Dva su značajna događaja iza nas, Završna konferencija projekta Dijalog i znanje napredak grade i 7. kongres našeg Sindikata, održani 26. i 27. rujna ove godine u Kongresnom centru Tuheljskih toplica. Vezani jedno uz drugo oni zatvaraju poglavlja našeg dosadašnjeg rada i otvaraju nova. Kao u svakoj knjizi, tako i u romanu koji naš Sindikat piše već 150 godina, između tih poglavlja nema prekida, već se priča nastavlja.
Razvoj sveobuhvatnog socijalnog dijaloga
Projekt Dijalog i znanje napredak grade započeli smo pripremati u ljeto 2017. godine, a provoditi u proljeće 2018. godine. U godinu i pol dana kroz seminare i radionice dodatno smo obrazovali više od 100 predstavnika radnika o temeljnim pojmovima Zakona o radu i Zaštite na radu, jer znanje i poznavanje problematike o kojoj se razgovara je prvi preduvjet uspješnog dijaloga. Predstavnici radnika potom su prošli kroz iznimno žive radionice Osnova komunikacije, kako bismo ih opremili temeljnim komunikacijskim vještinama, drugim preduvjetom uspješnog dijaloga. Izrađena su i četiri priručnika o Kineziologiji rada, Zaštiti na radu, Komunikaciji i Abecedi radnih odnosa, svi pisani iz prizme djelatnosti radnika u našim sektorima, a koji time pokrivaju sve što bi radnik trebao znati u pogledu svojih radnih odnosa.
Završna Konferencija Projekta, koja je nosila naziv Utjecaj 4. industrijske revolucije na radne odnose i socijalni dijalog u sektoru, nije bila ponavljanje naučenog, već je ona upravo poslužila kao potvrda nastavka rada, u želji da njome otvorimo buduće razdoblje aktivnijeg zajedničkog socijalnog dijaloga svih potencijalnih sudionika. Ovo je važno jer ne može se govoriti o obrazovanju i radu bez poslodavaca, a svakako niti bez radnika na koje se to odnosi. Iskazivanje želja u okviru svake zatvorene grupe, bilo obrazovne, one poslodavaca ili radnika, ostaje samo na tome. Bez obzira na različite stavove, sudjelovanje svih strana socijalnog dijaloga na Konferenciji, od predstavnika radnika, poslodavaca, obrazovnih institucija, relevantnih ministarstava do neovisnih stručnjaka, daje nam opravdanu nadu da u budućem razdoblju možemo uspostaviti sveobuhvatan dijalog o svim problemima i izazovima koji su pred nama, jer nalaženje zajedničkih rješenja je jedini pravi put.
Stoga, ne gledamo u završetak Projekta, već u početak daljnjeg rada na temeljima koje smo njime postavili. Rada na razvoju socijalnog dijaloga na svim razinama. Uz to želimo inkorporirati temeljna znanja iz radnih odnosa na sve radnike kroz edukativne materijale i programe koji nam iz Projekta ostaju na trajno korištenje.
Sindikat čine ljudi
Svi sudionici 7. kongresa našeg Sindikata održanog dan kasnije na istom mjestu slažu se da je njegova organizacija odlična. Ono što posebno raduje jest pozitivna atmosfera i zajedništvo koje se osjetilo i raslo kroz cijelo njegovo održavanje. Aktivnost Radnog predsjedništva, ali i drugih sudionika Kongresa u kojem se izmijenio zaista velik broj govornika za svaku je pohvalu.
7. kongres je u potpunosti ostvario svoje ciljeve. On je u izvještajnom dijelu izvršio detaljan pregled dosadašnjeg rada. Izvještaj o radu našeg Sindikata protekle četiri godine napisan je na 207 stranica i ostaje trajan zapis, kao i zapisi koje su nam o svojem radu ostavili naši prethodnici. On se poput novog sveska ulaže u biblioteku naše bogate 150-godišnje povijesti. Ali, Izvještaj o radu nije ništa više. Mi moramo ići dalje. Stoga je već ovdje na 7. kongresu otvoren novi svezak te se počinje pisati novi Izvještaj.
