Riječi evakuacija i spašavanje nerado želimo čuti jer nas asociraju na nemile već viđene scene ili događaje kojima ne bismo željeli biti izloženi.
Pod
evakuacijom
se podrazumijeva organizirano i brzo napuštanje objekta (radnih prostorija i prostora), prije nego što nastupi opasnost za život i zdravlje osoba u tom trenutku zatečenih u ugroženom objektu.
Spašavanje
je vid organiziranog izvlačenja radnika i drugih osoba zatečenih u ugroženom objektu, koji se ne mogu sami evakuirati.
Ovdje ćemo podrobnije sagledati neke vidove pripreme za evakuaciju, provođenje vježbi te ponašanje tijekom realne evakuacije i spašavanja.
Što govore propisi
Prema Zakonu o zaštiti na radu poslodavac je odgovoran za provođenje zaštite od požara (kao česte opasnosti koja uzrokuje evakuaciju i spašavanje), evakuacije i organiziranje spašavanja radnika iz ugroženog područja.
U slučaju nastanka neposredne i ozbiljne opasnosti za život i zdravlje radnika, poslodavac je dužan:
• što je prije moguće, obavijestiti sve radnike o nastaloj opasnosti kojoj jesu ili bi mogli biti izloženi, kao i o mjerama koje jesu ili bi trebale biti provedene u cilju sprečavanja opasnosti za život i zdravlje
• poduzeti radnje i dati upute o napuštanju radnog mjesta i upućivanju na sigurno mjesto (alarm za početak evakuacije)
• organizirati nastavak rada tek nakon isteka opasnosti, osim u slučajevima postojanja opravdanih razloga (uništene radne prostorije, postrojenja, srušeni građevinski objekti…).
Poslodavac je dužan osposobiti sve radnike da u slučaju nastanka neposredne i ozbiljne opasnosti za život i zdravlje, kojoj jesu ili bi mogli biti izloženi, mogu poduzeti mjere te provesti postupke u skladu sa svojim znanjem i raspoloživim tehničkim sredstvima, kako bi opasnost otklonili ili smanjili.
Poslodavac je dužan utvrditi plan evakuacije i spašavanja i s njime upoznati sve radnike. Prema planu moraju se provesti praktične vježbe najmanje jedanput u dvije godine.
Poslodavac je dužan organizirati i osigurati pružanje prve pomoći za slučaj ozljede na radu do upućivanja na liječenje u zdravstvenu ustanovu. To dakako vrijedi i kada se ozljeđivanje dogodi tijekom evakuacije ili spašavanja. Propis određuje da na svakom radilištu i radnim prostorijama u kojima radi do 20 radnika, najmanje jedan od njih mora biti osposobljen za pružanje prve pomoći te još po jedan na svakih daljnjih 50 radnika. Navedeni radnici moraju biti opskrbljeni odgovarajućom opremom.
Također, poslodavac mora osigurati dovoljnu čujnost znakova javnog sustava za uzbunjivanje, kada se unutar zgrade zbog buke ili akustične izolacije sirene za uzbunjivanje ne čuju.
Predradnje za provedbu evakuacije i spašavanja
Prvi korak je izrada tzv. procjene ugroženosti u cjelokupnoj građevini. Na podlozi procjene ugroženosti izrađuje se plan evakuacije i spašavanja radnika iz ugroženog područja.
Glavne smjernice u planu su:
otkrivanje opasnosti, obavješćivanje i uzbunjivanje
označavanje glavnih i pomoćnih evakuacijskih puteva i izlaza
način provedbe evakuacije osoba, izvođenje spašavanja
utvrđivanje sigurnih mjesta nakon evakuacije, prostori na otvorenom i skloništa
način osposobljavanja osoba za provođenje evakuacije i spašavanja
način osposobljavanja osoba za pružanje prve pomoći.
Osobitu pažnju treba posvetiti pažljivom odabiru osoba koje će provoditi evakuaciju. To moraju biti odrješite osobe, koje trenutno reagiraju, koje nisu sklone panici, a naročito da imaju autoritet u području gdje će provoditi evakuaciju.
Za pružanje prve pomoći obično se odabiru ženske osobe, što i ne mora biti slučaj, koje će dobro podnositi eventualno ozljeđivanje (krv, rane) drugih radnika, koje su psihički stabilne i nisu sklone panici.
U predradnje spadaju još:
– Uređenje i ispitivanje skloništa, ukoliko postoji;
– Postavljanje sigurnosnih znakova koji označavaju smjerove evakuacije, evakuacijske izlaze i put prema skloništu;
– Ugradnja odgovarajućeg sustava uzbunjivanja u građevinskom objektu;
– Osiguranje odgovarajućih sredstava osobama koje su određene za pružanje prve pomoći i spašavanje radnika;
– Postavljanje na vidljiva mjesta ploče „Znakovi za uzbunjivanje“ od Državne uprave za zaštitu i spašavanje DUZS;
– Postavljanje na uočljiva mjesta u objektu plan (tlocrt) određenog područja s jasno ucrtanim putevima evakuacije i glavnim i pomoćnim evakuacijskim izlazima iz građevine.
