Na tržište rada sve više dolaze poslovno umreženi radnici, sposobni za obavljanje više zadataka istodobno te naoružani znanjem i vještinama kakve tradicionalisti ne mogu ni zamisliti. Ne mogu zamisliti ne zato što su nesposobniji od novih i mlađih radnika, već zato što su navikli na jedan te isti sustav rada. Razlike između starijih zaposlenika i najmlađih su goleme, zbog čega često nastaju sukobi.
Tradicionalisti se drže klasičnog stila rada te u potrazi za informacijama radije odlaze u knjižnicu nego surfaju internetom. Telefon upotrebljavaju u granicama, a mailove šalju i primaju isključivo u uredu. Naspram njih, tu su mlađi radnici koji mailove šalju i primaju u tri ujutro, a neke važne poslovne razgovore obavljaju doslovno u hodu, dok trče na tramvaj jer ne žele gubiti vrijeme i tu ne rade razliku.
Tipičan problem s kojim se novi zaposlenici susreću je što velika većina starih zaposlenika, od kojih su neki godinama na istom radnom mjestu, ne želi uvođenje promjena. Većina ih ne želi nikakve promjene, a posebice ne od nekoga tko se tek pridružio kolektivu i kojeg najčešće smatraju neiskusnim, barem od njih samih, ako ne općenito. Tada njihova ljudska čula rade snažnije nego ikad i, nažalost, uglavnom će prije primijetiti ono što napravite pogrešno nego ono što napravite kvalitetno.
Imajte na umu da vas se ipak smatra konkurencijom, čak i ako vi niste dovedeni kao zamjena nekome niti trenutno postoji mjesto na koje možete upasti. Ako vas se pak ne gleda kao na konkurenciju, onda im se najčešće ne da baviti vama. Taj se problem javlja pod a) jer su vidjeli već puno mladih ljudi koji se nisu dugo zadržali pa ne vide smisla u tome da se trude, pod b) jer ne smatraju da im to ulazi pod opis posla. No, nemojte misliti da to samo stariji radnici rade mlađima – vrlo često se to događa među vršnjacima, jednostavno postoje ljudi kojima se novim kolegama ne da objašnjavati kako stvari funkcioniraju i vrlo rado to uvijek izbjegnu i prepuste nekom drugom.
Kako se ne biste zamjerili ni suradnicima ni nadređenima, uočite najprije gdje ste nešto „zeznuli“ odnosno gdje ste „najslabiji“ u svojem području, kako biste mogli reagirati i ispraviti pogreške i zatražiti pomoć od starijih kolega.
Naravno, kad ste novi u nekom poduzeću vrlo je bitno kakav ste prvi dojam ostavili na svoje nove kolege. Možda su već čuli nešto o vama, možda nisu, možda imaju unaprijed potpuno stvorenu sliku o vama, a možda i nemaju – u ovom se slučaju na to nemojte oslanjati jer se ta slika u najboljem slučaju može promijeniti, a u najgorem ostati potpuno jednaka. Zato je potrebno izgraditi novu kad ste već i sami novi u toj priči.
Radnici se dijele u dvije osnovne skupine:
TRADICIONALISTI
Prednost im je dugi staž i bogato radno iskustvo. Smatraju kako napredovanje treba biti pravocrtno, od dna prema vrhu jer se tako najbolje stječe iskustvo, smatraju da to treba trajati godinama i na to gledaju kao na najbolji način obrazovanja. Oni imaju veliku dozu samopoštovanja, odnose s klijentima uglavnom vole ostvarivati usmeno i izvan ureda, dok mailove šalju isključivo iz ureda u sklopu radnog vremena. Nemaju puno strpljenja kad nešto treba pojašnjavati, jer su za neke stvari uvjereni da su same po sebi razumljive. (Ovo naravno ne vrijedi za sve, govorimo o tipičnim karakteristikama tradicionalnih radnika).
Vole i očekuju čuti da se njihovo iskustvo cijeni, a iznenadni zadaci jako im teško padaju. Mlađi kolege mogli bi im se svidjeti ako im pomognu upravo u takvim zadacima, jer nisu skloni improvizaciji niti im to ide baš najbolje. U slobodno vrijeme će rijetko kad odgovarati na mailove i sms-ove, no oni su pioniri timskog rada pa će se bez problema žrtvovati za druge čak i ako ne dobiju istom mjerom timski duh od ostalih kolega, svejedno će za određene projekte dati sve od sebe.
Stariji su radnici općenito, smireniji. Rjeđe se uzbuđuju pa rjeđe nego mlađi doživljavaju ugodne emocije, a još rjeđe neugodne emocije jer su godinama na tom mjestu i više ih ne može puno toga izbaciti iz takta. Dob i iskustvo pomiču granice tolerancije i to je također jedna od njihovih prednosti jer u situacijama koje to od njih zahtijevaju, ostaju hladne glave i reagiraju na ispravan način, trezveno.
