Ekonomski oporavak u razvijenim zemljama pogodovao je bogatima i razlika između dohodaka bogatih i siromašnih dosegnula je rekordnu razinu. Zahvaljujući ekonomskom oporavku od 2010. godine u razvijenim je zemljama došlo do rasta zaposlenosti i rasta prihoda kućanstava. No “oporavkom nije preokrenut trend rasta razlike između prihoda bogatih i siromašnih koji se bilježi već desetljećima”, kažu ekonomisti OECD-a.
Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD, Organisation for Economic Cooperation and Development) je organizacija četrdesetak država koje se tradicionalno smatra ekonomski razvijenima. U OECD-u ističu da ekonomski oporavak, čak i kad je slab, smanjuje nezaposlenost i stvara nova radna mjesta, što bi trebalo smanjivati razliku u dohocima bogatih i siromašnih. No isti taj oporavak može i povećati te nejednakosti jer povećava prihode od kapitala (npr. od ulaganja u dionice, nekretnine i sl.), koji su češći kod bogatih ili povećava dohotke boljestojećih kućanstava. Uz to, sadašnji ekonomski oporavak u razvijenim zemljama nerijetko je vezan uz politiku državne štednje, kako bi se oporavili proračuni, a takva politika je smanjivala socijalnu pomoć i druge transfere siromašnijim građanima.
Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj – Organisation for Economic Cooperation and Development ili OECD je međunarodna ekonomska organizacija osnovana 14. prosinca 1960. Nastala je kao nasljednik Organizacije za europsku ekonomsku suradnju nastale 1948. u sklopu Marshallovog plana s ciljem rekonstrukcije europskog gospodarstva razorenog u Drugom svjetskom ratu. OECD je konzultativna organizacija, bez snage obvezivanja bilo koje od svojih članica. Sjedište OECD-a se nalazi u Parizu. Temeljni ciljevi OECD-a su unapređivanje gospodarskog rasta zemalja članica; povećati životni standard u zemljama članicama; pridonositi razvoju svjetskog gospodarstva; pomagati ekonomski napredak u članicama i nečlanicama OECD-a; pridonositi širenju međunarodne trgovine na multilateralnoj osnovi te težiti povećanju svjetske trgovine. OECD se trenutno sastoji od 34 države članice. Europska komisija sudjeluje u radu OECD-a zajedno s članicama EU-a.
Najmanje razlike u nordijskim zemljama
Među četrdesetak zemalja članica OECD-a, najmanja razlika između bogatih i siromašnih, prema posljednjim dostupnim podacima, postoji u nordijskim zemljama. Island se nalazi na samom vrhu, na drugom je mjestu Norveška, a nakon nje Danska. Slijedi, kao mala zemljopisna iznimka nama susjedna Slovenija, a nakon nje Finska.
U SAD-u razlika je posebno izražena
Na dnu tablice, država s najvećom razlikom među bogatima i siromašnima jest Čile, a na predzadnjem mjestu nalazi se Meksiko. Prije Meksika dolaze Sjedinjene Američke Države, a njima na tablici prethodi Turska.
U SAD-u, jednoj od najrazvijenijih država svijeta, problem nejednakosti u dohocima bogatih i siromašnih posebno je izražen. Financijska i ekonomska kriza krajem prošlog desetljeća tu je razliku dovela u središte pozornosti javnosti zbog čega su nezadovoljni građani organizirali brojne prosvjede diljem SAD-a. Ti prosvjedi nisu bili ograničeni samo na SAD, nego su se organizirali i u ostalim razvijenim državama gdje su građani upozoravali na trend u kojem se bogati sve više bogate, a siromašni su sve siromašniji. Najpoznatiji među prosvjedima bio je tzv. Occupy pokret u kojima su prosvjednici “okupirali” financijske centre u velikim gradovima (poput Wall Streeta u New Yorku i sl.). Occupy pokret iznjedrio je sintagmu “1-postotnih” bogataša kojom se upozoravalo na nerazmjerni utjecaj koji u politici i ekonomiji ima 1 posto daleko najbogatijih građana, za razliku od preostalih 99 posto stanovništva.
Najrizičnije skupine – stariji prije, a mladi sada
Ekonomisti OECD-a objašnjavaju da su tijekom ekonomske krize u razvijenim zemljama relativno najviše izgubila kućanstva s najvišim i najnižim prihodima. Tijekom oporavka, bogata kućanstva imala su viši oporavak prihoda zahvaljujući nejednakom rastu plaća i promjena u redistribuciji. Tradicionalno najrizičnija skupina je bila ona iznad 65 godina, posljednjih godina dolazi do redistribucije i rizik od siromaštva polako raste među mlađima od 25 godina. Između 2007. i 2010. prihodi od rada smanjeni su u velikoj većini država. I iako su se tijekom idućih godina u prosjeku dohoci oporavili gotovo do razine na kojoj su bili prije krize, to nije slučaj i za one najsiromašnije gdje između 2010. i 2013./14. oporavak nije donio značajniji rast prihoda od rada.
Podaci OECD-a pokazuju i da je razina siromaštva najviša u Izraelu, SAD-u i Turskoj. Prema tim podacima u Izraelu se ispod granice siromaštva nalazi 18,6 posto kućanstava, u SAD-u 17,5 posto njih, a u Turskoj 17,2 posto. Na drugoj strani tablice, razvijene države s najmanjim udjelima siromašnih kućanstava su Island (4,6 posto), Danska (5,4 posto) i Češka (6 posto).
Ono što je specifično za posljednjih nekoliko godina su i promjene u udjelima siromaštva gledano prema dobnim skupinama. Dok je tradicionalno najrizičnija skupina bila ona iznad 65 godina, posljednjih godina dolazi do redistribucije i rizik od siromaštva polako raste među mlađima od 25 godina. Problem nezaposlenosti mladih postaje sve ozbiljnije socijalno pitanje u mnogim državama, a ekonomski oporavak koji pogoduje bogatima proteklih godina dovodi i do revolta koji posljedice ima i na političkoj sceni.
