za populiste i ekstremne desničare koji žele stvoriti još jače antieuropsko okruženje. Tako u Njemačkoj jača desna stranka koja se zalaže za smanjenje minimalne plaće, odlazak u mirovinu sa 67 godina, no unatoč tome, imaju veliku potporu radnika.
Različiti pristupi kolektivnom pregovaranju
Izvršen je i pregled ekonomskog razvoja u Europi i tu su primijećene velike razlike u pojedinim europskim državama. BDP uglavnom raste, no za neke zemlje se još uvijek ne može reći da su izašle iz krize. Stopa nezaposlenosti u Europi je 9%, s tim da je u Njemačkoj manja od 5%, a u Španjolskoj, Grčkoj i Portugalu čak oko 20%. Stoga, premda na globalnoj razini postoji dojam da se događa pozitivni pomak, situacija u europskim državama je različita.
Neprijateljska klima prema pregovorima
Delegati iz Španjolske, Belgije i Hrvatske su izložili strategije kolektivnog pregovaranja u svojim državama.
U Španjolskoj je prisutan tripartitni dijalog i međusektoralno pregovaranje. Za vrijeme diktature nije bilo kolektivnih ugovora, a nakon nje sindikati su počeli s vladom potpisivati ugovore kojima se vlada obvezala subvencionirati neka prava uređena kolektivnim ugovorima, ako poslodavac više ne bi mogao financirati ta prava. Tripartitni dijalog dobro funkcionira sve dok postoji vlada koja je spremna postići dogovor sa sindikatom i u zadnjih nekoliko godina to je uglavnom bilo tako te su postignuta bolja prava za radnike. No, sada je na vlasti desno orijentirana vlada i tripartitni dijalog je uglavnom napušten. Sada se ide na bipartitni dijalog i međusektoralne ugovore koji pokrivaju sve radnike u određenom sektoru. Način na koji sindikat pregovara s poslodavcima je primjer dobre prakse, odnosno poslodavcima u određenom sektoru predočavaju primjere ugovora koje su potpisali drugi poslodavci i koristi koje su poslodavci imali od tih ugovora.
U Belgiji je uglavnom prisutno sektorsko kolektivno pregovaranje. Prilikom pregovora formira se paritetna komisija u čijem sastavu su predstavnici poslodavaca i sindikata koji djeluju u određenom sektoru. Ugovor koji potpiše ta komisija obvezuje sve radnike i poslodavce u sektoru za koji je ugovor potpisan. Ideja je da se vlada ne miješa u kolektivno pregovaranje, osim ako socijalni partneri ne mogu naći zajednički dogovor. Savjetodavna komisija za grafički sektor je 2015. godine oblikovala prijedloge koji su objašnjavali najbolju praksu i kolektivni ugovor je potpisan te godine za dvogodišnje razdoblje, dakle do kraja 2016. godine. No, vlada ide za tim da se ukine sektorsko kolektivno pregovaranje i da se kolektivni ugovori potpisuju samo na razini firme, te je stoga mala vjerojatnost da će biti potpisan novi kolektivni ugovor za grafičku djelatnost.
U Hrvatskoj u grafičkoj i nakladničkoj djelatnosti ne postoji sektorski kolektivni ugovor, nego se kolektivni ugovori potpisuju posebno za svaku podružnicu, što znatno otežava posao. Potrebno je pregovarati sa svakim poslodavcem odvojeno, a kolektivni ugovori se potpisuju uglavnom na dosta kratko razdoblje. U našem sindikatu imamo 17 potpisanih kolektivnih ugovora, a neki od instituta koji su njima uređeni su: odredbe o zaštiti na radu, radno vrijeme, dnevni, tjedni i godišnji odmor, najniža osnovna plaća, slobodni dani, regres, božićnica, jubilarna nagrada…
Ono što je zajedničko svim državama je da je nastavljena neprijateljska klima prema kolektivnom pregovaranju diljem Europe, što u konačnici dovodi i do smanjenja članstva. Vlade pokušavaju ukinuti sektorske kolektivne ugovore, odnosno cilj je da sindikati izravno pregovaraju s poslodavcima na razini svake firme. To znatno otežava pregovaranje i potpisivanje kolektivnih ugovora, a u što se imamo priliku uvjeriti gledajući situaciju u Hrvatskoj. Posljednji primjeri takve politike su u Austriji i Italiji. U Austriji nacionalni ugovor za tiskarsku djelatnost više nije na snazi, a u Italiji se više čak ni ne pregovara o potpisivanju novog.
Kako odgovoriti na izazove?
Unatoč rastućoj digitalizaciji, tradicionalni načini rada i komunikacije su i dalje prisutni. Pomoću tehnologije se ne može postići blizina s ljudima, tu je uvijek potreban osobni kontakt. Grafički sektor je do prije 10-ak godina bio u znatno boljem položaju, imali su veliku moć i većina članstva je bila pokrivena kolektivnim ugovorima. Sad se na neki način grafički sektor vraća na početak i potrebno je ponovno učiti i prilagoditi se novoj tehnologiji koju i mi koristimo (e-mail, internet, društvene mreže..). Također je vrlo bitno i izmjenjivati dobru praksu i iskustva, kako na nacionalnoj tako i na europskoj razini.
