Nakon šest godina krize – Bijeg od stvarnosti

Nakon šest godina krize – Bijeg od stvarnosti

Europska komisija je u svojoj nedavnoj analizi gospodarskih kretanja u Hrvatskoj potvrdila već poznate stvari. Hrvatska je ispada najgora zemlja Europske unije. Nakon što je u dosadašnjoj krizi bruto-društveni proizvod smanjen za 13 posto, ove godine se očekuje dalji pad od O,7 posto. Raste nezaposlenost, dug i deficit državnog proračuna. Potpredsjednik Vlade Branimir Grčić pri tome ustrajno govori o pozitivnim pomacima i to zatvaranje očiju pred stvarnošću više nije smiješno već žalosno. Godinama se ponavljaju iste stvari o investicijama, efikasnoj odnosno neefikasnoj državnoj upravi, borbi protiv korupcije, otvaranju novih radnih mjestra i zapošljavanju no pomaka nema. Jedino je novo to da na svjetlo dana izbijaju nove afere. Pri tome, navodno nedužni osumljenici nude milijunske svote kao polog da bi izašli na slobodu. Stvarno, od kuda im ti milijuni?

Konfuzija na svim razinama

Konfuziju na gospodarskom planu, praćena nepoštenjem i lopovlukom u najrazličitijim oblicima, prati konfuzija na misaonom planu. Tvrdokorna kriza dovela je do toga da nikome nije jasno kuda i zbog čega Hrvatska ide tamo kuda ide. Kako bi se objasnilo to što se događa izgovaraju se u najmanju ruku diskutabilne tvrdnje i smišljaju se najrazličitiji razlozi. Tako je nedavno predsjednik Josipović izjavio da je uzrok krize zaostali socijalisitčki mentalitet zbog kojih ljudi zaziru od onih koji žele zaraditi. Da li je to stvarno tako? Socijalizam je davno propao no zamjenio ga je okrutni kapitalizam koji, rekli bismo, mnogo žešče utječe na stavove ljudi od nekadašnjeg poretka. Znamo da su vrlo često oni koji su stekli bogatstvo do njega došli na nepošten način. Nedavno se čuo podatak da pedesetak viđenijih članova Istarske demokratske stranke ima imovinu od dva milijuna eura. Obični ljudi možda zaista zaziru od onih koji žele zaraditi. No, to nije zbog socijalisitčkog mentaliteta već gorkog iskustva iz zadnjih dvadeset godina koje im govori da se ne biraju sredstva da bi se zaradilo. Upropaštene tvrtke, više od 300 tisuća nezaposlenih i milijun i dvije stotine tisuća umirovljenika, od kojih su mnogi radno sposobni, nisu nasljeđe iz doba socijalizma, već proizvod novog poretka.

Imamo i  proteste branitelja. Nije toliko važno da li iza njih stoji HDZ koji želi  i na taj način destabilizirati sadašnju vlast ili ne. Ustrajnost kojom je ta akcija provedena govori da je dobar dio branitelja stvarno i opravdano nezadovoljan s onim što se događa u Hrvatskoj. Možemo se složiti s njima da današanja Hrvatska nije ono što smo željeli i očekivali. Međutim, govoriti da se danas bore protiv Jugoslavena, kako se moglo pročitati na njihovom transpretnu, i da su prema tome ti Jugosalveni krivi za sve, pucanj je u prazno. Ako i postoje neki koji zazivaju obnovu Jugoslavije, takvih je malo i bez ikakvog su utjecaja, kako u Hrvatskoj tako i u Srbiji i ostalim dijelovima nekadašnje Jugoslavije.  Stvarni problem su nepošteni i nesposobni Hrvati odnosno građani Hrvatske. Iza priča o domoljublju ne rijetko se kriju mutni poslovi. Nije bilo većih Hrvata od onih koji su sada u zatvoru i kojima je ljubav prema domovini služila kao plašt za krađu. Na kraju krajeva, zbog nesposobnosti sadašnje vlade zaboravilo se na to da je žestoko srozavanje  Hrvatske počelo za vrijeme vlade HDZ-a, navodno domoljubne i državotvorne stranke,   a  ne za vrijeme sadašnje nenarodne ili ne znam kakve vlasti kako joj voli tepati Tomislav Karamarko. Pod palicom HDZ-a je bruto-društveni proizod smanjen za čitavih deset posto, dok je sadašnja vlada dala realtivno skroman doprinos s padom od oko tri posto.

Sumorne prognoze

Prema prognozama, u idućoj godini u Hrvatskoj treba doći do rasta bruto-društvenog proizvoda od 0,2 posto. Taj minimalni rast neće ništa riješiti, no pitanje je da li će se  on ostvariti. Jedna od osnovnih pretpostavki za izlazak iz krize je dolazak na vlast stranke za koju pobjeda na izborima ne znači podjelu plijena. I bivšoj i sadašnjoj vlasti je zajedničko to da na odogovorne funkcije postavljaju zaslužne partijske kadrove, država i javna poduzeća služe za uhljebljavanje bulumente članova ove ili one partije, prijatelja, kumova i rođak, plaćaju se svadbe za viđenije članove stranke i tako redom a uz to vodi se politika od danas do sutra pod osnovnim moto da se, ako je moguće i pod svaku cijenu, ponovno osvoji vlast. Da je to tako i da Hrvatskom upravljaju, kako prije tako i sada,  nesposobni i ne rijetko nepošteni ljudi, govori nam sumorna gospodarska, socijalna i svaka druga slika Hrvatske.

Stranke koja ne govori o poštenju, jer je to nešto što se samo po sebi podrazumjeva, ili se ne busa u domljubna prsa jer se ljubav prema Hrvatskoj dokazuje konkretnom djelatnošću a ne rukom na srcu, za sada nema na vidiku. Zbog svega dade se pretpostaviti  da ćemo se još prilično dugo koprcati u ovoj žabokrečini. Na žalost, u tome najgore prolaze oni koji žive od svog rada.