NOVI RADNICI
Njihova je prednost što tvrtkama donose svježu perspektivu, optimistični su i uglavnom timski igrači te ne vole konfliktne situacije. Rad definira njihov osjećaj vrijednosti, ali i vrijednosti drugih ljudi. S klijentima komuniciraju telefonom ili mailom, u stanju su raditi dugo, i ne samo unutar ureda, dok su na mobitelima dostupni konstantno. Vole fleksibilno radno vrijeme i neformalno radno okruženje te slobodu u radu. Vrlo im je važna dobra ravnoteža između poslovnoga i privatnog života, no spremni su privatno žrtvovati ako misle da će im to donijeti uspjeh.
Takvi radnici žele smislene zadatke od prvog dana karijere i vole izazove, a ubija ih rutina. No zato ako dobijete iznenadni zadatak, možete računati da će ga oni sjajno odraditi. Dobro se slažu s tradicionalistima jer ih poštuju i voljni su od njih učiti. Ovisni su o povratnoj informaciji pa ćete ih “osvojiti” ako za svaki korak njihova zadatka kažete što mislite, što naravno može biti naporno ostalim kolegama.
Ne valja generalizirati oko mita da mlađi radnici imaju više energije od starijih, jer to zaista nije nužno tako. Osim toga, to što stariji radnici nisu toliko pod stresom i ne izgledaju kao da su stalno zaposleni (ili to konstantno ponavljaju radi samopromocije) od mlađih, nikako ne znači da posao loše ili lošije obavljaju.
Istraživanja pokazuju da su kompetencije kojima ‘vladaju’ mlađi zaposlenici: informatička znanja (75% mlađih zaposlenika posjeduje tu vještinu u odnosu na 7% starijih zaposlenika), strani jezici (61% mlađih zaposlenika i svega 5% starijih) i nova marketinška znanja (39% mlađih zaposlenika, dok stariji uopće ne posjeduju ta znanja).
Što se tiče poslodavaca, oni su za uvođenje sljedećih predmeta u srednje škole: komunikacijske i prezentacijske vještine (63%), informatička pismenost (18%) i poduzetništvo (11%). Svega 5% ispitanih poslodavaca uvelo bi u srednjoškolsko obrazovanje predmet ‘financijska pismenost’.
Malo manje od petine ispitanih poslodavaca (18%) preferira zapošljavanje mlađih osoba (do 30 godina), dok ih 70% navodi da odluka o (ne)zapošljavanju ovisi o samom kandidatu, a ne o godinama. Svega 12% poslodavaca ne daje prednost mlađim kandidatima. (
http://www.poslovni.hr/tips-and-tricks/90-poslodavaca-spremno-je-ulagati-u-pocetnike-281791
)
Ovo je poražavajuća statistika zbog čega se upravo i događaju situacije da dolaskom mlađih u firmu, stariji ne pokazuju preveliku sklonost suradnji i osjećaju se diskriminirano. No, tu se stvaraju problemi koji štete i samom poslu. Primjerice – ako nova mlada kolegica dobije zadatak da napravi neku prezentaciju koja se u toj firmi radi na određen, zadani način, poželjno je da joj pomogne netko od starijih kolega. U suprotnome će ta prezentacija biti napravljena na pogrešan način, što će kolegici otežati posao, vrlo vjerojatno i odužiti, zbog čega se mogu prekoračiti rokovi.
ŠTO KAD DOĐE NOVI (I MLAĐI) ŠEF?
Prirodnu sklonost da mlađima treba pomoći mudrošću i iskustvom, stariji trebaju koristiti i u poslu – bez obzira na hijerarhiju. Ako zaposlenik pomaže dobronamjernim i pametnim savjetom na način koji nije pretjerano nametljiv ili bezobrazan, šef ga sigurno neće ignorirati, nego će ga prihvatiti kao mentora. No ovo vrijedi i za slučaj pomaganja kolegama koji nam nisu nadređeni. Radnici koji su u nekoj firmi dulje, znaju neke „cake“ i načine suočavanja s određenim situacijama. Ako puste svoje mlađe kolege da neke stvari odrade bez njihove pomoći samo zato što misle da to nije njihov posao, doći će do pogrešnih poteza koji mogu naškoditi ne samo njima već i firmi općenito.
Najviše problema u situacijama kada je nadređeni mlađi od vas imaju oni koji tvrdnju da se uči cijeli život ne smatraju istinitom. Takvim zaposlenicima jednostavno je neprihvatljivo da netko tko ima manje iskustva i mnogo je manje vremena proveo u firmi od ostalih zaposlenika, može neke stvari znati bolje od njih. Umjesto da razmišljaju na način da umreže svoja znanja za zajedničke projekte, oni se fokusiraju na to da je došao netko novi koji se sad „pravi pametan“, i u najgorim slučajevima vrlo očito to daju do znanja novopridošlima. Zbog toga nastaju konflikti, a odnosi se nakon toga teško mogu popraviti, što, naravno, ne utječe dobro ni na kolektiv niti na poslovanje.