Što nakon Brexita?
Jedna od tema na Konferenciji je bio i Brexit i koji učinak ima na radnike u Velikoj Britaniji, ali i cijeloj Europi. Predsjednik UNI Europa Grafičkog sektora, Simon Dubbins je Britanac te je kratko opisao situaciju u Britaniji nakon Brexita. Postalo je normalno pitati stranca: Što ti radiš ovdje? Zar nisi vidio rezultate referenduma? Ne želimo te u svojoj državi. Jedan Poljak je čak ubijen na ulici. Rasizam i ksenofobija jačaju. Sve više kompanija razmišlja hoće li uopće nastaviti ulagati u Veliku Britaniju ili će svoje poslovanje preseliti negdje drugdje.
Sindikat Unite u Velikoj Britaniji izdao je naputke u kojima su naznačili što žele od Brexita. Njihovi zahtjevi su: jedinstveno tržište, radnici i dalje moraju imati pravo sudjelovati u pregovorima o svojim pravima, zahtijevaju da prava radnika koja proizlaze iz europskih direktiva i dalje moraju ostati na snazi.
No, unatoč svemu negativnom što je proizašlo iz Brexita, treba imati na umu i neke od razloga koji su doveli do toga. Radnici su prestali vjerovati u Europu, prestali su vjerovati da će im Europa donijeti bolji život i bolje plaće. Europa je sve više zajednica kapitala, a sve manje zajednica ljudi i sada je na neki način kažnjena. Ukoliko ne žele da im se dogodi ista sudbina kao Velikoj Britaniji, ostale zemlje Europske unije trebaju naučiti sljedeće lekcije: SLUŠAJTE radnike, sindikate i civilno društvo. PREUZMITE ODGOVORNOST – I Europski parlament i Komisija samo prebacuju odgovornost na druge. Na kraju dana, sve se svaljuje na leđa građana. SOLIDARNOST – preostale države članice moraju surađivati, raditi zajedno i slušati građane. Moraju brige građana iznijeti na stol u Bruxellesu i rješavati njihove probleme kao prioritetne, ispred novih direktiva i zakona.
Apel iz Berlina
U odnosu na pozadinu strašne socijalne situacije u Europi, porastu populizma i fašizma, netolerancije prema izbjeglicama koji bježe iz rata pogođenih zemalja, predstavnici grafičkih sindikata iz cijele Europe, odlučili su uputiti ovaj apel svima uključenim u svijet rada. Apel je izrađen u Berlinu, gradu punom povijesne simbolike.
Politika štednje u Europi pogađa sve ljude i radnike jednako, stvarajući nesigurna radna mjesta i nedostatna sredstva za život u svim državama. Siromaštvo je u porastu u gotovo svim zemljama Europe, jednako kao i nezaposlenost. Delegati, koji su prisustvovali na konferenciji, smatraju da današnja liberalna politika stavlja veliki upitnik na socijalna prava radnika, kolektivne ugovore i temeljna načela socijalnog dijaloga u svim državama članicama.
Kao reakcija na porast siromaštva i nedostatak ikakve perspektive i alternative takvoj liberalnoj politici, ksenofobične i populističke grupe jačaju i šire se takvom brzinom da su na korak do preuzimanja moći u velikom broju država članica Europske unije. 27 godina nakon pada Berlinskog zida, koji je razdvajao ljude u dva tabora, zid se opet diže širom Europe – stvara barijere u ljudskim pravima i narušava duh slobode i mira u Europi.
Sindikati koji zastupaju radnike iz grafičke, nakladničke i izdavačke djelatnosti u Europi, šalju apel iz Berlina:
• pozivaju radnike iz cijele Europe da se pridruže sindikatu i tako pomognu stvoriti drugačiju Europu, u kojoj će ljudi – a ne poslovni i bankarski svijet – imati glavnu riječ
• zahtijevaju da se europska vlada temelji na istinskoj demokraciji, a ne da samo delegiraju svoje članove u Vijeće, a da Komisija donosi odluke bez demokratskog legitimiteta
• zahtijevaju hitnu uspostavu europskog socijalnog okvira koji treba spriječiti sve oblike iskorištavanja radnika i okretanja radnika jednih protiv drugih, treba poštovati visoku razinu socijalnih normi i voditi do jednakog tretmana za sve
• stavljaju najveći fokus na borbu protiv rasizma, ksenofobija, antisemitizma, homofobije i svih drugih oblika isključivosti
• zahtijevaju da oni koji bježe od masakra i siromaštva u svojim zemljama budu dobrodošli i dočekani s dostojanstvom i poštovanjem.