Provođenje vježbe evakuacije
Cilj je vježbi evakuacije i spašavanja zapravo uvježbavanje (upoznavanje) svih sudionika evakuacije i spašavanja kako se ponašati u izvanrednim situacijama kao što su požar, tehnološke nesreće, potres i sl.
Kao povod vježbe evakuacije treba odrediti virtualnu opasnost; najčešće se kao mogući rizik uzima nastanak požara.
Tijek vježbe odvija se zapravo u tri faze: 1. gašenje požara, i istovremeno 2. evakuiranje osoba (napuštanje zgrade) te 3. okupljanje na sigurnom mjestu s pružanjem prve pomoći ozlijeđenima.
Početni požar mogu pokušati ugasiti sami radnici. Iako bi svi trebali biti osposobljeni za gašenje požara, u konkretno gašenje (aparatima, vodom iz hidranta) trebaju se upustiti samo oni vještiji. Ako je požaru prethodila eksplozija ili se požar oteo kontroli (razbuktao), treba pozvati profesionalne vatrogasce.
Početku evakuacije prethodit će alarm, koji mora biti dovoljno glasan tako da je čujan u svim prostorijama objekta. Kako je glavna svrha evakuacije što brže napuštanje zgrade, jasno je da će evakuacija biti učinkovita samo ako se pri uzbunjivanju odmah krene iz objekta. Tijekom vježbe na označene puteve evakuacije ukazivat će i usmjeravati osobe osposobljene i određene za provođenje evakuacije. Kako su one dobro upoznate sa svim putevima, prolazima i izlazima, treba se ponašati u skladu s njihovim naputcima.
Nakon izlaska iz ugroženog objekta, i opet prema uputama osoba za provođenje evakuacije, radnici se okupljaju na otvorenom prostoru dovoljno udaljenom od objekta ili ulaze u sklonište ako takvo postoji.
Kod višestrukog ponavljanja vježbi (zakon određuje rok od najmanje dvije godine, ali on može biti i kraći), postiže se sigurnost u provedbi postupka te se skraćuje vrijeme evakuiranja iz ugroženog prostora.
Nakon provedene vježbe obavlja se vrednovanje vježbe u cjelini, ali i pojedinačno ocjenjivanje svih sudionika u vježbi. Obuhvaćeni evakuacijom moraju biti organizatori, osobe koje su provodile evakuaciju na terenu, spašavane osobe, pojedine službe (vatrogasci, čuvarska služba i dr.). Kao promatrači vježbe, pored osoba koje je imenovao poslodavac mogu biti i osobe koje su sudjelovale u izradi plana evakuacije i spašavanja. Na taj način moći će ocijeniti kako se teorija primjenjuje u praksi, te ima li slabih točaka u planu koje treba popraviti.
Stvarna evakuacija i spašavanje
Kako će izgledati i kako će teći evakuacija u stvarnim uvjetima iznenadno pojavljene opasnosti – možemo samo pretpostavljati.
Prilikom oglašavanja alarma vrlo je važna brza reakcija, tj. svjesnost stvarne opasnosti i neodgodivo napuštanje radnog mjesta ili drugog prostora gdje se trenutno nalazili. Svako odugovlačenje početka evakuacije, pa makar se radilo samo o sekundama, može ponekad završiti kobno.
Odgovornije, brže i kvalitetnije će reagirati osobe koje su educirane tijekom vježbi. Vrlo je važno brzo i konstruktivno reagiranje osoba koje su tijekom vježbi posebno podučene kao voditelji (koordinatori) evakuacije i spašavanja. Unatoč više označenih puteva evakuacije i izlaza, u realnim okolnostima svi neće biti u funkciji. Puteve koje je presjekao požar, urušeni dijelovi objekta, prostori ispunjeni dimom, područja gdje postoji opasnost od eksplozije plina, treba zanemariti i poslužiti se ostalima koji su prohodni i sigurni. Tu će se morati dokazati voditelji evakuacije i ugrožene radnike uputiti u sigurnom smjeru.
Važno je i pravodobno reagiranje osoblja službi koje su planom uključene u provedbu evakuacije i spašavanja (lokalna požarna služba, neke tehničke službe, čuvarska služba…).
Na kraju možemo utvrditi da je sve navedeno samo hipotetsko predviđanje događanja koja se mogu odigrati. U svakom slučaju educirani radnici za tu svrhu te ozbiljno provedene vježbe evakuacije i spašavanja sigurno će pridonijeti čim manjem broju ozlijeđenih ili smrtnih slučajeva. No i to je samo pretpostavka.
Neke dileme u praksi
1) Alarmiranje
Uzbunjivanje, čijim oglašavanjem počinje evakuacija iz ugroženog prostora, mora biti čujno (dovoljno glasno) u svim prostorijama i prostorima poslodavca gdje radnici borave stalno ili samo povremeno. Sustav uzbunjivanja ovisi o vrsti građevine u kojoj se nalaze radne prostorije.