Otvaranje našeg Sindikata i povezivanje s nama bliskim sindikatima te težnja stvaranja jedinstvenog većeg i snažnijeg sindikata za sve radnike medijskih djelatnosti je potvrđena. 7. kongres je podvukao jasan smjer našeg budućeg rada, odlukom o izmjenama našeg Statuta, sve kao potvrdu da želimo okupljati sve radnike koji surađuju i isprepliću se u medijskim djelatnostima. To nije samo naša budućnost, to je naša sadašnjost.
Kongres je donio i Osnovne smjernice rada Sindikata u novom mandatnom razdoblju 2019. 2023. godine. Njima se u više točaka naznačuju temeljne aktivnosti rada našeg Sindikata iduće četiri godine, a koje se trebaju provesti kroz sve njegove razine (njihov pregled objavit će se u ovom i u idućim brojevima).
No, pravci, smjerovi, putanje, to su samo geometrijski pojmovi, oni ne znače ništa bez ljudi. Ljudi su ti koji ispunjavaju mape našeg Sindikata, ljudi su ti koji nas vode na putovanje. To su članovi našeg Sindikata, to su sindikalni povjerenici i aktivisti koji su već izabrani u podružnicama, to su vršitelji dužnosti u tijelima Sindikata. Bez kvalitetnih ljudi nema ni kvalitetnog sindikata. Izbor sindikalnih povjerenika izvršen proteklih mjeseci bio je iznimno važan dio. Jer kuća je čvrsta koliko su snažni njezini temelji. Značajan je i izbor krovnog dijela naše organizacije, najviših organa Sindikata izvršen na Kongresu. Svim kandidatima treba zahvaliti na spremnosti da svojim radom dodatno pridonesu našem Sindikatu, te svima izabranima zaželjeti uspjeh u radu.
Na samom kraju Kongresa odana su priznanja našim najistaknutijim sindikalnim aktivistima, onima koji s ovim mandatom odlaze u zasluženu sindikalnu mirovinu. Ovaj dio bio je posebno dirljiv, a emocije i zajedništvo iskazano u cijeloj dvorani prilikom same dodjele rijetko gdje čovjek može doživjeti.
Treba i zahvaliti svima, sindikalnim povjerenicima, članovima organa, aktivistima i svim članovima koji su svoj rad i podršku utkali u naše aktivnosti protekle četiri godine, ali i koji će to nastaviti činiti i nadalje.
Sindikat je proteklih godina radio mnogo, negdje izrazito mnogo, negdje bi trebao više. Priroda sindikalnog rada je takva da često igramo u nepravednoj utakmici, s protivnikom iz bogatije momčadi, u čiju su korist pisana i pravila, a suci su mu često nakloni. Unatoč tome ne smijemo odustati, moramo znati ustati nakon poraza i cijeniti naše pobjede znajući koliko su teško zaslužene. Moramo naučiti i stisnuti ruku drugoj strani, jer utakmica koju igramo je ipak zajednička, bez obje strane ne može postojati. Samo uporni, tvrdoglavi, samo zajedno, možemo biti sve jači. Samo tako možemo mijenjati pravila igre kako bi bila što više fer, u korist nas i naše djece.
Naši preci su za svoja prava morali ginuti. Naši prvi štrajkaši 1872. u Zagrebu su dali otkaze svojim poslodavcima i na kraju zbog štrajka završili u zatvoru, ali uspjeli su. Današnji život je mnogo lakši nego tada. No, upravo tu leži naša zadaća. Mi ne smijemo stati, ne možemo samo braniti postignuto. Svaka generacija, boreći se za svoja prava, mora ići naprijed. Jer – naš je neoprostiv poraz ako ostanemo samo na pobjedama naših djedova.
Iako je 7. kongres govorio o budućnosti, na kraju završimo našim stoljetnim sloganom, za koji neki govore da je zastario, da ga treba osuvremeniti. Upravo zato što on jezikom iz davnih vremena i danas u četiri riječi govori sve, govori našu sindikalnu i ljudsku istinu, pozdravljamo vas sa:
Složni, bit ćemo možni!
