Može li plaća biti poslovna tajna?

Molimo uzmite u obzir da je ovaj tekst stariji od godinu dana, pa postoji određena mogućnost da su u međuvremenu nastupile pojedine izmjene u propisima.

Može li plaća biti poslovna tajna?

U službenim dokumentima poslodavca, a često i u Ugovoru o radu, možemo naći klauzulu kojom je propisana tajnost plaće, odnosno zabranjeno je iznošenje informacija i razgovor s drugim radnicima o visine plaće. No, pitanje je ima li poslodavac opravdan interes za nametanje te odredbe, odnosno imaju li radnici pravo znati koliku plaću njihovi kolege imaju.

Različit interes poslodavca i radnika

U Hrvatskoj je sve učestalija praksa da poslodavci podatke iz Ugovora o radu koji se odnose na plaće radnika proglašavaju povjerljivim informacijama, a nerijetko i poslovnom tajnom. Proglašavanjem plaće poslovnom tajnom poslodavci opravdavaju time da bi iznošenje tih podataka moglo naštetiti interesima poslodavca. Također, tako poslodavci umanjuju rizik da njihovi radnici traže neki drugi bolje plaćeni posao. U nedostatku informacija da sazna plaću u tvrtki koja također propisuje zabranu iznošenja podataka vezanih uz plaću, radnik uglavnom ostaje raditi u prvotnoj tvrtki, u kojoj već ima određenu sigurnost. Drugi negativan učinak koji bi mogla prouzročiti objava plaće je i ljubomora i zavist između poslovnih kolega.

No, objava plaće ima i višestruke koristi. Poslodavac tako pokazuje da ništa ne skriva, čime promiče povjerenje. Nadalje, radnici razgovorom o visini plaće mogu utvrditi kolika je povezanost između uspješnosti odrađenih zadataka i visine plaće. Tako su više motivirani za posao i željni da se dokažu, znajući koliku bi plaću u budućnosti mogli imati.

S druge strane, normalno je da su radnici zainteresirani, kako za visinu vlastite plaće, tako i za usporedbu svoje plaće s plaćom ostalih kolega, prije svega onih koji obavljaju sličan posao kao oni, ili posao kojim ti radnici teže. Ta je usporedba vrlo važna i za razumijevanje instituta jednakosti plaća.

Mišljenje radnika u Hrvatskoj

Portal MojPosao 2015. je godine proveo istraživanje na više od 1000 ispitanika i rezultati pokazuju da čak 56% ispitanika smatra da bi zaposlenici unutar tvrtke trebali znati plaće svojih kolega. Proglašavanje plaće poslovnom tajnom, prema njihovu mišljenju, pogoduje samo onima koji neopravdano primaju velike plaće. Smatraju da transparentnost plaće osigurava natjecateljski duh i otklanja mogućnost podcjenjivanja struke i osobe. Plaće bi trebale ovisiti o kvalifikacijama, iskustvu, složenosti posla i rezultatima rada, a to su podaci koji se ne smiju tajiti. Skrivanjem tih podataka ukazuje se na to da se plaća dodjeljuje prema nekim drugim kriterijima.

No, 39% ispitanika ipak smatra da zaposlenici ne bi trebali znati plaće svojih kolega. Ističu da je plaća ugovor između poslodavca i radnika koji se ne tiče drugih radnika te da bi se u suprotnom među radnicima pojavila ljubomora. Suzdržano je ostalo 5% ispitanika.

Što kaže zakon?

U hrvatskim zakonima nigdje izričito nije propisano niti da plaća jest tajna, niti da nije. To ne propisuju ni Zakon o tajnosti podataka ni Zakon o zaštiti osobnih podataka.

Ponešto vezano uz tu materiju pronalazimo u Zakonu o zaštiti tajnosti podataka. U jednoj odredbi navedenog zakona propisano je da su poslovna tajna podaci koji su kao takvi određeni zakonom, drugim propisom ili općim aktom trgovačkog društva, ustanove ili druge pravne osobe. Premda je Zakon o zaštiti tajnosti podataka prestao važiti još 2007. godine, u njemu poslodavci nalaze pravnu osnovu da podatke o plaći supsumiraju pod poslovnu tajnu. To mogu učiniti isključivo općim aktom (statut, društveni ugovor, pravilnik). Dakle, poslovna tajna ne bi se smjela urediti Ugovorom o radu.

Osim toga, da bi se podatke o plaći moglo smatrati poslovnom tajnom, potrebno je utvrditi činjenicu da bi priopćavanjem tih podataka neovlaštenoj osobi, za poslodavčeve gospodarske interese mogle nastupiti štetne posljedice. Ova definicija postavljena je dosta široko, što znači da je poslodavac poprilično autonoman u određivanju opsega poslovne tajne.

Dakle, poslodavac pravilnikom ili drugim općim aktom može odrediti da je plaća poslovna tajna, no za to treba imati opravdan interes. Ovdje se još jednom može vidjeti važnost Kolektivnog ugovora, koji za dodatak uglavnom ima popise radnih mjesta s pripadajućim koeficijentom složenosti te propisanu osnovicu za izračun plaće. Tako svi radnici mogu znati koliko plaću imaju njihovi kolege, ukoliko ih to zanima.

Jednakost plaća žena i muškaraca

Zakonom o radu u čl. 91. propisano je da je poslodavac dužan isplatiti jednaku plaću radnici i radniku za jednaki rad i rad jednake vrijednosti. Nadalje se propisuju kriteriji za ocjenjivanje obavljaju li jednaki rad ili rad jednake vrijednosti.

Tu se javlja pitanje kako će radnici moći provjeriti jesu li jednako plaćeni ako su podaci o plaćama na razini tvrtke određeni poslovnom tajnom. Tu bi upravo transparentnost plaća bila najvažniji čimbenik kojim se pridonosi suzbijanju nejednakosti.

Okvirna saznanja o plaćama radnici mogu dobiti na temelju statističkih izvješća, a koja su objavljena na stranicama Državnog zavoda za statistiku. Navedeno saznanje ne pruža dovoljno točne podatke. No, ukoliko radnik ima osjetno manju plaću od one koja je prosječna u njegovoj djelatnosti, to može biti jedan od pokazatelja neizravne diskriminacije.

Plaća zaposlenika u javnim i državnim službama

U Temeljnom kolektivnom ugovoru za službenike i namještenike u javnim službama izričito je propisano da u javnim službama nema tajnosti plaća. Javnost plaće osigurava se dostupnošću podataka o plaćama svih zaposlenika. Tako bi trebali biti javni podaci o tome koliko neko tijelo izdvaja za plaće svojih zaposlenika, o broju zaposlenih, popisu radnih mjesta itd, No, to ne znači da netko može tražiti podatak koliku plaću ima točno određena osoba zaposlena u javnoj ili državnoj službi. To bi bilo u suprotnosti sa Zakonom o zaštiti osobnih podataka.