Naša posla – Mit o demokraciji

Naša posla – Mit o demokraciji

Zbivanja koja su počela devedesetih godina od milja se nazivaju demokratskim promjenama. Nakon totalitarnog režima koji je vladao do tada, u Hrvatskoj se nakon tih promjena očekivalo to da će procvasti stotinu cvjetova, svatko će imati pravo na svoje mišljenje i, ne najmanje važno, svatko će imati pravo na pristojan život. Kao i kod mnogih drugih stvari kod nas, demokracija je prazna riječ bez pravog smisla. Ona se svodi na to da svatko može osnovati svoju političku stranku, a kada se napije, u birtiji može nekažnjeno zapjevati „Ustani bane”.

Svedimo taj mit o demokraciji na obične, svakidašnje stvari. Što znači demokracija za 1,212.241 umirovljenika čija prosječna mirovina iznosi 2266 kuna, za više od 300.000 nezaposlenih i 70.000 zaposlenih koji ne primaju plaću ili je primaju s nekoliko mjeseci zakašnjenja? Ama baš ništa.

U redu, nemojmo biti sitničavi. Uzmimo neki drugi primjer. Na primjer, slučaj Ankice Lepej, Vesne Balenović i Jasmine Jovev. One su riječ demokracija shvatile ozbiljno pa je Ankica Lepej izvijestila o imovini koju je zatajio Franjo Tuđman, Vesna Balenović o malverzacijama u INI, a Jasmina Jovev o nestašlucima sisačko-moslavačke županice Merzel. Zna se kako je to završilo. Sve tri su se provele kao bose po trnju. Ankica Lepej i Vesna Balenović su bačene u egzistencijalno ništavilo, a na vrata Jasmine Jovev su ekspresno pokucale inspekcijske službe. Usput budi rečeno, prijave protiv županice Merzel su se kiselile godinu dana po kojekakvim ladicama i da nije bilo medijskog istupa Jasmine Jovev, vjerojatno bi tamo ostale i do današnjeg dana.

Te hrabre žene su dobro prošle. Milan Levar nije znao držati jezik za zubima i skraćen je za glavu. Nadležne službe svih režima se nisu pretrgale da nađu počinitelje tog zločina. Očito je opće prihvaćeno mišljenje da je sam kriv za to što ga je snašlo.

Oni koji na sav glas pričaju o demokraciji, ponekad se zaboravljaju pa kažu ono što zaista misle. Prilično nezapaženo je prošla izjava predsjednika Hrvatske demokratske zajednice Tomislava Karamarka koji je nedavno rekao da će doći vrijeme kad o Franji Tuđmanu i Gojku Šušku neće postojati različita mišljenja, već samo jedno, njegovo. Riječ je o predsjedniku stranke koja će, kako sada stvari stoje, vjerojatno pobijediti na sljedećim parlamentarnim izborima.

Tek smo na početku procesa

Kakve veze s demokracijom ima odricanje prava na izbor seksualne orijentacije? Ne radi se o izoliranim stavovima, ti stavovi su pobijedili na referendumu. Je li demokracija nijekanje prava nacionalnim manjinama na njihovo pismo?

Dakle, daleko smo mi od stvarnog priznavanja prava na različito mišljenje, od shvaćanja da većina nema ništa veća prava od manjina samo zato što je većina, da ne govorimo o odredbama da svatko ima pravo na rad i život dostojan čovjeka. Na svakom koraku izbijaju zatucanost i zaostalost, bahat odnos prema onima koji su niže na ljestvici, njih – rekla bi Vesna Pusić – treba frknuti, ili im treba dati neku bijednu plaću da bi se helikopterom moglo krstariti po Hrvatskoj.

Hrvatska je tek na početku demokratskog procesa. Treba učiniti dosta toga da se stvarno s nadmoćne pozicije može govoriti o prijašnjem totalitarnom sustavu. S takozvanim demokratskim promjenama nestalo je socijalne sigurnosti koja je tada postojala, a za uzvrat dobili smo uski sloj bogatih ljudi koji nisu ni sanjali da će se toliko obogatiti. Ostali mogu lajati na mjesec, čak ni to uvijek.