Nijedna stranka ne može se pohvaliti rezultatom lokalnih izbora. To se odnosi na HDZ, čiji je medeni mjesec s biračima odavno završio, ali i SDP, koji se vratio na razinu s početka devedesetih. U mnogim slučajevima birala se promjena. Trendovi iz ispitivanja javnog mnijenja pokazali su se točnima, a anketni favoriti poput Tomislava Tomaševića potvrdili su svoj status. U Splitu je došlo do značajne promjene i prednost Ivice Puljka jedno je od većih iznenađenja na ovim izborima. U tom gradu vodit će se najuzbudljivija utakmica drugog kruga, bit će zanimljivo vidjeti to suočavanje.
Velika iznenađenja u pojedinim županijama – gdje se događaju ‘čuda’, a gdje je sve već riješeno. Promjena se dogodila i u Osijeku – nevjerojatno zvuči podatak da HDZ ondje nikada nije imao svog gradonačelnika i Ivan Radić sada ima priliku postati politička zvijezda svoje stranke, a jedino je Rijeka odabrala neku vrstu statusa quo. Izazivač Davor Štimac ideološki je zapravo blizak SDP-ovom kandidatu Marku Filipoviću, jedino pitanje jest hoće li građani birati jaku stranku ili jako ime. Rijeka se mijenja samo personalno, a ne i ideološki.
U formalnom smislu HDZ će vjerojatno biti najjača stranka nakon ovih lokalnih izbora te će zahvaljujući izuzetnoj teritorijalnoj fragmentiranosti imati vlast u najviše gradova i općina jer su njihovi kandidati u velikim sredinama ipak podbacili usprkos relativno malim očekivanjima. Tu su i neugodna iznenađenja poput odlaska u drugi krug u Šibensko-kninskoj ili Splitsko-dalmatinskoj županiji, gusta situacija u Zadru, ali i izostanak glatkih pobjeda u gradovima poput Solina, u kojima nedodirljivo vladaju puna tri desetljeća.
U cijeloj Dalmaciji vidljivi su trendovi po kojima dugogodišnje održanje na vlasti na kraju ipak dovodi do potrebe za promjenom. Birači žele mijenjati, bilo kako. Uz to, situaciju na ovim izborima treba dovesti u kontekst s vlasti na nacionalnoj razini koja godinu dana nakon parlamentarnih izbora građanima nije uspjela ponuditi optimizam. Medeni mjesec je završio. Ako im je pandemija koronavirusa lani bila saveznik u motiviranju birača, loši aspekti upravljanja zdravstvenom krizom sada su radili protiv njih i otkrili njihovu ranjivost, osobito u kombinaciji sa slabim kadrovskim rješenjima.
Rezultati SDP-a u Zagrebu i Splitu kao najvećim gradovima u kojima se uvijek demonstrirala snaga te stranke pokazuju da se ona vratila na razinu s početka devedesetih i moguće je da se nalazi na putu bez povratka, barem ako u SDP-u ne dođe do ozbiljnih kadrovskih promjena.
U većini gradova i općina vlast će se zapravo birati tek u drugom krugu i da se radi o novoj utakmici. Ali kada bismo sumirali dojam prvog dijela ovih lokalnih izbora, najznačajnije stvari ipak su se dogodile u Zagrebu i Splitu premoćnom pobjedom Tomislava Tomaševića i sjajnim rezultatom Ivice Puljka. Zapravo se radi o ‘antibandićizmu’ i ‘antikerumizmu’, a u mnogim sredinama i demonstraciji prkosa HDZ-u ili SDP-u. Više nego ikada, ovo su zapravo bili ‘antiizbori’.
