Tih devedesetih Miroslav Kutle bio je ono što će poslije postati Todorić: najveći hrvatski poduzetnik, istodobno i Nedodirljivi, Neimenovljivi, odviše velik da – mislilo se – padne. K tomu, imao je podršku stranke kojoj je bio barakaški osnivač.
Bio je čašćen i pažen – višestruko odlikovan. Bio je dobitnik Reda Danice hrvatske s likom Blaža Lorkovića, Reda Ante Starčevića te Spomenice domovinske zahvalnosti. Suvišno je i reći, bio je dobitnik nagrade koja je mnogima bila usputna postaja za pržun. Tu je nagradu – Croma, za menadžera godine – od udruženja menadžera dobio još 1992. godine.
Gradski podrum
Simbol hrvatske privatizacijske pljačke oslobodio se još jednog tereta: 13. srpnja pala je u zastaru presuda kojom je pravomoćno osuđen na dvije godine i osam mjeseci zatvora. Riječ je o slučaju zagrebački Gradski podrumi koje je odbjegli HDZ-ov tajkun Miroslav Kutle, prema presudi, preuzeo neosnovanim milijunskim potraživanjima.
Bila je to prva kaznena prijava protiv Kutle koju je još 1993. godine pokrenuo tadašnji šef zagrebačke policije Tomislav Karamarko. Presuda je protiv njega postala pravomoćna 13. srpnja 2010. godine, a nakon deset godina nastupila je apsolutna zastara. Protiv Kutle, koji je pobjegao u BiH, Hrvatska je raspisivala međunarodne tjeralice i uhidbene naloge, ali bez uspjeha. Pravosudne vlasti u BiH u travnju 2013. odbile su preuzeti izvršenje pravomoćne zatvorske kazne za Kutlu. Zato je Županijski sud u Zagrebu obustavio “postupak izvršavanja kazne zatvora nad osuđenikom Miroslavom Kutlom jer je s 13. srpnja 2020. nastupila zastara”.
Protiv Kutle se vodilo i vodi najmanje desetak pravosudnih postupaka od kojih su mnogi već u zastari. Poput slučaja vezanog uz malverzacije u rovinjskoj Mirni teške gotovo tri milijuna kuna te aferu Diona tešku oko 120 milijuna kuna. U zastari je i slučaj preuzimanja Tiska, a Miroslav Kutle je nepravomoćno oslobođen za većinu optužaba iz afere Dubrovačka banka. Nekoliko procesa još je u postupku pred domaćim pravosudnim tijelima, ali i oni bi uskoro mogli u zastaru.
Slobodna Dalmacija
Pretvorbenom se malverzacijom Kutle domogao tada najboljih hrvatskih dnevnih novina, novina koje su imale ispod čekića novu tiskaru, vlastitu prodajnu mrežu i nakladu od 160.000 primjeraka u srpnju i kolovozu. U samo nekoliko godina te je novine kadrovski, poslovno i profesionalno opustošio, iskoristivši ih kao uporište i bankomat za širenje lokalnog carstva.
A onda se preko noći sve srušilo. Širokobriješkom se poslovnom mastermindu poslovni imperij rastočio u hipu. Slobodnu Dalmaciju faktički su mu uzeli, poslovno carstvo mu se raspalo u domino-efektu dugova, a kad se promijenila vlast, završio je petnaest mjeseci u pritvoru kao optuženik.
Afera Tisak
Kutle je pravomoćno oslobođen i u aferi Tisak, kao što su i drugi postupci protiv odbjeglog tajkuna već obustavljeni ili klize u zastaru, jer tužiteljstvo nije uspjelo dokazati ratno profiterstvo.
Sada je pravomoćna postala oslobađajuća presuda u aferi Tisak, u kojoj je još 2004. bio osuđen na šest i pol godina zatvora. Tada je s objave te presude bio odveden u zatvor u Remetincu, no poslije je presuda ukinuta. Zagrebačko tužiteljstvo je optužnicu protiv Kutle i ostalih, u kojoj ih je teretilo da su tijekom 1996. i 1997. izvlačili novac iz Tiska, podignulo 20. srpnja 2000. Nakon toga je mijenjana pet puta, a s početnih 12 optuženika spala je na sedam. Kutle i ostali prvom su se optužnicom teretili za štetu od 47 milijuna kuna, no na kraju je šteta umanjena pa im se na teret stavljalo 30-ak milijuna kuna.
Tužiteljstvo je optužnicu posljednji put mijenjalo 27. travnja 2016., kada je zastaru koja joj je prijetila, pokušalo premostiti optužbama za ratno profiterstvo. No taj se manevar, kao ni u ostalim Kutlinim predmetima, nije isplatio. Optužbe za zloporabu su otišle u zastaru dok je optužbe za ratno profiterstvo, smatrajući ih nedokazanim, sud prošlo ljeto odbacio te su Kutle i ostali nepravomoćno oslobođeni optužbi. Tužiteljstvo se žalilo, no žalba im je odbačena te je oslobađajuća presuda u slučaju Tisak postala pravomoćna.
Pobjegao kao i mnogi drugi
Pobjegao je u domovinu svih hrvatskih kriminalnih domoljuba – rodnu BiH.
Iza njega je ostala pustoš. Ostali su stečajevi, dubioze, nekretnine pod hipotekama i tisuće izgubljenih radnih mjesta. Ostale su unazađene i havarirane tvrtke, nekretnine koju trunu, razvaline modernističkih zdanja, nepokošena i sparušena trava oko nekoć dičnih arhitektonskih bisera. Ostale su tisuće i tisuće obitelji bačenih na ulicu, prepuštenih novoj ekonomiji. Zbog toga bi možda trebalo podsjetiti i one analitičarske mudrijaše koji danas tvrde da privatizacija hrvatskoj ekonomiji nije nanijela štetu.
Nova ga je vlast HDZ-u lijepila na čelo kao vrhunski “grijeh struktura”, HDZ se pretvarao da Kutle nikad nije postojao, a hrvatsko tužiteljstvo počelo je jednu za drugom dizati optužnice za marifetluke koji su se zbivali u Kutlinu “zlatnom času”: 1994… 1996… 1997. Sve te silne optužnice povlačile su se po uvijek efikasnim hodnicima hrvatskog pravosuđa sve dok jedna od njih nije urodila kaznom. Tog časa Miroslav Kutle je prebjegao u rezervnu domovinu svih hrvatskih kriminalnih domoljuba: svoju rodnu BiH.
Brojni procesi protiv Kutle – započeti prekasno, vođeni presporo – jedan su za drugim padali u zastaru. Tužiteljstvo ih je pokušalo oživjeti prepredenim manevrom, tako da zastaru izbjegne tužbom za ratno profiterstvo. Ali, suci nisu s kruške pali da uvaže taj jeftini komunjarski manevar.
Krug se zatvorio
A zatvorio se u zadnjih mjesec dana. Kutle je nepravomoćno oslobođen optužbe za malverzacije u tvrtki Tisak. Od potpune rehabilitacije – kažu upućeni – dijeli ga samo jedan jedini pišljivi predmet, koji neumitno hrli skoroj zastari.
Zaboravite stoga sve što ste znali u devedesetima. Zaboravite uništene radne kolektive, istunelirane pare, stečajeve i bankrote, zaboravite propala radna mjesta, upropaštene brendove, nekretnine koje trunu u šikari i hrđi. Zaboravite što ste znali o “onom” Kutli, o tajkunu, o crnom kralju pretvorbe.
