Trenutna situacija na državnoj razini osim na očaj, navodi nas povremeno i na humor jer je to jedino čime se za sada, barem do izbora, možemo obraniti.
Pročitala sam status Merite Arslani koji me jako nasmijao, pa ću ga iskoristiti jer je aktualan: „Orešković ovo, Orešković ono… Pa što je taj Orešković bio kao onaj Kevin – „Sam u kući“ šest mjeseci, a sad su se izgubljeni roditelji vratili i zbrajaju štetu koju je mali napravio dok je divljao po kući i razbijao namještaj. Ono kad se HDZ pravi kao da nije postojao zadnjih šest mjeseci.“
Osim što me nasmijalo, to me potaklo da pomislim da je jedan od najčešćih, ali i najvažnijih uzroka svakog konflikta: prebacivanje odgovornosti na drugoga.
Najčešće je takav potez izraz nemoći jedne strane, iako se katkad radi i o najbržem i najlakšem putu da sa sebe maknete teret. Do kakvog će konflikta doći, ovisi mnogo o tome kakvog partnera imate s druge strane. Ukoliko je povučeniji ili od vas verbalno slabiji, doći će do povlačenja, no ako imate ravnopravnog partnera, dogodit će se sasvim suprotno. Doći će do još većeg sukoba nego što bi on bio da ste u samom početku preuzeli djelić odgovornosti.
Osobe niskog samopouzdanja često upravljaju sukobima drugačije od osoba koje o sebi imaju visoko mišljenje. Tzv. napadački mentalitet (asertivnost) kako to danas zovu u modernim firmama, samosvjesnost i razumijevanje sebe, pridonose konstruktivnijem upravljanju sukobom. Takve će osobe radije pribjeći neagresivnom komuniciranju i prilikom potencijalnog sukoba.
Od svakoga se očekuje da se odrekne nečega i zato je pokušaj rješavanja situacije sistemom „ovako će svi biti zadovoljni“, još jedan čest uzrok sukoba. Ukoliko i uspijete zadovoljiti sve strane, muža/šeficu/kolege/prijateljicu, nećete zadovoljiti sebe. Do sukoba će garantirano doći u onom trenu kada shvatite da ste popustili za dobrobit drugih, krenut će unutarnji dijalog o tome kako to ionako uvijek radite, što će eskalirati vašom frustracijom i u 90% slučajeva na kraju verbalnim ispadom u situaciji kada ste to najmanje očekivali. Čak i sami od sebe.
Pokušaj izbjegavanja konflikta još je jedan pogodan način da do njega dođe i nije nimalo učinkovita metoda. U takvoj situaciji kada se pokušava napraviti sve osim da netko bude povrijeđenih emocija, najčešće pati ili projekt (ako je riječ o poslu) ili neka treća osoba (ako je riječ o odnosima).
Kako se i kada rađa konflikt?
Konflikti su dio svakodnevnog života – u obitelji, na radnom mjestu, u prometu, sa susjedima. Oni su sastavni dio života bilo da se događaju u nama samima ili u interakciji s drugim osobama.
„Konflikt je situacija u kojoj dvije strane koje imaju različite želje ili interese pokušavaju utjecati na onu drugu stranu da napravi ono što oni žele.“
Zar nije to ujedno i definicija riječi manipulacija?
Iako se ova definicija odnosi na konflikte koji se pojavljuju između dvije ili više osoba, ona se može primijeniti i na konflikte koji se pojavljuju u jednoj osobi.
Vrlo čest, čak možda i najčešći razlog za konflikt je nesporazum. Zbog pogrešno prenesene poruke, povišenih tonova, nedostatka svih informacija, zbog neslušanja druge strane u trenutku dok svađa traje jer ste preuzbuđeni/preuzrujani… dolazi do konflikta koji obično najduže traje. Zato to najčešće i biva slučaj u onim najbližim odnosima jer realno, na šefa se ne smijete predugo ljutiti.
