Vlada Republike Hrvatske do sada je usvojila dva paketa mjera za borbu protiv gospodarskih posljedica Covida-19. U prvom paketu mjera, teškom 30 milijardi kuna, omogućeno je odgađanje plaćanja dijela obaveza i minimalac od 3.250 kuna. U drugom paketu mjera, predviđeni iznos subvencije plaće radnicima povećan je na 4.000 kuna neto, odnosno 5.460 kuna s doprinosima koje će također platiti država i to za više od 400.000 radnika. Ta će mjera za dva mjeseca ukupno koštati 8,5 milijardi kuna, s ciljem očuvanja radnih mjesta. Druga mjera odnosi se na poduzeća u teškoćama. Tvrtke koje imaju pad prihoda od 25 do 50 posto platit će porez na dobit, dohodak i doprinose u roku od dvije godine, dok će tvrtke s padom većim od 50 posto biti oslobođene plaćanja, a velike kompanije će poreze plaćati sukladno padu prihoda.
Tripartitni sporazum je nužan!
No, uzimajući u obzir kako se s krizom nose druge države EU mogli bismo zaključiti da Vlada RH ne slijedi njihovu praksu. Primjerice, u Danskoj je postignut sporazum između sindikata, vlade i države kojim je određena pomoć tvrtkama koje zbog krize moraju poslati na čekanje najmanje 30 posto radnika ili više od 50 zaposlenih. Njima će država subvencionirati 75 posto plaće (23,5 tisuća kuna), dok preostali dio plaća poslodavac. U Hrvatskoj se niti ne pomišlja na tripartitni dogovor. Također je određeno da radnik za kojeg se traži potpora, mora prethodno iskoristiti pravo na godišnji odmor ili slobodne dane, najduže do pet dana. Državna potpora se odnosi na razdoblje od 9. ožujka do 9. lipnja.
U Španjolskoj je usvojen zakon kojim se može uložiti veto na otpuštanja radnika, ostavljajući mogućnost da se otpuste privremeno i da za to vrijeme dobivaju povećane naknade s burze nakon čega se vraćaju na posao uz punu plaću. U Njemačkoj, što se tiče radnika, predviđeno je da poslodavci, uz pomoć države, plaćaju punu plaću tijekom prvih šest tjedana odsutnosti s posla. Država daje i potpore za plaće radnika u iznosu do 60 posto, odnosno do 67 posto ako zaposleni ima uzdržavano dijete. Subvencija se može podići na razinu od 90 posto ako postoje kolektivni ugovori koji se većinom odnose na dobro plaćene poslove u kemijskom i metalurškom sektoru. Prema zakonu koji će biti na snazi do kraja iduće godine, pravo na subvencije za plaće imat će tvrtke u kojima je ugroženo najmanje 10 posto radnika.
Slovenija je donijela poseban zakon kojim su propisane pomoći vrijedne tri milijarde eura, koji predviđa pomoć preko plaćanja doprinosa i uplate temeljnog minimalnog dohotka širokom krugu malih i mikropoduzeća, pomoći socijalno ugroženima i umirovljenicima s najnižim mirovinama, koji će za vrijeme krize dobivati posebne dodatke. Ujedno je određeno da država iduća dva mjeseca subvencionira poslodavcima plaće za radnike ‘na čekanju’ i da za njih plaća doprinose za zdravstveno i mirovinsko osiguranje, kao i naknade za vrijeme bolovanja. Radnici koji ne mogu na posao imat će jednak status i prava kao i oni koji su ostali bez posla i primaju naknadu.
U Austriji se primjenjuje model skraćenja radnog vremena koji bi trebao spriječiti daljnje otkaze. Država subvencionira plaću za dio sati koje zaposleni nije odradio, najviše do razine naknade za nezaposlene. Potpora ovisi i o broju uzdržavane djece i maksimalno može trajati dvije godine, s tim da radnik ima pravo na plaćeni dopust od tri tjedna za djecu do 14 godina starosti i za to vrijeme prima punu plaću koju država subvencionira s jednom trećinom iznosa. Dogovoreno je da za plaće do 1700 eura ta potpora doseže 90 posto plaće, a postotak ide naniže za veće plaće. U Francuskoj država subvencionira 100 posto plaće radnika, najviše do iznosa od 4,5 minimalca. Ako je smanjeno radno vrijeme, radnici će imati pravo na dio iznosa naknade za nezaposlene. U Portugalu će se radnicima u tvrtkama kojima je prihod pao 40 posto subvencionirati dvije trećine plaće do maksimalno 1905 eura, s tim da 70 posto pokriva država, a ostatak poslodavac.
No kako to u Hrvatskoj često biva, mjere koje su usvojene nisu niti dovoljno osmišljene niti dovoljno transparente pa ni ne čudi da se u praksi događaju i zloporabe, naravno na štetu radnika! Mjere su osmišljene u korist poslodavaca, bez jasne garancije za radnike za zadržavanje radnih mjesta uz dostojne uvjete rada.
