Na Svjetskom ekonomskom forumu ove godine raspravljalo se i o korupciji, koja košta globalnu ekonomiju oko 3,6 milijardi godišnje. Korupcija obuhvaća raznovrsne aktivnosti, od sitnog podmićivanja do izbornih prijevara, prijevara u nabavi, sukoba interesa, raznih pronevjera. Ona ima bezbroj različitih lica. Njezina definicija je sljedeća: „Zlouporaba povjerene ovlasti za privatnu korist“. Uobičajeno je da se korupcija događa ilegalno, no ni to nije uvijek točno. Moćni interesni lobi (gospodarski ili pravni) može izlobirati kod vladajućih struktura donošenje takvih zakona od kojih će pojedinci (obično moćni) imati velike koristi. To je tzv. „ortački kapitalizam“, koji može trajati dugo, jer je „ozakonjen“, sve dok ne dođe do promjene aktera koji su ga zajedno stvorili (Agrokor). Tada se korupcija događa kao posljedica legalnih postupaka. Ona se najčešće veže na vladajuće strukture zato što te strukture imaju moć po svojoj funkciji. Organizacija koja prati korupciju na globalnoj razini, Transparency International, uz nju veže i sve veću pojavu raznih neetičkih aktivnosti.
Slabije demokratske institucije znače veću korupciju
Praćenjem indeksa o percepciji korupcije po pojedinim zemljama (lista obuhvaća 180 zemalja svijeta), vidljivo je da u svijetu ne postoji zemlja bez korupcije. Danska, koja je prva na listi Transparency Internationala kao zemlja u kojoj je percepcija da nema korupcije (85%), ipak ima percepciju o 15% korupcije. Najgora zemlja na Listi percepcije o korupciji je Somalija, sa 10% da nema korupcije, a 90% da ima. Republika Hrvatska se nalazi u 2018. g. na 49. mjestu, što je skroman napredak za nekoliko mjesta u odnosu na posljednjih pet godina članstva u EU. Iz tog podatka je vidljivo da se mehanizmi EU protiv korupcije koriste malo ili ništa, od ulaska u EU do danas. Koliko god da korupcija košta i koliko god lica i naličja ima, ona nikada ne dolazi nezavisno od demokratskih institucija. Iz govora predstavnika Transparency Internationala vidljivo je da je u praksi potvrđena uzročno-posljedična povezanost demokracije i korupcije: „Korupcija otklanja demokraciju kako bi se stvorio začarani krug u kojemu korupcija potkopava demokratske institucije, a onda, oslabljene demokratske institucije nisu u stanju kontrolirati korupciju.“ Iz toga proizlazi da korupcija nije slučajna, nego dobro planirana aktivnost.
Kako provesti antikorupcijske mjere?
Budući da je korupcija aktivnost s tisuću lica koja postoje u svakom dijelu društva, ne može se iskorijeniti izoliranim mjerama „izvana“, nego treba djelovati iznutra na sve u lancu korupcije. To se može postići donošenjem i dosljednim provođenjem i praćenjem zakona i propisa protiv korupcije, obrazovanjem, odgovornim ponašanjem i slobodnim medijima. To su aktivnosti kojima se treba mobilizirati cijelo društvo, svaki član zajednice. Ako se bilo kakvi planovi donose na razini političkih elita, oni tamo obično i ostanu, bez utjecaja na svijest građana. Mrtvo, antikorupcijsko slovo na papiru ostaje manje od toga da se ne poduzme ništa. Ovdje forma ne donosi rezultate. To je težak i mukotrpan put, ali se višestruko isplati.