Pored zvučnih signala, kao vrlo učinkovit pokazao se sustav glasovnog informiranja tj. komunikacijski sustav kojim se radnici obavještavaju o vrsti opasnosti i mjestu nastanka te daju upozorenja i upute za napuštanje građevinskog objekta.
2) Stubišta
Uredski prostori poslodavca uglavnom su smješteni u visokim zgradama sa desetak ili više katova. Za napuštanje zgrade koriste se stubišta; opcija dva odvojena stubišta, vanjsko protupožarno stubište, korištenje dizala zabranjeno. Međutim, praksa je pokazala da i stubišta nisu potpuno sigurna, ako u njih prodre plamen ili dim, a mogu se djelomično i urušiti.
Još jedna činjenica ne ide u prilog evakuaciji stubištem; silaženje s viših katova traje predugo, a značajno je da se većina zaposlenih uopće ne koristi stubištem jer uglavnom upotrebljavaju dizalo. Posljedica: takvo osoblje nije istrenirano za brzi hod (spuštanje) stepenicama.
3) Dizala
Prilikom evakuacije uglavnom se provodi preporuka (zabrana!) nekorištenja dizala, jer se pretpostavlja mogući prodor vatre i dima u okno dizala, blokada dizala između katova zbog oštećenih vodilica u voznom oknu ili zaustavljanje dizala uslijed nestanka električne energije.
Ako visoke zgrade imaju barem jedno veliko dizalo, unatoč određenom riziku, ponekad je upotreba dizala svrsishodna jer se većim dizalom s viših katova može brzo evakuirati veći broj ugroženih osoba. Ponekad je upotreba dizala jedino moguće rješenje. Upotreba dizala ovisi o procjeni i uvidu u stanje dijela zgrade s dizalima. Ako je npr. požar u dijelu zgrade podalje od dizala, a dizala normalno rade (ne prijeti mogućnost isključenja struje), treba ih koristiti. Dakako, rizik uvijek postoji.
Prilikom vježbi evakuacije i dalje vrijedi zabrana korištenja dizala!
4) Protupožarna vrata
U požarima većih razmjera vrlo je velika opasnost od nakupljanja otrovnog dima, pa takva područja treba hitno napustiti. Često se ugrađuju tzv. protupožarna vrata koja mogu bez propuštanja izdržati požar određeno vrijeme. Takva vrata kod viših građevina priječe prolaz vatre i dima prema stubištu kao evakuacijskom putu. Djelovanje automatskog zatvaranja nakon određenog vremena ponekad je upitno, jer sprječava zaostale osobe da se „dokopaju“ stubišta. Neoštećenost i zadovoljavajuće brtvljenje vrata treba povremeno ispitivati.
5) Protupožarne zaklopke
Požar može uzrokovati velike količine dima koji se širi građevinom, vrlo često sustavom ventilacijskih kanala pa mogu biti ugrožena mjesta podalje od nastanka požara. Naročito kod višekatnih zgrada, gdje je otežana evakuacija, u sustavu ventilacije i klimatizacije moraju biti ugrađene protupožarne zaklopke koje preko osjetljivih senzora zatvaraju izlaze iz ventilacijskih kanala i tako sprječavaju širenje dima u prostore na svim katovima. Ispitivanje i djelovanje protupožarnih zaklopki ili drugih sustava s istom namjenom, podliježe povremenoj provjeri u propisanim rokovima.
6) Osposobljenost iz prve pomoći
Da bi se pojednostavio proces osposobljavanja iz prve pomoći za osobe koje odredi poslodavac, a koje zadužuje za pružanje prve pomoći tijekom evakuacije i spašavanja, odabirali su se radnici koji imaju položen vozački ispit B kategorije. Takve osobe prošle su edukaciju pružanja prve pomoći, što se pokazalo nedovoljnim prema presudi Visokog prekršajnog suda RH. Prema tome, osobe određene za pružanje prve pomoći poslodavac mora posebno osposobiti prema programu navedenom u Planu evakuacije i spašavanja.
Sigurnost i nadzor
Iako ne želimo da do neželjenih događaja ikada dođe, preventivno djelovanje poslodavca nadziru inspektori zaštite i spašavanja te utvrđuju da li se provode odredbe Zakona o zaštiti i spašavanju i ostali podzakonski akti iz tog područja.
Ako poslodavac ne organizira i ne provede sve potrebne pripreme u vezi zaštite i spašavanja, kaznit će se za prekršaj novčanom kaznom od 10.000 do 40.000 kuna, a odgovorna osoba u pravnoj osobi kaznom od 5.000 do 8.000 kuna.
Vezani propisi:
Zakon o zaštiti na radu (NN 59/96., 94/96., 114/03., 100/04., 86/08., 116/08., 75/09., 143/12.)
Zakon o zaštiti i spašavanju (NN 174/04., 79/07.)
Pravilnik o tehničkim normativima za skloništa (Sl. list 55/83.)
Pravilnik o prostornom uređenju i gradnji (NN 76/07.)
Pravilnik o metodologiji za izradu procjene ugroženosti i planova zaštite i spašavanja (NN 38/08.)
