“Slučaj Sanader” kao paradigma stanja i katarze nacije
Hrvatska je bogata ljudskim resursima: ima nas posvuda po svijetu, skoro podjednako kao u Lijepoj našoj. Uz velik (najveći) dio poštenih i radišnih naših ljudi, ima i onih kojima je slamka teža od lopate, žuljeviti dlan udaljeniji od Marsa, a moždane vijuge isijavaju žeđ za pohlepom, krađom, životom na visokoj nozi, izrasloj iz tuđega rada i imovine. Ljudska glupost je neograničena, beskonačna, bezvremenska i globalna.
Mi ćemo se u ovome tekstu pozabaviti “našijencima”, licima iz naše svakodnevice, koja pune hrvatske (a neki i inozemne) medije. U posljednjih dvadesetak godina namnožilo ih se kao gubara – nema mjesta gdje se ne razmnažaju, a “domaća uš najžešće grize.” Pritom su demonstrirali svoje veliko umijeće i raskošan talent u lansiranju i upotrebi najraznovrsnijih metoda pljačke, otimačine i laži. Njihov uspravni gard i retorika u prezentiranju sebe u javnosti ponekad zna dosezati visine govora iz Demosten ove i Ciceronove škole govorništva. A ustvari, sve je samo dim i pepeo, “opijum za narod”, ne bi li se što bolje zamaglio glavni cilj: pljačka pojedinaca, poduzeća, naroda i države.
Ukrali bi i zvijezdu s neba
Tko su ta “divna lica” s tjeralica? Ima ih različitih vrsta i fela:
a) Elitni kradljivci: državni kradljivci, kradljivci tuđih ideja i misli, diploma, magisterija i doktorata; kradljivci ljudskih tijela i organa, kradljivci radnih mjesta, karijera i promocija, kradljivci istine i pravde, tuđe sreće i nade; kradljivci umjetničkih slika i skulptura, kradljivci prirodnih resursa (vode, zemlje i zraka), dileri opojnih droga, kradljivci dostojanstva ljudi, javnoga i privatnoga morala, kradljivci budućnosti…
b) Urbani kradljivci: kradljivci materijalnih dobara iz privatnih kuća, stanova, vikendica, vila, poduzeća, ureda…
c) RuraIni kradljivci: kradljivci stoke, peradi, poljoprivrednih proizvoda, poljoprivredne mehanizacije, voća i povrća, šume i zemlje, građevinskog materijala…
d) Kokošari: kradljivci po crkvama, vlakovima, tramvajima, autobusima, javnim skupovima, džepari svih vrsta i uzrasta…
Tko ili što uzrokuje i fabricira kradljivce?
Prije svega, socijalna i ekonomska kriza u našoj zemlji i u Europi (i svijetu). Nema posla ni za mlade, niti za starije ljude, plaće su niske ili nikakve, a život je sve skuplji i za veliku većinu stanovništva sve teži, gotovo do neizdrživosti. Prekapanje po kantama za smeće i prosjačenje sve je brojnije i dramatičnije. Zbog toga pojedinci posežu za krađom kao načinom preživljavanja. Još kada vide da naveliko kradu i visoki državni dužnosnici, da se beskrupulozno bogate, kao da prkose narodu koji ih je izabrao na odgovorna državna mjesta, lopovluku daju krila i let do neslućenih visina. Kao da je društveno zlo cilj, a ne rasulo i trulež i naroda i države.
Drugi izvor regrutiranja kradljivaca nalazi se u kleptomanskoj bolesti, velikoj i maloj, kojima je krađa genski usađena i treba je liječiti.
Treći uzrok je društvena sredina i odgoj, iz koje izrastamo, formiramo svoje radne i socijalne navike i stavove prema životu.
Četvrti, ali ne najmanje važan uzrok su roditelji, odnosno njihov utjecaj na odgajanje svoje djece već od najranije mladosti. Ako taj odgoj nije harmoničan, stalan, pun ljubavi i stalne komunikacije s djetetom, ostaju ožiljci koje je teško kasnije, u adolescenciji, korigirati i usmjeravati na pravi put.
