Lokalna samouprava – Div na glinenim nogama

Nakon što su završeni izbori za tijela lokalne samouprave, stranke su se požurile pohvaliti  time da su upravo one pobijedile, ili postigle dobar rezultat. Kao dokaz, navedene su brojke o osvojenim mjestima župana, gradonačelnika, načelnika i vijećnika. Bila je to prilika da crno na bijelo vidimo koliki se broj ljudi finacira na temelju poreznih i prireznih nameta. Cifra je zaista velika. Potvrđuje  konstataciju da je jedan od razloga goleme državne i javne uprave hipertrofirana lokalna samouprava.

Na lokalnim izborima izabrali smo 8.242 vijećnika i 456 župana, gradonačelnika i načelnika. Nitko od njih, a pogotovo ne župani, gradonačelnici i načelnici, ne obnašaju dužnosti na koje su izabrani  besplatno. Valja imati na umu da je taj broj samo vrh ledene sante. Riječ je o izbornim funkcijama dok je na redovnim radnim mjestima u lokalnoj samoupravi zaposlen mnogosturko veći broj ljudi. Gradonačelnik Zagreba postavlja tisuću voditelja, rukovoditelja, ravnatelja i ostalih funkcionara. U to  nisu uključeni obični „crnci“, oni koji  su došli zbog potreba posla ili samo zato jer nekoga dobro poznaju.

Ta armija činovnika na loklanoj razini nastala je dobrim dijelom zbog ustaljene prakse da stranka koja je osvojila vlast zapošljavanje u lokalnoj upravi smatra svojim plijenom. Događa se također često da se nakon promjene vlasti pokazuje izvjesna vrsta socijalne osjetljivosti. Smijenjeni rukovoditelji se ne bacaju na ulicu već im se dodjeljuje neko savjetničko mjesto. Hrvatska je po broju savjetnika u odnosu na broj stanovnika vjerojatno pri vrhu svjetske  tablice. Bar u nečem!

Ta glomazna lokalna uprava ne samo da je neučinkovita već je po svjedočenju svih onih koji žele pokrenuti neki posao jedna od glavnih prepreka  za investicije. Učestala je i korupcija. Nitko ne traži otvoreno novac, ali se predmet ne miče s mjesta. Naravno, da tada mnogi domaći i strani investitori dignu ruke od posla. S tim problemom se do sada ntko nije ozbiljno uhvtio u koštac. U isto vrijeme čudimo se zbog čega u Hrvatskoj nema investicija.

Reorganizacija lokalne samouprave je jedna od floskula koja se godinama ponavlja. I pored svih tih priča, na smanjenju lokalne samouprave i povećanje njene učinkovitosti nije se učinilo baš ništa. Ona se pretvorila u diva pod kojim Hrvatska posrće na svojim glinenim nogama. Naravno, nije ogromna lokalna samouprava jedini uzrok naših teškoća. Ona je samo jedan od velikih problema, dio onoga što se svrstava pod potrebe strukturnih reformi. Te strukturne reforme pretvaraju se u neki mit, u neku obećanu zemlju u koju se nikada ne stiže. U isto vrijeme,  bruto društveni proizvod Hrvatske već je petu godinu na nizbrdici.