Ono što je najzanimljivije kod sukoba jesu potpuno različiti opisi istog događaja. Sukob koji nastaje između dvoje ili više ljudi nastaje kada objektivno istu situaciju odnosno istu realnost različito doživljavamo zbog naših osobnih filtera:
– imamo u startu postavljena određena očekivanja
– imamo u startu različita očekivanja
– imamo različita uvjerenja i stavove
– imamo različita prethodna iskustva
– imamo različito viđenje te situacije
– imamo različitu razinu obrazovanja/kulture
– imamo različite ciljeve.
Drugim riječima, kada iznosimo vlastitu percepciju neke svađe koja se dogodila, to je iz našeg kuta gledanja potpuno objektivno viđenje identične situacije i konflikt nastaje upravo zbog toga što nam nikako nije jasno kako to druga strana ne vidi?!
Posljedice konflikta na poslu
Najgori način za rješavanje konflikta je ignorirati ga, odnosno ne poduzeti nikakvu akciju – takav način djelovanja teško može opstati i u obiteljskim situacijama, a posebice ne u poslovnim odnosima. Ignoriranjem konflikata odnosno nedjelovanjem samo se pojačava razina frustracije svih uključenih u proces odnosno sukob. Jednako tako, nije dobro ne razgovarati sa svojim suradnicima i kolegama o odlukama koje ćete kao poslodavac donijeti jer to samo unosi bezrazložan nemir u ljude i vodi nepovjerenju unutar tima.
Ono što u pitanju konflikta moramo napraviti na poslu, a ne moramo nužno i doma, jest da ga je bolje riješiti odmah nego kasnije! Vremenom on samo prerasta u nešto gore i dok mi čekamo da se suprotstavljena strana javi i shvati da „nije u pravu“, nastaju nepopravljive štete za projekt, poduzeće, radne odnose. Kolege ipak mnogo teže praštaju nego nama bliski ljudi.
Unutarnji konflikt
Unutarnji konflikt možemo predstaviti kao sukob dva dijela jedne ličnosti od kojih svaki želi upravljati cjelinom. Psiholozi često to kolokvijalno nazivaju: moje „lijeno ja“ i moje „vrijedno ja“, kada se sami sa sobom borite oko izvršenja neke obaveze, zadatka, odlaska nekamo…
No, ne događaju se unutarnji sukobi samo iz tih razloga, već i radi vlastitih nesigurnosti.
Sposobnost prepoznavanja unutrašnjeg konflikta kod sebe, kao i kod drugih, stvar je emocionalne inteligencije. Osoba koja se nalazi u unutarnjem konfliktu govorit će istinu, ali će se u njoj sukobljavati dvije međusobno isključive stvari. Kada netko ne zna kako prebroditi neki konflikt, a najčešće do toga dolazi zbog kompleksa koje sami u sebi nosimo iako nismo toga svjesni, situacija postaje mučna toj osobi, ali i svima onima koji se nalaze u tom procesu/odnosu. Unutarnji konflikti su uobičajeni i predstavljaju normalan dio života. Nije dobro kada se tiču nečega što je osobi veoma važno i kada traju predugo. Usprkos tome što su sastavni dio naših života, upravo zbog unutarnjih konflikata nekada stradavaju naši odnosi.
No, unutarnji konflikt nekada nas i štiti. Zbog vlastitih nesigurnosti ponekad se „svađamo sami sa sobom“. Napravimo nešto na jedan određeni način i onda počnemo razmišljati kako to nije bilo dovoljno dobro, da smo trebali drugačije, ili bolje, ili čak uopće to ne napraviti.
Drugim riječima, zbog unutarnjeg konflikta preispitujemo sami sebe. To ne mora uopće biti loše zato što nekad zaista trebamo pronaći bolje rješenje, odnosno o nečemu donijeti promišljeniju odluku. Razmišljanjem o svojim postupcima, zaustavit ćemo ishitrene reakcije. Ipak, kao ni u svemu drugome, opet ne smijemo previše razmišljati jer inače unutarnji konflikt postaje kočnica – u donošenju poslovnih odluka, u sklapanju odnosa, u održavanju odnosa.
