Tranzicijski proces iznjedrio je mnoštvo antologijskih rečenica, počevši od one da smo čudo kojem se divi cijeli svijet, pa do one da su se radnici ranije odmarali, a sada je vrijeme da počnu raditi. Ta rečenica o radnicima je sama po sebi besmislena i netočna. Ti, navodno, lijeni radnici su od Hrvatske stvorili srednje razvijenu industrijsku zemlju dok su je tvorci tih antologijskih rečenica upropastili pa praktički jedva da imamo bilo kakvu proizvodnju. Nažalost, praksa je pokazala da su ti tranzicijski mudraci i pljačkaši Hrvatske ipak bili donekle u pravu. Jer, radnici se zaista više ne odmaraju, a oni koji imaju posla rintaju, u pravilu, za nisku plaću.
Nestalo 637 radničkih odmarališta
Davne 1985. godine u Hrvatskoj su postojala 637 radnička odmarališta sa 76.000 kreveta u kojima je ostvareno 6 milijuna i 660 tisuća noćenja. Cijene smještaja su bile više nego prihvatljive pa je tako radnička obitelj s dvoje djece s famoznim K-15 ili regresom za godišnji odmor u takvom odmaralištu mogla provesti bez problema deset dana.
Pljačka društvene imovine protegla se i na radnička odmarališta. Ona koja nisu devastirana i uništena su poklonjena ili su za jeftine novce prodana kriminalcima umreženima sa strukturama vlasti. Oni su od njih stvorili luksuzne objekte koje radnici mogu promatrati samo iz daljine. Godine 2005. broj kreveta u radničkim odmaralištima sveden je na 11.124 da bi ona u narednim godinama praktički prestala postojati.
Nestankom radničkih odmarališta mogućnost da prosječna radnička obitelj ode na odmor izvan mjesta stanovanja bitno je smanjena. S prosječnom radničkom plaćom od 4.500 kuna (ne prosječnom plaćom zaposlenih koja je napuhana zbog neopravdano visokih plaća povlaštenih slojeva), pa ako i oba bračna druga rade, odlazak na more samo je pusti san. Njihova primanja nisu dovoljna da se plati smještaj u komercijalnim objektima. Znakovit je podatak o broju turista u Hrvatskoj u prošloj godini. Od 18,7 milijuna gostiju i 90 milijuna noćenja, na domaće goste otpada samo 2 milijuna gostiju sa 6,6 milijuna noćenja. Od tog broja domaćih gostiju neznatan je broj radnika koji su cijelu godinu štedjeli kako bi mogli na par dana djecu odvesti na more, a većinu čini onaj uski sloj koji je Hrvatsku napravio po svojoj mjeri. O ljetovanju nekadašnjih radnika, a sadašnjih umirovljenika, s prosječnom mirovinom od 2.400 kuna ne treba ni govoriti. Toliko o famoznim uspjesima koje postižemo iz godine u godinu i o tome da li se radnici odmaraju ili crnče.
