Krajem 2014. godine prisustvujući jednoj konferenciji pod nazivom ”Paper vs, Digital” oduševilo me izlaganje dr. sc. Kate Garland (stariji predavač za psihologiju, Sveučilišta Suffolk) o istraživanjima na području tiskanih riječi i digitalne tehnologije koja su počela još davne 1998. godine.
Svoj izvještaj s te konferencije sam započela s: “Papir (grčki pápyrus; biljka papirus) je materijal koji se upotrebljava za pisanje, crtanje, tisak, pakiranje, itd. Proizvodi se uglavnom od drveta ili celuloze. Papir kao podloga za pisanje, u današnjem obliku, pojavio se u Kini oko 105. godine. Izumom tiskarskog stroja započinje era modernog tiskarstva koja uzrokuje znatno povećanje potrošnje papira.
Tiskarski stroj je naprava koja se koristi za tiskanje. Njegovim otkrićem došlo je do velikog napretka u društvu, zamijenio je dotadašnje pisanje knjiga rukom. Johannes Gutenberg smatra se prvim izumiteljem tiskarskog stroja koji je u Europi 1440. godine donio svojevrsnu revoluciju. Gutenberg je došao na ideju da izlijeva pojedinačna slova iz metala i da od slova sastavlja redove i stranice. Konstruirao je i drvenu prešu pomoću koje se dobivao otisak pritiskom ravne ploče preko lista papira. Ova tehnologija značajna je za širenje pismenosti, kulture, duhovnosti i raznih ideja. Razvilo se tiskanje raznih knjiga, što je dovelo do napretka znanosti i umjetnosti. …”
Izvještaj sam nastavila pisanjem o rezultatima dobivenim istraživanjima na području tiskanih riječi i digitalne tehnologije kroz godine, te kako je s vremenom polako prostor sve više zauzimala digitalna tehnologija. Zaključak konferencije je bio ”da je za učenje dobrodošao digitalni oblik udžbenika, ali još uvijek trebamo i tiskanu informaciju. Knjiga je fizička i studenti ju ne žele napustiti, iako imaju tendenciju da se osiguraju i elektroničkim putem. Knjige imaju budućnost.
Što se pak tiče novina i časopisa, nažalost, prognoze nisu nimalo optimistične. Predviđa se da će papir za dnevne novine nestati u obliku u kojem ga još danas imamo. Istina je da mnogi ljudi vole vidjeti papir, osjetiti njegov miris i držati ga u ruci, tako da se pretpostavlja da će on ostati prisutan u nekom obliku na nekim turističkim mjestima, aerodromima, vlakovima, a možda i u kafićima, kao primjerice, dio običaja ispijanja prve jutarnje kave.”
Svijet koji se mijenja
Danas, prisjećajući se te konferencije, čitajući ponovno izvještaj, zaključke konferencije i gledajući oko sebe svijet koji se mijenja, pitam se jesam li ovaj današnji tekst trebala početi s “Krajem davne 2014….”, jer ovo što se danas događa oko nas sigurna sam da nije bilo ono što se prognoziralo te ”davne” 2014. godine.
Nažalost, posljednjih mjeseci sve nam se vrti oko Covida-19 i promjena koje je on donio sa sobom. Gospodarska kriza, koja nije zaobišla niti jednu državu, koja je pokosila gotovo sve segmente gospodarstva, snažno je udarila i grafičku industriju, u naš papir, tiskanu riječ na papiru, knjige, novine, časopise.
Prve upute Kriznog stožera bile su da se zaraza prenosi preko novina, knjiga, novca, poštanskih pošiljki, odnosno svih papira s kojima dolazimo u doticaj, što je ponukalo svjetske znanstvenike i vrhunske stručnjake na raznim područjima da se oglase.
Covid-19 na papiru
Kao što je pisao i Jutarnji list, za BBC Radio Scotland George Lomonossoff, virolog u John Innes Centru izjavio je: “Novine su sterilne zbog načina na koji se tiskaju i procesa distribucije. Upravo su zbog toga ljudi tradicionalno jeli fish and chips (ribu i krumpiriće) umotane baš u novinski papir. Dakle, tiskarska boja i tisak ih u stvari čine sterilnim.” Istaknuo je kako do sada u svim aspektima epidemije, nije bilo niti jednog potvrđenog slučaja da su tiskane novine ili magazini direktno prenijeli virus Covid-19, a sve je potvrdio navodeći niz informacija iz povjerljivih izvora. New York Times je opet izvijestio da nema zabilježenih slučajeva zaraze koronavirusom prilikom čitanja novina ili otvaranja poštanskih pošiljki, što bi se onda isto moglo reći i za knjige, iako opreza nikad dosta i ne treba zaboraviti na pranje ruku nakon čitanja omiljenog tiskanog štiva. O istraživanjima koje je provela INMA (Međunarodno udruženje za novinske medije) uz pomoć Svjetske zdravstvene organizacije, časopisa Journal of Hospital Infection, Nacionalnog instituta za alergije i zarazne bolesti te Centra John Innes, na svom blogu je izvijestio Earl J. Wilkinson, izvršni direktor INMA. Između ostalog je istaknuo kako virus najkraće opstaje na poroznom materijalu kao što je karton. Odnosno da virus na kartonu može opstati uz gubitak snage, do 24 sata, a njegova izloženost zraku smanjuje moć inficiranja. S obzirom na to da je novinski papir porozniji od kartona, dolazimo do zaključka da virus na njemu može opstati još kraće. Do sličnih saznanja je došao i tim znanstvenika koji je proveo studiju koju je predvodio profesor Günter Kampf sa Sveučilišta Greifswald u Njemačkoj. Poznavajući tehnologiju tiska, poznata je i činjenica da su novine nakon izlaska iz tiskarskog stroja stalno na zraku, što dodatno slabi mogućnost djelovanja virusa. Svakako ne treba zaboraviti ni činjenicu potpuno automatiziranog procesa proizvodnje novina od tiska do završne distribucije korisniku. Uzevši u obzir dostupne studije i istraživanja, dolazimo do zaključka stručnjaka da je rizik zaraze preko tiskanog papira zanemariv.
Želimo li to zaista?
Prateći sva ova istraživanja, jasno mi je koliko su neke informacije koje su izlazile u javnost možda i nenamjerno odbile velik broj ljudi od korištenja tiskanih medija, knjiga i svega ostalog “papirnatog”. Stoga, informacije i tekstovi poput ovog iz gore navedenih razloga do njih možda neće ni doći. Pitam se, što to sve znači?! Jesmo li svi mi kao društvo spremni tiskanu riječ u tako kratkom roku, gotovo nasilno maknuti od sebe? Zaboravljamo li što je to digitalna demencija i koliko ona može biti štetna u vremenu koje je pred nama? Sama istraživanja na tom polju svakodnevno dolaze do novih spoznaja kojima se potvrđuje da nagli gubitak slova i pisane riječi na papiru nanosi nenadoknadivu štetu prije svega najosjetljivijim grupama u društvu, a to su mladi. Nestajanje tiskanih medija, knjiga nije gubitak samo za pojedine medijske, izdavačke kuće, već je to veliki gubitak za cijelu grafičku industriju i povezane djelatnosti. Slobodno se može reći – gubitak za čovječanstvo i ne bi bilo dobro da negativne posljedice tog i takvog “eksperimenta” ubrzo počinjemo osjećati na vlastitoj koži.