Apsolutno je pogrešna pretpostavka misliti da su svi konflikti loši. Ono što je jedina nepromjenjiva činjenica jest to da su konflikti neizbježni. Dokle god živimo, radimo, stvaramo, imamo odnose, družimo se, objedujemo… bit će i konflikata. Čak i kada ih mi nastojimo izbjeći, oni će se događati. Nekad baš upravo iz tog razloga jer ih pokušavamo izbjeći, događaju se sukobi jer zapravo i tim postupkom svaljujemo svu odgovornost na druge ljude, a ništa na sebe.
Navikli smo da ih doživljavamo stresno, da krivicu projiciramo na druge i da se tješimo činjenicom da „svi tako žive“. No, konflikti nam mogu poslužiti i za vlastiti razvoj, pitanje je samo na koji način ih sagledavamo, analiziramo i naravno, rješavamo.
Kakva bi inače razlika bila između sukoba među djecom i sukoba između odraslih ako ih mi kao odrasli ne znamo riješiti?!
Ne treba za svaki problem imati rješenje!
Čovječanstvo se vrlo teško miri s činjenicom da nije svaki konflikt rješiv. Neće svaki donijeti olakšanje, neće svaki donijeti zaključak i spokoj, neće se nekad apsolutno ništa promijeniti nakon što se sukob dogodi. Ono što je dobro kod sukoba jest to što uz negativne posljedice, ima i pozitivne: razvijanje kreativnosti u rješavanju sukoba, bolje prilagođavanje promjenama, veći interes grupe, smanjenje napetosti među onima koji sudjeluju, razvijanje vlastite samosvijesti, rast i razvoj, mirenje s činjenicom da nismo savršeni i da to ne trebamo očekivati ni od drugih…
Tijekom života svi razvijamo neko uobičajeno ponašanje kako reagiramo na sukob. To kako se mi ponašamo, naravno, ima utjecaja na ponašanje osobe s kojom smo u kontaktu. Upravo iz tog razloga stvara se pretpostavka da se konflikt može riješiti samo na nekoliko načina.
Ako se u sukobima neprestano povlačimo i dopuštamo da budemo „slabić“ u takvoj situaciji, iz toga proizlazi ponašanje drugih koje nakon nekoliko takvih situacija postaje uobičajeno, odnosno standard koje druga strana redovito primjenjuje. Iz toga razloga ljudi koji „ne znaju“ reagirati na sukobe, smatrat će da drugi ljudi/partneri/kolege napadaju samo njih. Tako nastaju ljudi koji su „vječne mete“.
Vjerojatno svatko u svojoj glavi ima neki, po njemu, razuman način rješavanja određenog konflikta. No, to ne znači da on uistinu jest takav. To je samo posljedica našeg životnog iskustva – time se i vodimo kada ga primjenjujemo. Zato nam se i događa da iako mijenjamo ljude, partnere, kolege, radna mjesta, veze… doživljavamo iste stvari gdje god se i s kim našli. Šablona po kojoj djelujemo jednako djeluje i kod novih šefova i kod novih muževa i žena. Upravo zato jer je ista. Ne možemo očekivati drugačiji rezultat od iste taktike.
Potrebno je osvijestiti da pogrešno komuniciramo tijekom sukoba, da preblago ili preagresivno reagiramo na nerazumijevanja koja među nama nastaju. Naravno, postoje osobe s kojima ne možete uspostaviti odnos ma koliko se trudili, ali to je jedino rješenje za promjenu situacije. A to je ono što želimo zar ne?
Trebali bismo promijeniti situaciju kako bismo ju mogli poboljšati. Promijenimo li postupak, promijenit će se i konflikt. Gdje god ima prostora za poboljšanje odnosa, ako govorimo o racionalnim ljudima, tu trebamo najprije razriješiti vječna pitanja: zašto me to zapravo smeta? Protiv koga se u tom konfliktu sukobljavam?
Iako možda zvuči prilično jednostavno, riječ je o vrlo teškim pitanjima jer su to ona od kojih nam se najčešće odgovor nimalo ne sviđa.
